Karlo Kligl danas je ubojito desno krilo rukometnog kluba Moslavine, vodeće ekipe 1.B HRL koja je na najboljem putu da ponovo zaigra Premier ligu - najkvalitetniji hrvatski rukometni razred. Ovaj 22-godišnji sportaš, u protivničkim je trenerskim bilježnicama odavno zapisan kao opasan eksplozivni ljevak, a pakračkim je sportskim kibicima poznat kao pristojan momak iz lokalne sportske obitelji Kligl. Djed Vilko bio je vrstan kuglač, otac Damir, također je bio kuglač, a potom godinama čuvar mreže lipičkog nogometnog ligaša NK „Slavonac“ Lipik, kao i legendarnog MNK „Dudovo bure“. Starijem bratu Filipu, za razliku od Karla, milija je nogometna lopta i član je NK „Lipik 1925“.
Karlu su otpočetka izbor bili dvorana i parket…Rukometno je prohodao u podmlatku pakračko-lipičkog RK „LiPa“ čiji je član od devete godine i gdje je prošao sve mlađe dobne kategorije. Razvijao se kroz brojne rukometne kampove na kojima je kao energični, ljevoruki mladac obilježen igračem lijepe rukometne perspektive. O nastavku karijere kaže: „U matičnom klubu sam se zadržao do srednjoškolskih dana, upisao potom pakračku gimnaziju, ali ubrzo sam dobio ponudu prvoligaša RK Moslavine i nisam previše dvojio. Prebacio sam se u istu kutinsku školu i tamo uz školovanje paralelno razvijao rukometnu karijeru.“
Prvu službenu utakmicu za moslavačkog prvoligaša odigrao je s 15 godina, kao friški srednjoškolac, a nakon ustrajnog rada jednom kad se ustalio u početnoj postavi više je nije napuštao. Klub je tijekom četiri godine naizmjenično ulazio u najjači rukometni razred pa ispadao iz njega, a Karlo je uredno skupljao rukometno iskustvo. Iako ne vodi statistiku, kaže da ga je povećanje kontinuiteta igranja dovelo do razine da ove sezone zabija oko šest golova po utakmici, što uvelike pomaže da se klub održava na vrhu 1B HRL.
Karlovi odlični nastupi pozorno su praćeni i kod kuće gdje povremeno, uglavnom tijekom pripremnog perioda, igra i nogomet za NK „Lipik“ pa je 2013. godine nagrađena njegova svestranost i izabran je za sportaša godine Grada Lipika.
Po završetku kutinske gimnazije upisuje KIF u Zagrebu na kojem je danas redovan student četvrte godine. Nekako po odlasku u metropolu bilježi i rukometnu jednogodišnju epizodu u RK Garešnici za koju ga vežu samo lijepe uspomene.
„Obrazovanje mi je na prvom mjestu, iako ne odustajem od rukometne karijere. Uskladio sam obveze i ispunjavam ih na oba polja redovno, mada je ponekad naporno putovati u Kutinu na treninge. Po diplomiranju se namjeravam dodatno posvetiti karijeri i pokušati učiniti nešto više na parketu. Neću biti pod velikim pritiskom, jer diploma će biti u džepu, a to je uvijek odlična opcija za život“, planira budućnost Karlo koji je Pakrac i roditeljski dom napustio relativno rano - s navršenih 15 godina. Osam godina kasnije, priznaje da misli često odlutaju kući, ali i to da ima priliku uspjeti na sportskoj sceni, što iz male sredine ne bi mogao.
Dio tima Aktivne Hrvatske
Danas, zagrebačke studentske dane dodatno ispunjava nastupom za rukometnu reprezentaciju zagrebačkog Svečulišta s kojim je izborio završnicu državnog prvenstva (svibanj) u Rovinju. Isto tako okupiran je i odnedavnim angažmanom u nacionalnom sportsko-edukativnom projektu Aktivna Hrvatska započetim još 2013. godine, a čija je ambasadorica Renata Sopek. Čak 35 tisuća ljudi aktivirano je kroz sedam sezona u kojima su istaknuti hrvatski stručnjaci diljem zemlje educirali građane o važnosti redovne tjelesne aktivnosti te zdravih životnih navika.
Karlo je s još nekoliko kolega, među mnoštvom studenata KIF-a, izabran u tim od deset članova koji demonstriraju vježbe širom Hrvatske. U vremenu promocije zdravog načina življenja ovaj je projekt medijski snažno popraćen pa mladiću poput Karla imponira biti dio toga …
„Ne znam točno po kojim sam kriterijima odabran, rekli su nam tek neke reference kao što su iskustvo vođenja individualnog i grupnog treninga, komunikacijske vještine, fotogeničnost i slično… Bez obzira, naravno da je zanimljivo biti dio ove sportske priče“, zadovoljan je mladi rukometaš.
Jesmo li upravo razgovarali s budućim desnim krilom hrvatske rukometne reprezentacije ili kakvog inozemnog ligaša, vrijeme će pokazati. Uz to što mu na sportskom polju želimo sve najbolje, dodat ćemo samo da nismo niti protiv opcije u kojoj nam se Karlo, s profesorskom diplomom pod rukom, vraća u Pakrac pa u jednoj od pakračkih obrazovnih ustanova odradi nekoliko ugovora u struci.
Na tebi je, Karlo!