Kažu… "Četiri kotača pokreću tijelo, dva kotača dušu". Ima li doista istine u ovoj staroj bajkerskoj, milijun puta izrečenoj? Žive li bajkeri upravo takvu priču, tempiranu lagano, taman poput nekih sedam „banki“ na kakvom od starih dobrih čopera, izglancanih do bola i njegovanih ljubavlju... Jednoobrazno obučeni u crne motociklističke kožne prsluke s ušivenim klupskim amblemom, onako, u gomili, a opet izdvojeni iz gomile nerijetko našim gradom provuku oblak dima i miris oktana…
Moto klub „Vitezovi tame“ iz Pakraca, okuplja motocikliste željne druženja i drugačije vožnje, ljude kojima adrenalin ne podiže kazaljka brzinomjera, već suprotno, udobnost kakvog čoperskog sjedala i spori tempo na dugačkom putu bez vremenskog ultimatuma.

Osnovani su u veljači 2011. godine na inicijativu jedanaest branitelja, već ranije aktivnih u MK Pakrac – Lipik, koji je više bio orijentiran na motocross natjecanja. „Iako smo tamo sudjelovali od početka, izgrađivali stazu na Matkovcu, sudili na natjecanjima motocrossa, nekako smo se zasitili tog presinga i natjecateljskog naboja. Pošto nas je većina imala motore, htjeli smo stvoriti sebi bazu gdje se možemo posvetiti motorima, malo se provozati i družiti“, započinje priču Zdravko Filipin, predsjednik kluba i njegov zamjenik Darko Jozipović.

Klub je osnovan od strane jedanestorice: Filipin Zdravko - File, Jozipović Darko - Kvisko, Filipin Darko - File, Vrbka Darko - Piksi, Gašpar Marijan - Gašo, Ružička Zdenko, Bedi Vinko, Širac Željko - Vepar, Vidaković Zlatko - Zlaja, Knežević Kamenko - Kameni i Varat Željko - Tale.  Motorizirani članovi su smjeli biti vlasnici motora čoperskog stila i nisu htjeli u klub uzimati brzinske motore jer je to, kako tvrde, sasvim drugačiji način i stil vožnje. Nazvali su se Vitezovi tame. Otkud ime? „Našli smo nekakav kompromis oko kojeg smo se svi složili. Ime ide uz taj bajkerski stil, a uđemo li u dubinu ima i poveznice s ratnicima i braniteljima…“
Ponosno ističu braniteljski status članova kluba, pa im je tako jedna od temeljnih zadaća, ali i moralnih obaveza, odavanje počasti pored spomen obilježjima poginulih branitelja na području Pakraca i Lipika povodom VRA Bljesak te odlazak na skup motorista iz zapadne Slavonije koji se u to vrijeme susreću na centralnoj svečanosti u Okučanima. „Jedan od glavnih ciljeva nam je prebaciti ovu svečanost u Pakrac, barem što se moto - dijela tiče, jer smatramo da Pakrac to zaslužuje. Na kraju, ovdje je i započeo Domovinski rat. Zašto ljude ne bi dovezli na predivni Omanovac? Siguran sam da bi jedno okupljanje bilo dovoljno da svi prihvate ovu našu inicijativu“, priča Filipin. Dodaje i to da od samog početka, svake godine, u vrijeme „Fokine staze“ na motorima kao predvodnica idu uz maratonca Duška Štrbca u njegovoj memorijalnoj utrci.
Osim odavanja počasti, od godišnjih aktivnosti izdvajaju desetak odlazaka na okolne moto – susrete u krugu dvjestotinjak kilometara „ipak je većina članova zaposlena pa nam i radne obaveze diktiraju aktivnosti“. Najdraži im je Strmac. Nije predaleko pa se ponese i pokoji šator, ulogori se i prenoći. Nisu im strani niti odlasci preko granice, pa spominju odlazak na teritorij Bosne i Hercegovine.

Kod motociklista je posebno popularna „pečenkijada“ u Slavonskom Brodu. Masovno natjecanje u pripremi slavonske poslastice okuplja više od stotinu klubova pristiglih iz cijele Hrvatske. Vitezovi su pečenku okretali posljednje dvije godine. „Takvi su susreti odlični, nema koga ne možeš sresti, lišeni su teških tema i služe za opuštanje.“ Nađe se i pokoja kapljica, nije da nema, no bajkeri su odgovorni momci i drže se viteški „popije se ako ostajemo, ako idemo odmah na put – niti kapi. Nema tu kompromisa“.
U takvom društvu moto znalaca, momci se vole i pohvaliti svojim metalnim ljubimcem, a upravo Zdravko često privuče pažnju moto šmekera. Naime, vlasnik je neobičnog vozila trike (trajk), prosto rečeno trokolice proizašle iz vlastite radionice. Vozilica na tri kotača, djeluje poput malog automobila s vozačem zavaljenim u ugodnom sjedalu. Može se tako daleko…“bez problema odem na more, obišao sam s njim Hrvatsku. Imam upita za prodaju, no ne dam ga, njega ostavljam sinu.“ I drugi članovi imaju fine motore, kaže Jozipović, moramo znati da je to „skup sport“, a sve financiramo sami. Osiguranje je skupo, a sezona kratka – nekad se svede na samo dva ili tri mjeseca u godini kad se može voziti. Lako je onima na moru, njima i po deset mjeseci klima dozvoljava vožnju, pa se onda isplate sva davanja, nama je to pomalo luksuz. Onda ovdje cijenimo svaku sitnicu i svaki nam je motorizirani član dragocjen“.
Pakrački klub motociklista se omasovljuje, sada ima 29 članova, među njima je i osam žena, a svi se oni voze na 17 motora koliko Vitezovi posjeduju. Okupljaju se jednom tjedno u prostorijama na bivšem Uroševcu koje su uredili u bajkerskom stilu. Unutar male sale dominira veliki biljarski stol, nekoliko kostura motocikala obješenih po zidovima ukrašenih zastavama, poklonima ostalih motociklista, ali i brojnim priznanjima i zahvalnicama. Ništa od toga ne bi bilo da nije bilo prijatelja kluba Marka Miličevića i Zdenka Ružičke koje posebno ističu kao svestrane donatore, bilo financijskog, bilo materijalnog dobra.
A što se tiče priznanja i zahvala – zaslužuju ih… „Iako nas bajkere kroz američke filmove prikazuju uglavnom kao loše momke sklone kavgama, mi smo dobra ekipa“, sa smiješkom će „presidente“ i naglašava da Klub sve financira svojim novcem, sakupe koliko i što treba. Nerijetko su i sudionici humanitarnih akcija. Naglašavaju sakupljanje novca za malu Pakračanku Doru Perčin, a nisu ostali gluhi niti na vapaje svojevremeno poplavljene Gunje. Sakupili su nešto novca, napunili kombi novim stvarima i otišli ravno u Gunju uručiti pomoć na licu mjesta.
Osim toga i pakrački klinci vole Vitezove tame jer im već nekoliko godina obučeni u Djeda Mrazove, dovoze pravog Djeda Mraza s gomilom poklona. Nisu „omanuli“ niti ove godine, pa su se mališani na glavnom pakračkom trgu ponovo obradovali Djedici s čopera.

Aktivni su i u masovnim moto karavanama. Od većih ističu sudjelovanje na tri. Prva je bila „Karavana za život“ u Karlovcu 2012. godine posvećena upravo boljim uvjetima i sigurnosti motociklista u prometu. Uključili su se među prvim moto klubovima i žale što nije ostvarena kontinuiranost ovog projekta. Potom su ugostili motocikliste iz Splita u karavani „25 krunica za 25 godina“, koji obilaze spomen obilježja linijom bojišnice Domovinskog rata, dok je treća bila nedavna Karavana za Vukovar. Najmasovnija karavana s više od 200 motora zaustavila se nakratko u Pakracu, a dogodine u suradnji s Gradom ovim humanitarcima na kotačima najavljuju i pravo organizirano domaćinstvo.

„Jedna od stvari koja je vezana uz naše karavane, izlete ili posjete nekome ili negdje je i promocija našeg Grada heroja. Doista, nekad ostanemo zatečeni neinformiranošću ljudi udaljenijih od Pakraca. Recimo oni u Dalmaciji, malo znaju o ratnim događanjima u Pakracu. Trgnuo ih je tek film „Broj 55“ koji je malo skrenuo pozornost javnosti i na pakračku bojišnicu“.
Tako će i nastaviti - nizati kilometre i pričati priču o svom gradu. U planu je posjet Dubrovniku koji žele posjetiti već više godina, no iz godine u godinu planovi se izjalove. Tako da... ove će godine napokon u taj Dubrovnik, a na putu do njega planiraju posjetiti kolege iz južnog dijela Hrvatske. U povratku kažu, produžit će do Vukovara da se konačno mogu pohvaliti da su klupskim bojama obojili rutu koja spaja krajnji istok i krajnji jug Hrvatske.