Završen je ovogodišnji ciklus godišnjih skupština u 215 vatrogasnih društava ovog kraja kao i na razini Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik i Županije. Neke od njih su bile izvještajne, neke izborne. U ovom drugom dijelu napredovao je Ilija Turković mlađi, koji je ponovo izabran za zapovjednika DVD Pakrac, ali je postao i zapovjednik Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik te pomoćnik zapovjednika Vatrogasne zajednice Županije. S njim razgovaramo o stanju u vatrogastvu na našem području s naglaskom na njegovo društvo, DVD Pakrac koji se priprema iduće godine obilježiti 140 godina postojanja.

Prošle su ovoproljetne radne skupštine vatrogasnih društava i zajednica, kako na lokalnoj razini tako i na županijskoj. Bili ste prisutni na mnogim od njih. Što se na njima moglo čuti o problemima i uspješnostima lokalnog vatrogastva?
Točno je da je razdoblje skupština iza nas. Čuli smo na njima izvješća o prošlogodišnjem radu i financiranju, kao i ovogodišnje planove. Neka od društava i zajednica su dobila stare ili nove čelnike. Manje više sve je to uobičajeno i očekivano što je dobro jer znači da se nigdje nisu pojavili veći problemi. Osobno me veseli da su sva društva fokusirana na rad s djecom i mladeži što je jamstvo nastavka uspješne tradicije vatrogastva na ovom području koje će iduće godine kroz obljetnicu DVD Pakrac obilježiti 140 godina postojanja.
Što se tiče požarne situacije, najviše intervencija kako protupožarnih, tako i onih koje mi nazivamo tehničkim su po običaju imala stožerna društva; DVD-ovi Lipik i Pakrac. Financijski se Pakrac pomalo razlikuje od Lipika, ali smo sretni što u Pakracu imamo servis vatrogasnih aparata. Da ga nemamo, ne bismo mogli ništa jer su financijska sredstva iz proračuna dva grada nedostatna za sve troškove koje se kroz godinu pojavljuju, naročito u stožernim društvima koja imaju i najviše vatrogasaca i najviše tehnike, ali time i najviše troškova.
Koliko ima dobrovoljnih vatrogasaca na području Pakraca i Lipika?

Za intervencije obučeno 500 vatrogasaca
Naših 15 DVD-ova na području Pakraca i Lipika ima ukupno oko osamsto članova, no kada iz tog broja isključimo podupiruće članove, djecu i mladež te ostale, raspolažemo s oko petsto operativnih članova. Taj broj naglašavam jer samo operativni članovi su osposobljeni za gašenje požara i sve druge izlaske na terene i kod intervencija se oslanjamo na njih.
U Lipiku su dvojica profesionalnih vatrogasca, a u Pakracu imamo petoricu te četvero zaposlenika u DVD Pakrac i jednog u Vatrogasnoj zajednici. Velika je to snaga, dokazali smo to u nekoliko kritičnih situacija poput velikog požara u Studencu, poplave 2014. godine, suše 2012. godine i drugih elementarnih nepogoda koje se posljednjih godina javljaju gotovo redovito.
U kakvom su stanju vatrogasni objekti?
Vatrogasni dom u Pakracu je sagrađen prije 40 godina, to je vidljivo i po njegovim nedostacima. Najveći je problem u limenom krovu i brojnim limenim i staklenim površinama od kojih su sagrađeni zidovi spremišta što uzrokuje velike probleme u grijanju. Pored toga mi njega i danas grijemo na poprilično primitivan način, na drveni ogrjev uz pomoć takozvane bubnjare. Okolni vatrogasni domovi, kada je u pitanju Grad Pakrac, su sređeniji: u Badljevini je pred nekoliko godina otvoren posve novi dom, u Donjoj Obriježi i Velikom Banovcu su zidani objekti, također nakon rata obnavljani u više navrata. Mislim da je vrijeme da se počne ulagati u središnje društvo, u naš dom, kako bi ga doveli u skladu s modernim potrebama i trendovima kao što je energetska učinkovitost. Adaptacija je moguća, a projektanti su ti koji bi trebali reći kako to učiniti.
Nije sporno da je dom na odličnoj lokaciji. Nalazimo se na rubu središta grada pa smo time dostupni za naše vatrogasce u slučajevima hitnosti što nije nebitno jer mnogi članovi Društva nemaju automobil i da se nalazimo, primjerice u poduzetničkoj zoni, trebalo bi im puno vremena za stići na poziv sirenom. Isto tako zahvaljujući ovoj lokaciji u središtu grada brže smo na mjestu intervencije. Sve to govorim kako bi pojasnio, da netko krivo ne shvati, da se ne zalažem za izgradnju novog vatrogasnog doma, nego za nužnu sanaciju postojećeg objekta kojim bi se on uskladio sa suvremenim ekološkim i energetskim standardima, ali i našim objektivnim potrebama da se vozila i oprema nalaze u grijanom prostoru i da na njihovom održavanju cijele godine radimo u normalnim uvjetima.
Koliko je članova u DVD Pakrac osposobljeno za protupožarne intervencije?

Od 128 članova, 30 ih je operativno spremno, obučeno i zadovoljava sve zakonske standarde. Imaju minimalno zvanje vatrogasca, polažu ga u našoj zajednici gdje odrađuju i potrebnu obuku u trajanju dva tjedna te šest mjeseci obveznog stažiranja kada je budući vatrogasac prisutan u Društvu, ali ne sudjeluje u protupožarnim intervencijama. To je osnova za početak rada. Usto je obvezan i liječnički pregled čije troškove snosi društvo iz kojeg vatrogasac potječe, a vatrogasni tečaj je besplatan.
Postoji škola za vatrogasce, odnosno mogućnost prekvalifikacije, time se postiže puno više. Vatrogasac dobrovoljac ne može znati isto koliko i onaj koji se za taj posao školovao. Razlika je velika, a tako se raspoređuju i činovi u vatrogastvu – od vatrogasca do najvišeg čina, viši vatrogasni časnik prve klase, do kojeg se dolazi po završetku fakulteta.
Kakvu strukturu činova ima DVD Pakrac?
Struktura je raznolika. Imamo vatrogasca koji je u ovom poslu 20 godina i ne želi napredovati, a s druge strane imamo vatrogasce koji se trude i napreduju na redovnim godišnjim specijalizacijama i interes je dobar tako da imamo solidno posloženu hijerarhiju vatrogasnih činova. Primjer su toga i dvije vatrogasne časnice, dakle žene, što nije česti slučaj u vatrogastvu.
Naravno da za uključivanja u sustav dobrovoljnog vatrogasnog društva, što kazuje i sam naziv, nema privilegija niti benificija. To je jedan vid dobre volje koji se bazira na humanosti i želji da se nekome pomogne.
Lani ste imali 11 protupožarnih intervencija od kojih nijedna nije bila veća. Kako to ocjenjujete?

Dvije osobe smrtno stradale
Točno je da smo imali samo 11 protupožarnih intervencija što je odlična statistika za koju je uvelike zaslužan i preventivan rad vatrogasaca. Lani je bilo malo požara, ali nažalost smo imali dvije smrtno stradale osobe u Pakracu, što nismo imali puno godina unazad tako da prošlu godinu, sami mi vatrogasci, ocjenjujemo kao izuzetno tešku. Uvijek kažem da bih dao sto požarnih intervencija za jednu bez unesrećene osobe. I nakon požara sve se može vratiti i obnoviti osim ljudskog života. Stoga, tko se stavi u našu kožu, tko proba ovaj posao, ili će ga zavoljeti ili neće, ali zasigurno neće ružno pričati o nama.
Naplaćujete li vi svoje izlaske na protupožarne intervencije?
Izlasci na teren se ne naplaćuju, besplatni su, na nama je da dođemo, odradimo svoj posao, spriječimo ili umanjimo štetu. Drugi su zaduženi za to da utvrđuju uzrok požara i procjenjuju eventualnu nečiju krivicu i odgovornost.
Osim osnovne obuke, imate i specijalističke. Postoje li, u relaciji s tim, i specijalističke intervencije?
Svaki vatrogasac bi trebao za nešto biti obučen. Od 30 operativnih vatrogasaca koje imamo, 15 ih je sa svim specijalizacijama – bolničari, rad s hidrauličkim alatom, rad s motornim pilama, strojari, rukovođenje vozilima i ljestvama.
Prošle ste godine imali i 59 tehničkih intervencija, možete li objasniti što to podrazumijeva?
U tehničke intervencije se ubraja otvaranje stanova, poplave, uklanjanje drveća, različite tehničke intervencije prilikom automobilskih nesreća, izvlačenje i spašavanje životinja iz bunara, dakle sve ono što nije vezano za požar a zahtjeva našu pomoć ili nazočnost.
Tko uključuje vatrogasne sirene i tko uopće odlučuje o njihovom paljenju?
Sirenu uključuju iz požeškog centra 112 pošto mi na lokalnoj razini nemamo dvadesetčetverosatno dežurstvo.
Postoji li dežurni vatrogasac u domu? Što on radi kada nema intervencija?

Dežurstva od 7 do 22 sata
U Pakracu se radi od 7 do 22 sata preko tjedna, poslije toga ja kao zapovjednik DVD-a primam pozive na svoj mobitel. Vikendom se radi od 7 do 19 sati. Do 2009. godine smo imali dežurstvo od 0 do 24 sata, ali smo ga skratili zbog financijskih sredstava. Ta se promjena poprilično osjeti kod hitnih intervencija. Najveći je problem gubitak vremena. Nakon uključivanja sirena vatrogasci se trebaju okupiti u domu. Za to vrijeme dežurni vatrogasac je upalio kamione, istjerao ih iz garaže i na taj način uštedio nekoliko minuta do polaska na intervenciju, a minute su presudne. Kad nema intervencija, dežurni vatrogasac održava dom, vozila, opremu. Sada se kosi okoliš oko doma. Zimi loži vatra. Posla u domu i na opremi uvijek ima.
Kako stojimo s vozilima u DVD-u, a kako u širem okruženju?

Odlično s vozilima zahvaljujući donacijama
DVD Pakrac s vozilima stoji vrlo dobro. I za tehničke i za požarne i svake druge intervencije. Imamo šest kamiona za intervenciju, u to ne računam zapovjedno vozilo i kombi vozilo za prijevoz ljudi. DVD Lipik je opremljen tehničkim vozilom, navalnim vozilom. Centralna društva su opremljena vozilima dosta dobro. Većina vozila je donirana, što možemo zahvaliti Tirolu i gospodinu Logaru.
Koliko imate cisterni i osim na požarima gdje ih još koristite?
Cisterne su dvije, obje osposobljene za prijevoz pitke vode i tako će biti i ubuduće. To je posljedica toga što u niti jednoj cisterni nikada nije ubacivana voda iz Pakre, ili neka druga, osim iz gradskog vodovoda. Neupućenim se to čini nepotrebno. No u vrijeme iznimne suše 2012. godine mi smo veliki dio ljeta dnevno s te dvije cisterne razvozili vodu po kritičnim mjestima od 7 ujutro do 23 sata. Koliko bi tek taj posao trajao da smo imali samo jednu cisternu? Potreba za dovozom pitke vode postoji i izvan tih sušnih razdoblja, naročito na područjima gdje nema gradskog vodovoda. To su najčešće sela gdje se ljudi bave stočarstvom pa vodu dovozimo za životinje, a to je učestalije kako vrijeme postaje sve toplije. Cijena ovisi o udaljenosti na koju prevozimo, a količina po jednom prijevozu je 7.000 litara vode. Inače, u vrijeme suša, ta aktivnost je koordinirana, nekada s Komunalcem, a sada s tvrtkom Vode Lipik i tu suradnju ocjenjujem dobrom.
Govorili smo o vozilima. No, što je s osobnom opremom vatrogasaca?
Stanje s osobnom zaštitnom opremom se poprilično popravila, kao i kod ostale opreme, značajno i zbog donatorstva iz Tirola i gospodina Logara. Da bi se jednog vatrogasca adekvatno obuklo i opremilo potrebno je 10.000 kuna. To podrazumijeva zaštitne čizme, rukavice, potkape, zaštitne hlače, jakne, kacige, sve prilagođeno protupožarnom djelovanju. Mi imamo 25 kompleta, od čizama do kacige, i hvala Bogu da je onim mehaničarskim odijelima što smo nekada koristili došao kraj. Oprema bi se trebala mijenjati ili bar atestirati, svakih 5 godina, a to je skupo. Mislim da svako društvo s našeg područja može propisno za intervencije odjenuti desetero ljudi.
Ima li kod nas slučajeva da na intervenciju treba ići više od 10 vatrogasaca?
Sjetimo li se onog razdoblja iz 2012. godine kada je uslijed visokih temperatura bilo dnevno po tri do četiri požara što izmori ljude, ta potreba svakako postoji. Odjeljenje od 10 osoba je dovoljno i ako se dogodi veći požar u pomoć prilaze sva okolna vatrogasna društva. Kod nas je prosjek po protupožarnoj intervenciji od petnaestak ljudi koji odlaze na intervenciju.
Kako gasite vatru na otvorenom na terenu do kojega je teško ili nemoguće doći cisternom?
Treba nositi naprtnjače, odnosno vatrogasne naprave težine 25 kg na leđima i za takav je posao potreban veći broj ljudi. Dodatni je problem što kod nas u šumama i takvim terenima postoji još uvijek opasnost od mina. Ako požar zahvaća takvo minsko sumnjivo područje, tamo se ne ulazi nego pustimo da požar ide svojim prirodnim putem dok ne dođe do toga da možemo prići i sanirati požarište.
Zadnjih godina, konkretno 2014. godine, vatrogasce u ovom kraju najviše pamtimo po intervencijama u vrijeme poplave. Da li ste za to osposobljeni i opremljeni?

Opremljeni i za poplave
U tom razdoblju kada su bile aktualne poplave, nismo ni bili obučeni niti imali adekvatnu opremu za rad nego smo improvizirali. Tada smo uočili koje su nam slabosti i sada smo dobro opremljeni s vrećama, pijeskom i drugim potrebnim sredstvima za rad. Od tada uvijek u domu na raspolaganju imamo sedam kubika pijeska i 5000 vreća za punjenje. Dobili smo i automat za punjenje vreća pijeskom i općenito nakon tog iskustva sada smo puno opremljeniji i osposobljeniji nego što smo tada bili i sigurno je da danas više ne bismo bili danima mokri kao tada. Potreba, naravno, za boljom opremom uvijek ima. Prvenstveno bi trebalo češće mijenjati dotrajalu i zastarjelu opremu.
Dosta se spominje rad s mladima. Što taj rad podrazumijeva?
To su naši mladi članovi, djeca od 6 do 12 godina kojima je zanimljivo igrati se vodom i vježbati na našem igralištu. Učimo ih osnovama vatrogastva. Takve djece je u Pakracu dvadesetak. Svjesni smo da mi kod djece ne možemo izazvati toliko interesa koliko to može primjerice nogomet ili rukomet i stoga smo s tim brojem zadovoljni. Nitko ne može pristupiti društvu bez suglasnosti i pratnje roditelja. Postoji i skupina od 12 do 16 godina koji provode zahtjevniju vježbu, primjerice uče vezati vezove. Njima je malo teže, ali nadamo se da će od 10 mladih barem troje ostati i postati vatrogasci i taj rezultat je jako dobar.
Idete li još uvijek ljeti u priobalje na ispomoć?
Od 2012. godine DVD Pakrac ne sudjeluje u radu na dislokacijama, država je počela smanjivati broj mjesta na kojima se dežura tako da ni mi više ne idemo. Davali smo nekada vozilo i dva vozača što je u to vrijeme za naše Društvo bilo puno jer smo i sami imali malo, tada tek tri vozača cisterni u odnosu na današnjih osam.
Podliježete li nekoj inspekciji?
Podliježemo inspekciji Državne uprave za zaštitu i spašavanje koja dolazi u stožerna društva svake dvije godine i pregledavaju kompletnu dokumentaciju o zakonskoj osposobljenosti vatrogasaca, tehničkoj kvaliteti i ispravnosti vozila i opremu kojom raspolažemo. Naravno da ne mogu govoriti godinama unazad, ali otkada je zapovijedam Društvom, nikada nismo dobili opomenu ili ozbiljniju primjedbu, a uočene manje nepravilnosti rješavamo odmah.
Idete li na natjecanja?
Izlazimo na natjecanja, no mi smo se, u dogovoru s operativnim članovima, bazirali na našu prvenstvenu zadaću - zaštitu ljudi i imovine. Provodimo vježbe svake srijede i tu nam uskaču naši obrtnici auto struke koji nam daruju otpisana vozila pomoću kojih se uvježbavamo za tehničke intervencije.
Koja društva mogu očekivati pomoć od vatrogasaca? S kim najčešće surađujete? Postoji li konkurencija s drugim DVD-ovima?
Surađujemo sa svima, spremni smo svakom društvu izaći ususret. Sudjelujemo na svim manifestacijama u našem gradu, u svim oblicima kojima možemo doprinijeti. Ukoliko netko treba našu pomoć, neka se slobodno obrati u DVD Pakrac, tu smo na raspolaganju.
Što bih ste htjeli reći za kraj ovog razgovora?
Mi 22. lipnja na gradskom stadionu imamo natjecanje pomlatka i mladeži pa bih želio pozvati roditelje, djecu i sve zainteresirane da tom prigodom dođu vidjeti kako je to biti mladi vatrogasac. Nakon tog iskustva možda netko poželi postati vatrogasac i dio društva koje će iduće godine proslaviti 140 godina postojanja čime smo jedno do starijih društava, ne samo u regiji, nego i u cijeloj Hrvatskoj.