U sklopu projekta „Nismo sami“, kojeg provodi Udruga slijepih Pakrac – Lipik s partnerima, održavaju se individualna psihološka savjetovanja članovima Udruge i ostalim korisnicima koje je vodi vanjska suradnica na projektu, psihologinja Matija Cesar putem lokalnog mobilnog tima za podršku i pomoć osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji.
Psihološko savjetovanje namijenjeno je osobama s invaliditetom u prevladavanju stresnih situacija i usvajanju vještina za rješavanje raznih problema, s ciljem poboljšanja komunikacije s okolinom i pri ovladavanju intenzivnim i bolnim ili uznemirujućim emocijama, pri čemu se naglasak stavlja na podizanje kvalitete života korisnika i članova njihovih obitelji. Savjetovanje je usmjereno na prihvaćanje bolesti i disfunkcionalnosti te kod prevladavanja pratećih emocionalnih stanja.
Riječ invaliditet izaziva niz negativnih emocija, dok samo suočavanje rezultira visokom razinom stresa kako samoj osobi tako i članovima njene obitelji. Psihologinja Cesar navodi da je tijekom pružanja usluge individualnog psihološkog savjetovanja, utvrdila da značajan broj korisnika ima visoku razinu stresa. Kroz projekt „Nismo sami“ korisnicima je omogućeno savjetovanje s ciljem poučavanja tehnikama relaksacije, strategijama suočavanja sa stresom, jačanja samopoštovanja- osnaživanje vlastitih potencijala, poticanje na prepoznavanje te izražavanje osjećaja, ventilaciju negativnih emocija, jačanje pažnje i koncentracije kroz vježbe.
„Znamo i sami da ako psihološki problemi ostaju neprepoznati, kvaliteta života osobe i članova obitelji se značajno smanjuje ili rezultira progresijom osnovne bolesti. Suočavanje s promjenama na tijelu, neizvjesnost, osjećaj napuštenosti, problemi u socijalnim kontaktima dovode do značajnog pada kvalitete života osobe s invaliditetom. Neki od osjećaja koje korisnici tijekom savjetovanja izražavaju su strah, krivnja, ljutnja, potiskivanje, usamljenost i tuga, često čujemo pitanje Zašto baš ja? Tijekom psihološkog savjetovanja zamjetno je da ponekad osobe ne mogu prihvatiti činjenicu da imaju invaliditet te ukoliko navedena reakcija potiskivanja potraje i osoba ne dobije mogućnost psihološkog savjetovanja dolazi i do razvoja depresije, anksioznosti, progresije osnovne bolesti ili drugih zdravstvenih poteškoća“, navodi psihologinja.
„Članovi Udruge i ostali korisnici obuhvaćeni uslugom individualnog savjetovanja rekli su da se osjećaju ponekad usamljeno, da ne mogu sudjelovati u uobičajenim aktivnostima, da imaju osjećaj da ih drugi ne razumiju, stoga ih naše posjete, u sklopu mobilnog tima, iznimno vesele a i mi smo zadovoljni kada nam otvore vrata svoga doma s osmjehom na licu“, rekla je psihologinja Cesar i dodala da su neki od problema s kojima se korisnici suočavaju i nedostatak prometne povezanosti Pakraca i Lipika te da bolnica Pakrac nema zaposlenog psihologa.
„Znamo da je život put koji nas iznenađuje mnoštvom lijepih trenutaka, a ponekad nas iznenadi i svojom težinom koja može postati teško izdržljiva. Kad razgovor s prijateljima i članovima obitelji nije dovoljan, neophodno je tada omogućiti osobi pomoć stručnjaka. Naše korisnike nastojimo osnažiti da imaju na umu da za svaki problem koji nosimo postoji rješenje, ponekad je potrebno puno truda da bi ga dostigli i zato se treba boriti. Stoga se nadamo da će sve osobe s invaliditetom na našem području imati mogućnost psihološkog savjetovanja i po isteku navedenog projekta jer znamo da je efikasnije suočavanje sa stresom i prilagodba na bolest, a samim time i bolja kvaliteta života, ukoliko im u pravo vrijeme pružimo psihološku pomoć i podršku“, poručuju iz Udruge slijepih Pakrac-Lipik.