Bog je postao čovjekom, utjelovio se među nama u osobi Isusa Krista, postao neraskidivo vezan uz našu zemaljsku stvarnost, odakle nas želi povesti u prostranstva vječnosti. Dolazi k nama po ženi, majci. Marija prihvaća tu ulogu pokazujući da Bog računa i na našu suradnju. Po njoj Bog se rađa poput običnog čovjeka. Stoga se s pravom danas radujemo i slavimo taj događaj. Božić je događaj koji je promijenio svijet. Nakon rođenja Sina Božjega u maloj betlehemskoj štali, ništa više neće biti isto. Naizgled se čini da se ništa drastično nije dogodilo, ali onome koji prihvati Novorođenoga Spasitelja, život poprima novu dimenziju, dobiva novi smisao. Bog je napokon zakoračio u ovu našu smrtnu stvarnost, da nas kao jedan od nas, uzme za ruku i povede u vječni život.

Božić nije samo pogled u natrag, nije samo bitno što je Bog učinio za nas. Važno je pitanje ovog trenutka, a gdje smo tu mi? Gdje je Betlehem u mom životu? U Betlehemu se rađa Spasitelj, rađa se iz Marijine vjere i poslušnosti Božjoj Riječi. Što se rađa iz mojih djela? Što je plod moje vjere? Što moji bližnji dobivaju od toga što ja danas slavim Božić i vjerujem u njega? Poneki dar je lijep, srdačne čestitke su krasne, lijepe želje također. Samo to? Po čemu bi moj život mogao i trebao biti Betlehem? Piše sv. Pavao: “Vjera bez djela je mrtva“. Da, djela po kojima ću ja biti trajni Betlehem. Moj život je Betlehem kad se iz moje vjere, iz mojih molitava i sv. misa, iz mojih postova, hodočašća i pobožnosti rađaju pravda, ljubav, praštanje, suosjećanje, odgovornost za ovaj svijet, a ne samo spasenje duše u vječnosti. Svaka vjera koja ne rađa ljubavlju jalova je.

Marijina vjera bila je plodna, ne samo u Nazaretu kada je začela Krista, ne samo u Betlehemu kad ga je rodila, nego i u cijelom njezinom životu. Njezin je Betlehem stalno trajao i nikad nije prošao. Ona je neprestano rađala lijepe stvari. Pomagala je starici, rođakinji Elizabeti, primjećivala ljudsku nevolju u Kani kad je ponestalo vina na svadbi, reagirala na nju i poticala poslužnike da vjeruju, svjedočila vjerničku strpljivost podno križa, okupljala prvu Crkvu oko sebe kao veliku Isusovu obitelj. Njezin Betlehem nije bio događaj koji je došao i prošao, kako će to nažalost i danas biti za mnoge. Njezin odnos s Isusom, njezina vjera i pobožnost utjecale su na ljude, ona je oko sebe širila povjerenje u Boga, ona je živjela Isusovu ljubav. Tako je njezin Božić, iako puno skromniji od naših Božića, bio njezino trajno nadahnuće. Njezin Betlehem nikad nije prestao. Hoće li tako biti i kod nas, kada se lampice pogase, a božićni ukrasi skinu?

Svim čitateljima Pakračkog lista želim blagoslovljen Božić i sretnu novu 2017. godinu!