Osim na predsjedničkim izborima 22. prosinca ćemo na istim biračkim mjestima birati i članove mjesnih odbora, koji su zasigurno u odnosu na sve ostale (predsjedničke, saborske, europske, i lokalne) građanima najmanje interesantni. Takvo razmišljanje potvrđuje više činjenica. Pred četiri godine kada smo birali zadnji put mjesne odbore, „ugurali“ smo ih paralelno sa saborskim. Unatoč tome što se glasovalo u isto vrijeme i na istim mjestima, 532 izašla birača na saborske izbore odbilo je glasovati za mjesne odbore što je u odnosu na broj birača izašlih na saborske 14 posto. Pored toga 804 birača, ili 23 posto izašlih, listić je učinilo nevažećim dok je istoga dana na saborskim izborima bilo samo 98 (2,5 posto) nevažećih listića. Četiri godine ranije izbori za mjesne odbore su se poklapali također sa saborskima, a posljednji put kada smo mjesne odbore birali samostalno, u svibnju 2007. godine, na izbore za 18 mjesnih odbora je izašlo 967 birača, tada manje od 10 posto upisanih.
No još gori pokazatelj je postupak kandidiranja. Od 28 planiranih mjesnih odbora u 10 naselja prošloga tjedna uopće nije kandidirana niti jedna lista, u 17 naselja po jedna, a samo u Kusonjama dvije. Od tih podataka po pitanju kandidiranja je još i gori trend.
Naime, prije 4 godine za 28 mjesna odbora ukupno je kandidirano 32 liste, dakle u četiri mjesna odbora su se natjecale dvije liste, a u 24 po jedna, ali niti jedno naselje nije ostalo bez izabranog MO. Još četiri godine ranije (2011.) za 24 mjesna odbora je bilo kandidirano čak 40 lista, a bez MO je ostalo samo Kapetanovo Polje.
Zadrži li se taj trend na idućim izborima možda i polovina naselja neće dobiti mjesne odbore. Zašto? Prvi razlog je sve manji broj aktivnih političkih stranaka. Pakrački SDP je još prije četiri godine odustao od sudjelovanja kandidiranjem u mjesnim odborima. Ostali su samo HDZ i SDSS. Ostale lokalne podružnice stranaka su se uslijed opetovanih neuspjeha na izborima pogasile. Ili se "pale" svake četvrte godine na nekoliko tjedana kako bi se pojedinci mogli kandidirati na lokalnim izborima i tako možda ostvariti svoje političke ambicije što samo po sebi ne znači ništa loše.
Drugi je razlog položaj mjesnih odbora. Mjesni odbor nisu pravne osobe i nemaju svoje račune pa niti novce s kojima bi samostalno raspolagali. U razgovoru s predsjednicima mjesnih odbora koje povremeno objavljujemo u našim lokalnim medijima, redovito čujemo od njih da jedva čekaju da im završi mandat. Razlog je to što je predsjednik mjesnog odbora, ako mještani uopće znaju tko je to u selu, „kantica za sve“ prigovore, pritužbe, želje. Nerijetko ih mora odrađivati uslijed pasivnosti ostalih članova MO sam, što zahtijeva potrošnju vremena, ali i novaca bar kroz telefon i gorivo za automobil. S druge strane rade bez naknade, volonterski što je danas sve manje popularno čak i kada su u pitanju udruge. Do idućih izbora za MO, osim što je to zakonska obveza, ako su oni doista potrebni gradskoj upravi radi pomoći i sugestijama u rješavanju uglavnom komunalnih problema u selu, trebalo bi razmišljati o stvarima kao što su makar simbolične naknade predsjednicima, ali i makar simbolična sredstva kojima bi taj isti čovjek mogao raspolagati za zajedničke potrebe sela.
Nažalost, ovako se dovodimo u situaciju da tih nekoliko desetaka tisuća kuna koje ćemo platiti iz gradskog proračuna (planirano 20.000 kuna) za tiskanje nekoliko tisuća glasačkih listića, rad 18 biračkih odbora i izbornog povjerenstva te još ponešto ostalih troškova, su zapravo bačeni novci. Kako selo živi bez mjesnog odbora i tko će rješavati njihove probleme vidjet ćemo na primjeru ovih 10 naselja koji ovog prosinca neće izabrati svoju mjesnu samoupravu. Nažalost, u promjeni zakonskog položaja MO, neće nam biti dovoljna naša iskustva već to mora odraditi zakonodavac, Hrvatski sabor, a do njih naša iskustva teško dolaze i kada su u pitanju životnije stvari.