Pri spomenu naziva Topusko prva su asocijacija Top terme Topusko. Nalaze se 75 km. prema jugu od Zagreba. Nekako između Siska, Petrinje, Karlovca te Zrinske i Petrove gore. Lijepa vožnjica kroz zeleni pokupski kraj i Banovinu kojoj se često vraćam u svojim obilascima.
Toplina skorog ljeta miluje me kroz poluotvoreni vizir kacige. Uživaju se lokalni mirisi prirode, a oči miluju okolinu. Tu i tamo pokosim nekog kukca koji ostavlje fleke na kacigi. Razvoju naselja poznatog iz bakarnog doba pogodovali su izvori termalne vode i nalazište ruda. U popularnom narodskom nazivlju ove kupke poznate su kao «blatne kupke» ili crijetne, tresetne kupke. Takve postoje još samo u Češkoj. Ostaci su tercijarne vulkanske erupcije od prije 50-ak milijuna godina. Geološki još i danas potpuno nerazjašnjen znanstveni fenomen. Poseban razvoj naselje doživljava u doba dominacije Rimljana za koje se zna kako su voljeli, uživali, cijenili i razvijali kupke. Hedonisti! Gradeći moderne kupke nailazilo se na ostatke starih rimskih zidina, cjevovoda, novčića, jantarnih predmeta, keramike te raznih klesanih natpisa. Pretpostavlja se iz Augostinova doba. Gradić nudi bogate sadržaje i izvan svoga lječilišnog dijela. Oni su mi cilj obilaska.
Na samo dvjestotinjak metara od lječilišta obišao sam prvo park/perivoj Opatovina sa poznatim gotičkim portalom visokim 23m. Šetnja parkom nudi prigodu fotkanja mnogih različitih vretenaca koji plešu svoju koreografiju iznad malog jezerca. Dugi niz godina portal stoji opasan i zarobljen ružnim skelama radi obnove koja sporo traje. Kompleks cistercitske opatije u Topuskom nekada je okruživao obrambeni jarak vidljiv i u današnje vrijeme. Samostan i crkva izgrađeni su kao zadužbina Andrije II. tijekom 13. st. (1205.-1282.).
Zainteresirao sam se za priče o tragovima bana Jelačića na ovom prostoru. Osim moje malenkosti postoje i još neke “manje” poznate osobe koje su posjećivale Topusko: kralj Franjo II., zapovjednik I. banske pukovnije u Glini spomenuti kasniji ban Josip Jelačić, Petar Preradović, Vuk Stefanović Karadžić, Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Josip Broz Tito. Zatim nadbiskup Franjo Kuharić, plemeniti Draškovići, predsjednik Stipe Mesić tijekom svog mandata i još neki.
Vratio sam se na ulaz u gradić i krenuo ga obilaziti sa druge strane lječilišta. Zastao sam ispred stepenica koje vode do nekakvog paviljona. Nisam našao podatke o gradnji i povijesti istih. Za fotku s mobitelom dovoljno. Nikada mi se nije dogodilo da odem na vožnju sa praznom baterijom fotića! Ovaj put jesam! Preko puta su razrušeni objekti ostavštine Jelačića. Sofijina kupka i Banovska palača! Banovska palača ili Banski stan bila je tada nova katna zgrada u bistrim kupkama izgrađena između stana upravitelja i kupališnih sadržaja. Projekt je vjerojatno radio poznati zagrebački arhitekt Bartol Feldbinger. Jedan dio zgrade uređen je za potrebe zapovjednika pukovnije. Ovdje je odsjedao zapovjednik Jelačić tijekom službenih boravaka u Topuskom, ali i kada je ban dolazio na liječenje s banicom Sofijom 1853. godine. No tužna činjenica jest njihovo postupno i potpuno devastiranje, do temelja kako se kaže. Objekti su razrušeni tijekom drugog svjetskog rata i poraća.
Parkiram potom i zastajem ispod Nikolina brda! Brdo je visine 184 metra, sa pokrovom bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Dom razne flore i „sitne” faune. Vrlo je vjerojatno da je ime dobilo po nekadašnjoj katoličkoj crkvi sv. Nikole, koja se prvi put spominje 1334. godine. Na njemu i oko njega uređena je lijepa kružna šetnica.
Posebno su uočljivi i značajni u bližoj okolini razmješteni razni kameni zavjetni žrtvenici posvećeni rimskim božanstvima: Jupiteru, zatim božanskom paru Vidasu i Thiani, bogu šuma Silvanu i dr. Tamo ispod Nikolina brda uočio sam putokaz ka Benkovu vrelu i raspelu u Hrvatskom Selu. Selo sa tristotinjak duša; 99% hrvatskog stanovništva. Zanimljivo je kako se toponim piše sa velikim slovom S. Hrvatsko Selo! Od crkve u Topuskom prema Selu vodi cesta također zanimljiva naziva: Đon! Ima još jedna zanimljivost; Hrvatsko Selo bilo je otok jezične kajkavske ikavštine u moru štokavštine. Vjeruje se da je većina stanovnika Hrvatskog Sela doselila oko 1700. godine s područja Turopolja i Vukomeričkih gorica, ali su se doseljavali i Uskoci-Hrvati iz Bosne.
... kamo vodi druga cesta izvan grada? Pođoh i tamo istražiti te se uputih prema Staro selo Topusko. U s. Velika Vranovina opazih odmah nakon mosta natpis; Izletište Jelačić Vrelo. Žmigavac lijevi i malom zavojitom cestom nakon cca kilometar nađoh lokaciju vrela izgrađenog krajem 19. stoljeća.
Zapovjednik Glinske pukovnije, Josip Jelačić, znao je satima uživati u hladovini vrela uz šum bistre, izuzetno hladne vode. Zbog njegovih čestih posjeta, lokalno stanovništvo ovaj izvor prozvalo je Jelačićevo vrelo i naziv se zadržao sve do sada. Danas je ukrašeno raspelom i povijesnim Hrvatskim grbom.
Dalo bi se još tipkati opisujući sve što je moje oko vidjelo i objektiv fotića zabilježio. Za sretan povratak doma, mir, zdravlje i spokoj žiteljima Banovine i svojim bližnjima pomolio sam se ispred zatvorene župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije. Tijekom veliko srpske agresije do temelja je razrušena 24.09.1991. Nakon oslobođenja izgrađena je identična na istom mjestu. Neka Vam je: Mir i dobro!
PROVOZAO SE, FOTKAO I TIPKAO: MARIJAN LUKIĆ LUKY