"Ni jedan čovjek nije otok", napisao je pjesnik John Donne još 1624. godine, a taj stih danas šalje poruku kako izoliranost ne bi trebala biti način života. Usamljenost je posljednjih godina, a osobito u uvjetima izazvanim epidemijom COVID virusa postala problem s kojim se moraju baviti i političari. Postala je trošak posebno kada je riječ o starijoj populaciji koja većinom sačinjava članove udruga slijepih u cijeloj Hrvatskoj. Analizom i evaluacijom rada Udruge slijepih Pakrac – Lipik te razgovorima s 32 od 43 člana, došli smo do konkretnih podataka kako u 32 kućanstva živi ukupno 75 osoba, 12 članova je između 50 i 70 godina starosti dok je 15 članova starije od 70 godina, također, 17 članova živi sa supružnikom dok ih 5 živi samo.
Ljudi koji su usamljeni češće obolijevaju, posebno od bolesti poput tumora, srčanih bolesti i depresije, a 50 posto njih umrijet će prije od onih koji se tako ne osjećaju. No starost je neizbježna činjenica, a u većini zemalja i ona usamljenost koja ju prati. U stoljećima ranije, za starije članove društva brinula se njihova obitelj, prijatelji, susjedi i cijela okolina. Iako je usamljenost osjećaj poznat svima, tradicija i način života drugačiji od zemlje do zemlje, čini 'borbu' s njom u potpunosti nepredvidljivom i zahtjevnom.
Prepoznavši potrebu za kontaktima s drugima, pojedincima, udrugama, institucijama i organizacijama, s cjelokupnom zajednicom, Udruga slijepih Pakrac – Lipik je i osmislila aktivnosti u okviru projekta "Nismo sami" odobrenog u sklopu poziva „Širenje mreže socijalnih usluga u zajednici – faza I„ financiranog bespovratnim sredstvima Europske Unije i Europskog socijalnog fonda kojeg zajednički provode Grad Pakrac i partneri Udruga slijepih Pakrac-Lipik, Hrvatski crveni križ ,Centar za socijalnu skrb Pakrac te Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana. Jedna od aktivnosti iz projekta je organizacija radionica razmjene iskustava i znanja predstavnika udruga radi bolje protočnosti informacija vezanih uz socijalno uključivanje osoba s invaliditetom i jačanje kapaciteta regionalne suradnje.
Prva od planiranih šest radionica, održala se u Daruvaru 6. svibnja u prostorijama Saveza udruga osoba s invaliditetom, a u njoj su sudjelovali predstavnici Udruge slijepih, Udruge gluhih, Saveza udruga osoba s invaliditetom iz Daruvara te predstavnici, većinom članovi Upravnog odbora, Udruge slijepih Pakrac – Lipik. Sudionici su se na radionici predstavili te iznijeli opće informacije o radu vlastitih udruga, funkcioniranju i ustroju samih organizacija, te strukturi i zainteresiranosti članstva za sudjelovanjem u aktivnostima kao i u procesima donošenja odluka.
Druga radionica koja je održana 26. svibnja je organizirana od strane Udruge slijepih Pakrac – Lipik te su u njoj osim prethodno uključenih organizacija sudjelovali i predstavnici Udruge slijepih Grada Požege i Požeško-slavonske županije. Na ovoj radionici su predstavnici udruga imali priliku i mogućnost otvoriti, u diskusiji vođenoj od strane stručnog suradnika, mnoga pitanja zajednička udrugama osoba s invaliditetom, a osobito slijepima poput nesigurnosti, nedostatka samopouzdanja i povlačenja u sebe iz straha zbog odbacivanja od strane okoline i nerazumijevanja okoline; važnosti podrške koju individualno, ali i kroz udruge ostvaruju osobe s invaliditetom na lokalnoj razini; povezanosti politike i postupaka financiranja programa udruga.
Osnovni cilj projekta inicijativama na lokalnom i regionalnom nivou unaprijediti socijalnu uključenost osoba s invaliditetom pružajući podršku razvoju učinkovitih i uključivih socijalnih usluga čime se povećava kvaliteta života i prolongira ili čak otklanja institucionalizacija te osnažiti i educirati stručnjake koji dolaze u kontakt sa osobama s invaliditetom.
