Uredništvu naših medija javio se je mr. sc. Davor Njirić, hotelijer iz Dubrovnika koji je dvadeset godina radio u Ministarstvu turizma, zadnjih godina bio je glavni savjetnim ministra, a sada je aktivan kao konzultant u turizmu. Iako Dubrovčanin veliki je prijatelj i čest gost u Lipiku.

Kako nam je rekao odlučio se je javiti u lokalne medije zato što je siguran da su bespovratna sredstva EU posljednja prilika za obnovu osnovne turističke infrastrukture i povratak turizma u Lipik.

Svi šute!

„Kada sam shvatio da se bespovratna sredstva EU neće moći koristiti za obnovu ruševina zaštićene kulturne baštine Kursalona, Wandelbahna i ergele odlučio sam se javiti lokalnim medijima na temu.  Svi o tome šute, pa i  sam Lipik !?“, kaže mr. sc. Njirić.

„Pratim lokalne portale i primjećujem da se ne piše o tome da se Kursalon, Wandelbahn i ergela neće moći obnoviti sredstvima EU. Nitko o tome ne govori. Šuti Lipik. Šute razvojne agencije. Šute investitori. Svi šute. Nevjerojatno! Lipik treba dignuti glas i progovoriti. Čekali smo strpljivo 25 godina na poslijeratnu obnovu. Sad je dosta! Dosta nam je čekanja! I Lipik je ušao u EU! I mi želimo bespovratna sredstva za obnovu ruševina Kursalona, Wandelbana i Ergele.

Ova sredstva se neće moći koristiti, jer model koji je Hrvatska odabrala za dodjelu bespovratnih sredstava, za razliku od drugih članica EU, ne omogućava njihovo korištenje za investiranje u objekte turističko-ugostiteljske namjene, nego samo u objekte kulturne namjene.  Ne mogu, jer prema našem modelu nisu namijenjena poduzetnicima za investiranje u objekte turističko-ugostiteljske djelatnosti/namjene, kao što su hoteli i drugi slični objekti.“

PL: Konkretno u čemu je problem ?

Europska komisija jednom od svojih uredbi dozvoljava članicama EU da same odrede nacionalni model. Temeljem te Uredbe svaka članica ima pravo uvesti određena ograničenja financiranja, ali to nije obveza. Naš model možemo nazvati Grčić-Šipuš model prema tada nadležnom potpredsjedniku Vlade RH i ministru regionalnog razvoja te ministru kulture koji su odobrili ovaj model.

Naš model ima za cilj razvoj objekata kulturne namjene odnosno djelatnosti, a objekti turističko-ugostiteljske namjene, mogu biti samo njihovi  dodatni, sporedni sadržaji. Mislim da bi cilj trebao biti obnova devastiranih objekata kulturne baštine te njihove revitalizacije razvojem objekata kulturnih djelatnosti (muzeja, galerija i dr.) i/ili objekata turističko-ugostiteljskih djelatnosti (hotela i drugih objekata). Naglasak bi trebao biti na sprječavanju devastacije kulturne baštine, a ne na razvoju ove ili one djelatnosti.

 PL: Što to znači ?

To znači da su dvorci i slični objekti (Kursalon, Wandelbahn i ergela) koji nisu prikladni za kulturnu namjenu, osuđeni na devastaciju i propast, jer ne mogu imati ugostiteljsko-turističku namjenu. S obzirom da su objekti kulturne namjene uglavnom u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, a objekti turističko-ugostiteljske namjene u vlasništvu privatnih poduzetnika, to znači da su bespovratna sredstva stvarno (ne i formalno) namijenjena samo jedinicama lokalne samouprave, a ne i poduzetnicima.  Poznato je, da su u praksi samo u iznimnim slučajevima objekti kulturne namjene u vlasništvu poduzetnika. To potvrđuju rezultati prvog natječaja. Niti jedan projekt poduzetnika nije dobio bespovratna sredstva mjere B za izgradnju objekata turističko-ugostiteljske namjene.

Da bi se provela odluka da hoteli i drugi ugostiteljski objekti mogu biti samo dodatni sadržaji u objektima kulturne namjene ugrađena su tri ograničenja njihovog financiranja i to:  moraju imati najmanje 80 posto prostora za kulturne namjene,  ne mogu činiti više od 10 posto: a) od ukupne vrijednosti integriranog programa i b) od ukupnog iznosa bespovratnih sredstava za integrirani program. I kao treće  mogu imati najviše 15 smještajnih jedinica.

PL: Osim našim medijima je ste li se još nekom javili s ovim materijalom naslovljenim „Lipik zaboravljena turistička destinacija Zapadne Slavonije“.

Materijal ovako naslovljen dostavio sam nadležnima za kreiranje i izmjene modela: Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, Ministarstvu kulture, Ministarstvu turizma i Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata (SAFU) i predložio izmjene modela da bi objekti poput dvoraca, ljetnikovaca, Kursalona, Wandelbahna i ergele mogli koristiti bespovratna sredstva EU.

Kada je 8. ožujka Vlada RH donijela odluku o osnivanju Savjeta projekta Slavonija, ovaj sam materijal dostavio predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, koji je predsjednik ovog Savjeta, a na znanje predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović, koja je nedavno posjetila Lipik. U tom sam dopisu na kraju postavio pitanja: Kako je moguće da se ne mogu obnoviti ruševine  kulturne baštine Lipika bespovratnim sredstvima EU? Može li država pomoći Lipiku reformom modela dodjele bespovratnih sredstava, sukladno pozitivnoj praksi u drugim zemljama EU?  Ako ne može, možete li Lipiku pomoći na neki drugi način?

PL: Zašto tvrdite da  Lipik zaboravljena turistička destinacija?

Nakon rata sve su turističke destinacije obnovljene osim Lipika. Dok Hrvatska iz godine u godinu obara rekorde turističkih sezona, Lipik još čeka povratak turizma.

Nakon Domovinskog rata ZRC Lipik  kojemu su pripadali Kursalon i Wandelbahn, je trebao hitnu državnu intervenciju za poslijeratnu obnovu ovih objekata kulturne baštine. Vlade su se mijenjale, a obnove nije bilo. Kao što znate, agonija nedočekane obnove je završila stečajem, raspuštanjem kolektiva i prodajom nekretnina (ruševina Kursalona, temelja Wandelbahna i građevinskog zemljišta s projektom izgradnje hotela Lipik). Hotel Lipa je, također, prodan nakon čega je promijenio namjenu.

Projekt novog hotela Lipik i obnove Kursalona i Wandelbahna je veoma skup zbog velikih  troškova konzervatorskih radova na povijesnim objektima koji višestruko premašuju uobičajene troškove izgradnje klasičnog hotela. Investiranje u ovaj projekt nije isplativo bez značajnih bespovratnih sredstva. Alternativa može biti da država preuzme njihovu obnovu. Tek se tada može razmišljati o isplativosti investiranja, koja je i tada prilično rizična, zbog malog kapaciteta od 100 soba.

Poznato mi je, također, da su sličnu sudbinu imali objekti zaštićene kulturne baštine kompleksa ergela na Izidorovcu. Samo je konjušnica obnovljena da bi se mogla koristiti, a ostali objekti su ruševine.

PL: Poznat ste turistički djelatnik. Postoji li iz Vaše perspektive Lipik još na turističkoj karti Hrvatske?

Prije svega važno je napomenuti da je Požeško-slavonska županija turistički najnerazvijenija županija, jedina koja nema niti jedan hotel i ostvaruje najmanji turistički promet.

Poznato je da je Lipik bio vodeća destinacija zdravstvenog turizma na kontinentu. Hotel Lipik i tadašnji hotel „Begovača“ (kasnije  preuređena „Lipa“) su imali iskorištenje kapaciteta 75-80 posto i ostvarivali godišnje više od 100.000 noćenja odnosno prosječno dnevno skoro 300 gostiju. Danas se toga sjećaju samo starije generacije.

Lipik nije turistička destinacija jer nema hotela.  U 2016. godini ostvario je skromnih 604 posjeta i 2851 noćenja. Prosječno je dnevno boravilo 8 gostiju. To znači da mu je trebalo više od 25 godina da bi ostvario svega 2,5 posto prijeratnog prometa i s tim brojem je na 9. mjestu na rang listi hrvatskih destinacija zdravstvenog turizma, iza Tuhelja, Sv. Martina na Muri, Daruvara, Topuskog, Varaždinskih, Krapinskih i Stubičkih toplica te Ivanić-grada. Ova rang lista destinacija zdravstvenog turizma pokazuje da još niti jedna destinacija nije dostigla prag od 100.000 noćenja godišnje, koji je Lipik prelazio pred davnih 25 godina. Prva s godišnje 91.000 noćenja, a posljednja prije Lipika sa 17.000.  To govori o njegovom tadašnjem uspješnom poslovanju i značaju za gospodarski i društveni život Lipika.

Zdravstveni i konjički turizam

PL: Kako takve turističke rezultate vratiti u Lipik?

Tko poznaje tradiciju i potencijale Lipika te zna nešto o turizmu, nije mu teško definirati strategiju turističkog razvoja, a to je ponovno postati vodeća destinacija kontinentalnog turizma. To se može postići samo obnovom osnovne turističke infrastrukturu za povratak zdravstvenog turizma u središtu grada  kao i konjički turizam na Izidorovcu. Na temelju ta dva brenda, duge tradicije termi i uzgoja lipicanaca, Lipik može graditi uspješnu turističku budućnost kao rijetko koja destinacija na kontinentu za što je potrebno izgradnja hotela  sa sto soba te obnova Kursalona, Wandelbahna i povijesnog parka, kao i obnova povijesne ergele  i izgradnja manjih smještajnih kapaciteta  na toj lokaciji.

Zbog razmjerno velikih neisplativih ulaganja u obnovu  kulturne baštine poduzetnici ne mogu sami realizirati te projekte bez državne pomoći. Ne očekuje se da država intervenira bespovratnim sredstvima iz svog proračuna nego samo da im se omogući pristup sredstvima fondova EU. Nedvojbeno je da je za ovu regiju jedan od prioriteta povratak turizma u Lipik, stoga je za očekivati da će navedeni projekti biti dio Projekta Slavonija.

Zakinuti kontinent

Kao što su strateški projekti javnog sektora (jedinica lokalne samouprave) za Šibensku rivijeru projekti obnove i revitalizacije šibenskih utvrda i za Dubrovačku rivijeru projekt obnove i revitalizacije stonskih zidina i utvrda, tako su za regiju zapadne Slavonije, strateški projekti privatnog sektora (poduzetnika) obnove ruševina kulturne baštine Lipika.

Apsurd je da naš model omogućava da se za ove projekte u primorskim područjima mogu koristiti ova sredstva, a da se za projekte u kontinentalnom području ne mogu koristiti, samo zato što su prvi projekti ulaganja u objekte za kulturne djelatnosti i projekti javnog sektora, a drugi projekti ulaganja u objekte za turističko-ugostiteljske djelatnosti i projekti privatnog sektora.

Zar nije apsurdno da su programom koji je namijenjen poduzetnicima (Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta) odobravana bespovratna sredstva za izgradnju hotela i to uglavnom na moru, a da se programom koji je namijenjen obnovi kulturne baštine (Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU) bespovratna sredstva ne mogu koristiti za „hotele baština“ niti na kontinentu?

Mišljenja sam da bespovratnim sredstvima ne treba poticati izgradnju klasičnih hotela, ali treba poticati investiranje u hotele baština i slične objekte, jer se time obnavlja devastirana kulturna baština i doprinosi uravnoteženom regionalnom razvoju. Naime, ovi objekti se uglavnom nalaze na nerazvijenim područjima.

U Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje konzultanti dobivaju informacije da se novi natječaj može očekivati najranije u jesen ove godine i da se najvjerojatnije neće mijenjati uvjeti natječaja.

Ako se uvjeti natječaja ne promijene ruševine Kursalona, Wandelbahna i ergele ostat će spomenici ratnih razaranja i turizam se neće vratiti u Lipik.

Nadam se da ću inicijativom na temu “ Svi o tome šute, pa i  sam Lipik !?“ potaknuti širi krug onih koji svojim utjecajem mogu doprinijeti da nadležna ministarstva promjene model dodjele bespovratnih sredstava EU i time omoguće konačnu poslijeratnu obnovu Lipika i povratak turizma. Zanimljivo bi bilo čuti što o tome i drugi misle.