Obrt „Jezični kutak“, vlasnice Martine Terranove, već skoro godinu i pol dana je zakupoprimac hotela „Pakrac“. Kakva su im u tom poslu iskustva, može li se od toga živjeti, što planiraju ubuduće, pitali smo supruga Stefana Terranovu, voditelja hotela, ali i kuhara, konobara, kućnog majstora...

Hotel Pakrac je s 20 ležaja u 10 soba relativno mali. Čuli smo da takvi hoteli u Austriji i Švicarskoj funkcioniraju na principu obiteljskog angažmana. Kako je to kod vas, što vi konkretno radite?
Radim apsolutno sve, što god treba. Od recepcije, kuhinje, noćnih smjena, sitnih popravaka, stalno smo ovdje na raspolaganju. Ovo je vrlo velik objekt s malim smještajnim i restoranskim kapacitetom pa je iznimno teško osigurati njegovo funkcioniranje na dohodovnom principu. To zahtjeva puno umijeća i angažmana.
Hotel pod vašim upravljanjem funkcionira sada oko 18 mjeseci. Kakva su vaša dosadašnja iskustva? Kakva je struktura gostiju, odakle dolaze i koliko borave u hotelu?
Iskustva su zasad vrlo pozitivna. Uspjeli smo ponovo pridobiti goste koje su neki naši prethodnici pomalo zanemarili. Naravno da nas njihov dolazak veseli. Laganim korakom stječemo ime i imidž. To su uglavnom gosti koji dolaze u Pakrac raznim poslovima u poduzetničkim zonama Pakraca i Lipika, najčešće inozemni poslovni partneri i vlasnici tvrtki. Većina ih je iz Italije i Njemačke, uglavnom investitori. Njihov boravak u većini slučajeva traje od jednog do desetak noćenja u kontinuitetu. Vraćaju nam se konstantno. Ponajbolji primjer je Lipik glas gdje su njihovi Talijani jedni od naših češćih gostiju. Ostaju i po desetak dana. Nama su oni i dodatno interesantni jer kad ostaju duže od 4 ili 5 dana najčešće uzimaju puni pansion.
Jesu li gosti zahtjevni? Ima li posebnih prohtjeva u vezi hrane?
U našem poslu ima svega, ali mi smo ovdje zbog gostiju, da ispunjavamo njihove želje, tako da nam je to sve normalno. Talijani su specifični gosti, teško im je udovoljiti u pogledu hrane jer žele najčešće svoju tradicionalnu talijansku kuhinju. Ne žele našu izvornu domaću hranu s kojom smo ih pokušali pridobiti.
Uobičajeno je razmišljanje da ovaj kraj posjećuje puno lovaca. Osjećate li to u hotelu?
Lovci su nam gosti tijekom studenog i prosinca, obično tri vikenda. Dolaze uglavnom iz Austrije posredstvom turističkih agencija i u suradnji s našim lokalnim lovačkim društvima. Konzumiraju našu hranu i njima možemo ponuditi lokalne specijalitete. Nemaju posebnih zahtjeva, mada jelovnik dogovaramo s njima, nastojeći ga proširiti da se nađe hrane za svačiji ukus. Prema povratnim informacijama odlaze zadovoljni što potvrđuje i činjenica da nam se vraćaju.
Obično se smatra da je jedini hotel u ne odviše turističkom kraju izlog za lokalnu hranu i pića. Je li to točno?

Pozitivne recenzije

Ne znam je li to tako, ali nadamo se da je. Dosadašnje recenzije su pozitivne, pogotovo od strane inozemnih posjetitelja. Posebno nam je drago kada nas pohvale turisti za koje znamo da mnogo putuju, da često mijenjaju lokacije i hotele i da svašta prođu i vide, pa nam takve pozitivne kritike puno znače.

Promovirate li se putem interneta?
Da. Imamo otvoren profil na Booking.com, što nam je vrlo bitno u našem poslovanju. Dodatni marketing bi nam eventualno trebao za šire domaće područje. Relativno smo kratkotrajno u ovom poslu. Za konkretniji i širi marketing neophodno je povećati kapacitete i to će nam biti prva veća sljedeća investicija. To je sigurno prvi korak jer njime ćemo stvoriti prostor za proširivanje i unapređenje svih segmenata rada i poslovanja.
S obzirom da trenutno imate smještajni kapacitet od 10 soba i 20 ležaja, je li problem što ne možete ugostiti autobus s 45 ljudi?
Naravno da je problem i to veliki. Zbog toga ne možemo ići na ozbiljnu reklamu i ozbiljni marketing. Limitirani smo u odnosu na ono što agencije traže i kao takvi nismo konkurentni. To je problem smještaja. No jednako tako je problem male kapacitiranosti prisutan i u restoranu. U njemu je objektivno u ovako razmještenim stolovima mjesta za dvadesetak gostiju. Kada je u pitanju grupa, imamo mogućnost taj kapacitet povećati na 40 do 45 gostiju, što ne zadovoljava za veća okupljanja tipa svatova i slično. Stoga smo osuđeni na manje grupe koje primamo kada su u pitanju rođendani, vjenčanja, krizme ili slično. Već sada za svibanj imamo rezervirane tri proslave Prve pričesti.
Koliko trenutno imate zaposlenih ljudi, što su po struci?
Trenutno je zaposleno šestero ljudi, tri konobara, koji ujedno rade i na recepciji, dva kuhara i jedna čistačica. Recepcija i sobe rade svih 24 sata dnevno tako da gost može uvijek doći i otići. Šank radi do 22 sata, nešto dulje vikendom, a kuhinja do 21 sat svaki dan.
Postoji vrlo prostrano i kvalitetno potkrovlje hotela. Razmišljate li o renoviranju i njegovom dovođenju u smještajnu funkciju s obzirom da ste u zakupu i za to bi trebala suglasnost Grada? Koja su vaša konkretna razmišljanja o proširenju i što je na prvom mjestu?
U zakupu smo na rok od 10 godina, dakle još 8,5. Za bilo kakvo građevinsko proširivanje ili ozbiljnije preinake nam treba suglasnost vlasnika, Grada. No to nije sve. O bilo kakvim građevinskim proširivanjima objekta suglasnost moraju dati i konzervatori s obzirom da se hotel nalazi u zaštićenoj povijesnoj jezgri. Naravno da su u svemu ipak na prvom mjestu troškovi koje iziskuje takav pothvat povezan s činjenicom da smo u vremenski ograničenom zakupu koji bi se u slučaju većih investicija morao produljiti. No, novac je manji problem, jer i sve do sada smo investirali iz vlastitih sredstava. U ovom trenutku veći su nam problemi imovinsko-pravni odnosi.
Inače, arhitektonsko-građevinski propust je što se o stavljanju potkrovlja u smještajnu funkciju nije razmišljalo prilikom njegove temeljite obnove kada bi to bilo moguće napraviti jeftinije i bez smetanja funkcije ostatka zgrade. No, i obnova je vjerojatno išla iz tuđih, vjerojatno ograničenih sredstava, pa imam za to donekle razumijevanja. Ima još podosta arhitektonskih promašaja. Prostor je previše rascjepkan, ne omogućuje preglednost niti sa šanka niti s recepcije, što je uobičajeno u modernom hotelu. No razni video i dojavni sustavi su danas poprilično dostupni pa smo dio tih barijera premostili pomoću njih.
Država i EU daju visoke potpore za projekte obnove radi podizanja energetske učinkovitosti. Jeste li razmišljali na tu temu?

Želja dodatnih 14 soba

Naravno da i o tome razmišljamo, ali u dogledno vrijeme, jer nam je sada prioritet investiranje u sobe i restoran, dakle, nadogradnju kapaciteta. Želja nam je dodatnih 14 soba i velika restoranska sala u dvorišnom dijelu. Nadograđeni kapaciteti bi trebali stvoriti financijska sredstva za sljedeću fazu, energetsku učinkovitost
Jeste li razmišljali o ustakljivanju terase poluzatvorenog tipa?
Jesmo o zimskom vrtu veličine 120 četvornih metara što je investicija koja košta 350 do 400 tisuća kuna. Tada u pitanje dolazi isplativost te investicije u Pakracu. Mi to možemo financijski pratiti, ali je upitna isplativost. Za takvo što kompletna infrastruktura ovog grada bi trebala porasti, trebalo bi poraditi na turizmu da bi naša investicija imala smisla.
Izmjene u poreznom sustavu od ove godine negativno su se odrazile na ugostiteljstvo kroz povećanje PDV-a. Odnosi li se to i na vas ili ste prošli mimo toga?
Nismo baš prošli mimo toga. Porezne promjene imaju i pozitivnih i negativnih strana. PDV od 13 posto nam je ostao na smještaj i konzumiranje hrane u smještaju, tako da mi nismo toliko jako zahvaćeni ovim izmjenama.
Što je u ovom trenutku dohodovnije, restoranski ili smještajni dio?
Dominira smještaj, što je i prirodno da jedan hotel živi od noćenja. U 2016. godini smo ostvarili u 10 soba i 20 ležaja 2201 noćenje, 52 posto su strani gosti na čelu s Talijanima koje prate Nijemci i Austrijanci. Što se tiče cijene, tu smo vrlo konkurentni jer smo u regionalnom okruženju najjeftiniji. Mi još nemamo u hotelijerstvu poznate zvjezdice kojima se kategorizira kvaliteta smještaja, još uvijek smo registrirani kao prenoćište i caffe bar, ali radimo na tome i očekujemo da ćemo to imati u rujnu.
Kako se to postiže?
Išli smo na EU natječaj pod nazivom “IKT tehnologija za zadovoljnog gosta”, a u okviru poboljšanja konkurentnosti i učinkovitosti MSP u područjima s razvojnim posebnostima kroz informacijske i komunikacijske tehnologije kojeg provodi Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i HAMAG. Mi smo u suradnji s Poduzetničkim centrom Pakrac i njihovom direktoricom Ivanom Orban išli na natječaj i prošli. Projekt je vrijedan nešto više od 180.000 kuna od koji 87 posto dobivamo nepovratno. Projekt moramo završiti do rujna, a rezultat bi trebao biti kategorizacija hotela s tri zvjezdice. Sami moramo sve prvo isfinancirati i ako zadovoljimo dobit ćemo 87 posto natrag. Prvi uvjet nam je uvesti telefone u sobama, potom te sobe trebaju imati status „pametne“, pri čemu je naglasak na štednji energije. To su svi oni sustavi koji, kada se zaključa soba, gase svjetlo, grijanje, odnosno pali se s ulaskom i slično. Obvezna nam je klima u sobama. Internet u svim prostorima ima i sada. Potrebno je uvesti informatičku platformu za središnje upravljanje smještajem i slično.
Ima li uvijek pokoja prazna soba, ako nekome iznenada ustreba?
U devedeset posto slučajeva da. Problem može biti poneki vikend kada nam organizirano dolaze veće grupe.
Jedini ste hotel u gradu, ali niste jedini koji nudite smještaj. Imate li kontakte i suradnju s ostalim pakračkim registriranim iznajmljivačima?
Da, surađujemo. Kada netko nema dovoljno kapaciteta, šaljemo jedni drugima. To nije sporno.
Gdje je u tome Turistička zajednica Grada?
Mislimo da bi oni trebali više poraditi na turističkim sadržajima kako bi gosti imali razloga posjetiti ovaj kraj, dakle bez „poslovnjaka“, i ostati više od jednog dana. Za to su potrebni sadržaji, a ovaj kraj, Pakrac i Lipik, ima u tome kapaciteta, ima što ponuditi, ali se treba na tome raditi i osmišljavati tu ponudu.
Imamo dobru suradnju s Turističkom agencijom Omanovac. Oni organiziraju off road vožnje, (vožnja terenskim automobilima na zahtjevnim terenima), a glavni gosti su im Talijani i Nizozemci. Lani smo imali tri grupe od po 10 do 15 ljudi što je nama odlično. Povedu i pse jer mi primamo kućne ljubimce. To su gosti dobre platežne moći koji baš vole ovako manje hotele. Za ovu godinu imamo najavljene tri, a očekujemo pet grupa. Pred Uskrs dolaze Belgijanci.

Pakrac bez turističke sezone

Ima li Pakrac turističku sezonu?
Ne. Nama je promet najjači u vrijeme gradskih događanja, prvenstveno Multipaka koji je apsolutno vodeći i u vrijeme njegovog održavanja bi sigurno prodali da imamo još 20 dodatnih soba. To je pokazatelj koliko su te gradske manifestacije značajne i njih ne samo da bi trebalo čuvati nego i nadograđivati. Mislim da bi se tu Grad trebao još više angažirati.
Bavite li se cateringom?
Da definitivno. Ponosni smo što smo imali priliku nedavno na ručku ugostiti predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Inače primjećujem da Grad pokušava ugostiteljski posao raspodijeliti među svim svojim poreznim obveznicima što smatram korektnim.
U objektu u kojem se puno radi uvijek ima i kvarova. Ima li Pakrac dobru servisnu mrežu koja brzo i kvalitetno rješava kvarove koji su vama hitni za otklanjanje?
I ima i nema. Naš objekt je poprilično zahtjevan i uglavnom se u otklanjanju tih kvarova moramo oslanjati na vanjske službe. To je često sporo i skupo jer moramo platiti njihov dolazak. Imali smo lani veliki problem prilikom jednog kvara na vodovodu kada je cijeli grad ostao bez vode. Mi smo baš tu noć bili puni i gosti su negodovali. Bojim se da smo zbog toga ostali bez nekoliko njih i bez jedne nama značajne agencije. Nadamo se kvalitetnijoj infrastrukturi jer je nerealno očekivati da jedan mali hotel u Pakracu može biti infrastrukturalno neovisan od okruženja.
Imate li problema s radnom snagom na što se žale hotelijeri na Jadranu?
Ne, imamo probranu ekipu koja većinom radi od prvog dana. Nama je svaki gost značajan i stoga si ne smijemo priuštiti grešku.
Čuo sam da ste jako dobar kuhar. Imate li neki svoj recept, loklani specijalitet?
Lokalni nemam i lokalna jela su namijenjena za neke domaće grupne posjete. Ovo ala carte je standardna ponuda koja je prilagođena očekivanjima i zahtjevima naših gostiju. Već sam spominjao Talijane kao naše najčešće goste koji očekuju da će prilikom višednevne posjete ovdje zateći jela koja poznaju. Naravno mi ćemo se prilagoditi zahtjevu gostiju u pogledu izbora jela i nije problem da prilagodimo menije njihovim očekivanjima.
Kada radite ponudu za neku veću obiteljsku svečanost u vašem restoranu razmišljate li prilikom izrade ponude o platežnoj sposobnosti lokalnih potrošača?
Imamo standardnu ponudu, a onda se u razgovoru za takve prilike prilagođavamo zahtjevima kupca. Nastojim naći neki kompromis jer je razumljivo da nisu svi kupci iste platežne sposobnosti.
Što bi se s vašim cijenama dogodilo da takav hotel imate u Zagrebu?
To ću zadržati za sebe. No i u Zagrebu postoji klijentela različite platežne sposobnosti.
A što bi se dogodilo da je ovaj hotel primjerice u Vodicama ili Makarskoj?
Radio bih šest mjeseci i šest mjeseci bih se odmarao. Ovdje je cjelogodišnja borba. No svagdje se za poslovni uspjeh treba truditi. Odlučili smo ovdje ostati i ovdje se boriti. Najlakše je otići.
Razlika je ogromna. U Vodicama ove zime nije bilo – 15 stupnjeva Celzijusa. A i da je bilo, oni su zimi zatvoreni. Mi smo bili zatvoreni od 23. prosinca do 2. siječnja zbog prvog kruga renoviranja prizemlja i praktički do 20. siječnja nismo imali goste, ali je račun za plin iznosio 10.000 kuna jer nismo mogli dozvoliti da se sve smrzne. Osim toga, sobe za goste uvijek moraju biti spremne za prihvat, znači i zagrijane. Pitali ste me imali li Pakrac turističku sezonu. S obzirom da su naši najčešći gosti poslovni ljudi, Pakrac ima dva puta u godini po nekoliko tjedana apsolutno mrtvu sezonu. To su tjedni oko Božića i Uskrsa kada nema poslovnih ljudi. Mi smo upravo to vrijeme lani iskoristili za neka sitnija renoviranja. Ovaj objekt troši podjednako i u punom i u praznom pogonu.
Jeste li to sve znali kada ste prije godinu i pol ulazili u ovaj posao?
Jesam, 14 godina sam radio na poslovima humanitarnog razminiranja i obišao sam sve hotele od Iloka do Dubrovnika, a školovani sam kuhar s iskustvom rada u hotelima i restoranima u Italiji tako da tu struku dobro poznam. U krugu od 20-30 kilometara nemamo konkurenciju jer hotela nema niti u susjednim gradovima. Grad sigurno ima potrebu za jednim ovakvim smještajnim objektom. Očekujem da će se poduzetništvo dalje razvijati pa će rasti i potreba za našim uslugama. Zato i razmišljamo o nadogradnji.
Nama konkurencija nisu niti ostali smještajni kapaciteti u Pakracu jer naša klijentela želi pod istim krovom, osim spavati, i doručkovati i ručati i večerati. Jednako tako mi nismo konkurencija niti ostalim pakračkim kafićima jer nam je taj segment samo logička nadopuna smještaja. Ne razmišljamo da poput većine kafića organiziramo partije, ali dovodimo neke dodatne programe. Naša razmišljanja idu za nečim poput saksofona ili večeri francuske šansone kakvu imamo ovu subotu. Naši gosti dođu doslovno u papučama iz sobe popiti kavu ili piće i trebaju se osjećati kao kod kuće. Naravno da sadašnji mali kapacitet ima svojih velikih financijskih minusa, ali i organizacijskih pluseva. Većinu gostiju poznamo, s nekima se prilikom ponovnog dolaska ili na rastancima grlimo, znamo njihove potrebe. Ugovorimo im masažu u našoj relax sobi ili kupanje u bolnici Lipik, odvezemo ih ako gdje treba i slično. Naši gosti to vole i zbog toga se osjećaju ugodno. Znamo koju sobu želi, koliki broj jastuka treba, što voli jesti. Nama gost nije broj i zato imamo dobre recenzije. Nas 10 soba može prehraniti, ali se od toga ne može živjeti i zato želimo proširenje.
Prije Domovinskog rata je pakrački hotel je bio specifičan ugostiteljski objekt gdje su se nedjeljom dopodne okupljali ljudi, pili kavu, čitali novine, igrali šah. Da li se to vratilo?
Nastojimo vratiti tu staru priču i naviku, samo što su se vremena promijenila pa sad i tome treba udovoljiti. Ovdje je bila jako poznata bašča, kako su građani nazivali vrtnu terasu u kojoj je ljeti hlad osiguravalo ogromno drveće kestenja. Drveća kestena više nema, odnosno još će godine proći dok ne naraste ovo nedavno zasađeno. Mi smo sada ljeti na ovoj terasi primorani hlad osiguravati suncobranima što nije isto, tako da tražimo dugotrajno rješenje za opće zadovoljstvo i sigurnost gostiju. Ne želimo ovisiti o vremenu. Inače, u ovaj objekt želimo vratiti taj urbani štih da se ljudi opet mogu opustiti na našoj terasi uz kavu i kolač i radimo na tome da stvorimo bolje uvjete. Iskopali smo podatak da je ovaj hotel utemeljen 1871. godine. Želimo stvoriti imidž i kvalitetu u skladu s takvom tradicijom.