“Pamtim dane i "transportno vozilo" Yugo 45 kojem smo ostavili tek vozačevo sjedalo i natovarili ga svijećama do vrha pa krenuli u distribuciju,“ prisjeća se Igor Rusmir poslijeratnih vremena kad se valjalo izboriti za komadić prostora i biznisa na neuređenom i malom pakračkom tržištu. Te 1994. godine Igorov otac Željko odigrao je, pokazat će se kasnije, ključan potez i otvorio obrt „Lampion“ koji je proizvodio i prodavao svijeće.

Igor Rusmir rođen je 1976. godine. Slučaj je htio da svijet ugleda u Zagrebu gdje su roditelji u to vrijeme radili no, već s godinu dana mlada obitelj Rusmir vraća se u obiteljsku kuću smještenu u pakračkoj Gupčevoj, ulici brojnih pakračkih poduzetnika. Osnovnoškolske dane proveo je u Pakracu, srednjoškolske također, s izuzetkom ratne 1991. koju je morao odraditi u Umagu.

Iz pakračkog dvorišta stare Gimnazije izašao je sa zvanjem građevinskog tehničara istesanog od strane profesorica Dragice Knežević i danas pokojne Marice Nakić. Stečeno zvanje nije htio nadograditi fakultetskim obrazovanjem. „Iskreno da ti kažem, nisam imao srca roditeljima trošiti pare. Predobro se znam i nije imalo smisla forsirati nešto što me i ne zanima previše. Fakultet nije zafrkancija, a košta.“
Pošten Igorov odnos nije naišao na oduševljenje kod oca Željku koji je, kao i svaki otac, svom djetetu želio više i bolje. Čak je od svog sina i zašutio na mjesec dva, računajući da će mali popustiti. Nije pomoglo.
„Kad je vidio da ostajem, čim se odljutio, odlučio me uvesti u svoj posao sa svijećama. Kad nećeš diplomu, onda ćeš raditi, odlučio je. Naravno, ponudio mi je partnerstvo u firmi i raširili smo posao na gotovo cijelu regiju“, prisjeća se Igor. „Slaba ili nikakva konkurencija, rezultirala je sve većim narudžbama koje je bilo teško ispoštovati. Radilo se žestoko pa otud i onaj Yugo i ona sjedala.“
Kako je posao rastao, širili su asortiman, ali i djelatnosti firme. Uveli su računovodstvo koje su povjerili majci Đurđici iskusnoj knjigovotkinji koja je svojim ugledom privukla nemali broj tadašnjih obrtnika. Vođenje „Lampiona“ po Igorovu povratku iz vojske otac Željko u potpunosti prepušta sinu.
I išlo je tako godinama. Igor je vodio i radio, otac radio i nadzirao, a ako je zatrebalo ponešto i korigirao. Krajem stoljeća, točnije 1999. Igor se ženi, a godinu dana kasnije supruga Danijela na svijet donosi kćerkicu Gabrijelu.

Nemirnog duha, ali i jasne vizije, Igoru se po glavi motalo širenje posla, veća zarada i ljeto… Ljeto i more. Sluteći da se mali obrti neće dugo moći opirati nadolazećim trgovačkim centrima i jeftinijom ponudom, odlučio je uz „Lampion“ probati još nešto. Izvidničko ljeto provedeno na moru dalo je rezultata, pa tročlana obitelj Rusmir narednu sezonu provodi na zakupljenom štandu u Opatiji gdje prodaju privremene tetovaže. „Gabi je još bila pelenaš, radili smo od 9 do jedan iza ponoći, gotovo po cijele dane. Kad smo podvukli crtu na kraju sezone, znali smo da je to posao kojim ćemo se baviti u budućnosti.”
Naravno, privremene tetovaže bile su samo start. Brbljav i nasmijan kakav jest, Igor je brzo ušao u kolo s ostalim trgovcima uz obalu i snimio ostalu ponudu i potražnju. Dogodine se dodatno oprema za posao s tetovažama i na javnim natječajima uzima štandove u Medulinu i Baškoj na otoku Krku. Posao cvjeta, kao i privatan život pa 2003. godine obitelj Rusmir “pojačava” sin Leonardo.
Kako se uz tetoveže na štandovima Rusmirovih pojavila i bižuterija, s prijateljem iz „branše“, Osječaninom, dolazi na ideju da robu nabave iz prve ruke što zahtjeva egzotično putovanje u samo carstvo kiča - Tajland.
„Nije mi bilo svejedno, poljubiš ženu i djecu pa kreneš na put u nepoznato. Nije to Pevec, odeš pa se vratiš. Otišli smo na 15 dana, raspitali se u avionu gdje i kako se snaći u gradu od 12 milijuna stanovnika“. Baš je u to vrijeme nekako bila aktualna i Ptičja gripa, razvikana bolest s epicentrom baš na Tajlandu. „Vidiš u kakve sam rizike ulazio zbog posla“, smije se Igor, a o velikoj vlazi u zraku i posljedično tome nepristojno obučenim Tajlanđankama nije htio za novine, tek je dodao: “Sve to pretrpiš nekako.”
Tajlandsku „Konjščinsku“ tražili su tri dana. Teško se, kaže, snaći. Malo Hollywood, malo kolibe, sve na 500 kvadrata. Kad su je pronašli, shvatili su zašto se nakupcima i prekupcima isplati doći na Tajland. Krvave žuljeve na nogama i onu vlagu u zraku, zaboravio je čim je ugledao nabavnu cijenu robe. „Neću reći da je badava, ali je turbo jeftino“.
Posao i štandovi, jasno, nisu bili konačan cilj u priči ljetnog biznisa Rusmirovih. „U Medulinu sam vidio ljude u dvometarskim plastičnim loptama u moru. Nije nešto išlo jer su se roditelji plašili pustiti djecu da ih vjetar ne odnese na pučinu. Sinulo mi je u trenu - lopte maknuti s mora u bazen.”
Nije gubio vrijeme i zaputio se na sajam u Berlin gdje preko posrednika iz Kine uvozi dva bazena od 50 četvornih metara s loptama, ali… Osim toga, na sajmu je vidio i dječje aku - brodiće obložene gumom, također bazensku varijantu. “Kad sam to sve dovezao u Bašku i instalirao, smijali su mi se. Nakon pet dana ja sam se smijao njima“.
Nos za biznis isplatio se i ovog puta pa je ideja o zabavnom parku zaživjela na tada već lijepih 500 četvornih metara zakupljenog zemljišta.
Odlična povratna informacija s tržišta tražila je dodatna ulaganja, a Igor je htio nešto što u Hrvatskoj nema. Biti prvi, garantira uspjeh, naročito u zabavnom segmentu..

Da oprema bude vrhunska Igor je potegao do Kine. Stari svjetski putnik isprva nije pronašao pravi grad, a kad u Kini zalutate to vas košta sat vremena leta do točne lokacije. Bez puno sekiracije, ipak je pronašao najveću veleprodaju na svijetu sa 70.000 raznih veleprodajnih mjesta na jednom mjestu. „Kažu tamo, ako se zadržiš u svakoj dvije minute, izgubiš cijelu godinu.“
Uglavnom, interesantno je to da je nacrt bungee trampolina nažvrljan olovkom na A4 papiru, kroz sat vremena kod vrijednih Kineza dobio svoju 3D animaciju, a nakon toga i sklopljen posao za robu izrađenu po Igorovoj zamisli.“ „Cijena – čudo! Vrag mi nije dao mira, otišao sam kod drugog – usluga ista, cijena još malo dolje! Fama je da je sve tamo jeftino i loše kvalitete. Ima svega, ali ima i vrhunskih stvari kakve niti ovdje još nismo vidjeli. Svijet za sebe.“
Danas u Baškoj na Krku, gdje je konstantno prisutan od 2002. godine, posjeduje tisuću četvornih metara zabavnog parka u kojem možete djecu posjesti u autiće na sudaranje u profesionalno uređenom poligonu, ili u spomenute lopte i brodiće, a od noviteta u ponudi je odbojka na trampolinu, bungee trampolin, rodeo bik i ostale šarene ludosti. Za nestrpljive roditelje pribavljena je popularna airsoft streljana, s replikama oružja i municijom da potroše koju kunu skrate vrijeme dok čekaju djecu.
Sličan zabavni park Rusmirovi imaju i u Rogoznici, doduše, nešto je manjeg kapaciteta, ali ne znači da će takav i ostati. Poznavajući Igora, niti ovo danas nije konačno stanje stvari.
„Mi smo ti stari obrtnici, od djeda još, pa otac Željko ima Lampion, supruga Danijela Aqua sport, sestra Amina frizerka u Zaprešiću, a ja sam s majkom Đurđom suvlasnik Legića, firme koja se bavi prodajom suvenira od bračkog kamena“.

Studeni mjesec znači da su u Pakracu. Igor je slobodno vrijeme precizno isplanirao. „Do Nove godine neću raditi baš ništa. Kavica s društvom, kumovima i tako. Neću presing, hoću mir. Ta tri mjeseca sam sa svojom obitelji i prijateljima. Sina Leonarda godinama pratim na Hajduk gdje u Pakracu igra nogomet. Dok smo na moru, odemo do Poljuda gdje navijamo za onaj splitski. Kroz godine tog pakračkog nogometa izrasla su i neka prijateljstva pa svi zajedno uživamo. S novom godinom kreće i nova sezona posla, krećem na sajmove u izvidnicu…“
Što dalje? Ništa, kaže, nek ostane ovako sto godina. Nećemo tražiti kruha preko pogače.
„ I da… ne zaboravi slučajno spomenuti moje. Bez njih ovoga, ne bi bilo...“