Ovog ljeta, točnije 22. kolovoza imao sam prilike moderirati panel raspravu „Kilometri koji ostaju – priče moto putnika“ koja je u Daruvaru održana u sklopu 2. Bike Show Expoa. Sudionici panela su bili motoputopisci iz Hrvatske, BiH i Srbije koji su sa posjetiteljima dijelili iskustva i događaje sa svojih moto avantura sa svih kontinenata. Jedna situacija odnosno jedan njihov odgovor me jako iznenadio i natjerao na razmišljanje. Kad sam im postavio pitanje koji je najgostoljubiviji narod na koji su našli na svim svojim putovanjima, jednoglasno su odgovorili Iranci. Kažu da njihova gostoljubivost čak ponekad graniči s nelagodom. Bez obzira što su ovi bikeri u njihovoj zemlji bili potpuni stranci, nudili su im hranu, piće, osvježenje, slatkiše, voće. Ne samo to, pozivali su ih u svoje kuće, nudili im prenoćište. Dok su pokazivali gostoljubivost nisu otvarali drugi dlan kako bi u njega nešto zauzvrat primili. Jednostavno su davali od srca, iskreno, s osmjehom i bez ikakve računice.
Pitao sam ih koliko smo mi onda u stvari u zabludi i neistini, posebno u smislu informiranja putem srednjostrujaških, globalnih medija koji nam Irance prikazuju kao ratoborne i agresivne, zatucane teroriste koji su brutalni i opasni. Optužuje ih se za nuklearno naoružavanje i kao takvi su označeni jednom od najvećih prijetnji svijetu, posebno Zapadu. Jedan od sudionika panela je rekao da je to najveća gluposti koju je ikad čuo.
Ovu istinu globalna agenda neće promovirati putem svojih medijskih kanala jer ne odgovara službenom narativu koji za cilj ima stvaranje podjela. Najprije među državama, a još više među samim ljudima.
Vratimo se na spomenuti Bike Show Expo kojeg su organizirali članove udruge „Goran Bence Legacy“, jer se vrlo važna stvar dogodila i za Pakrac. Naime, u sklopu ove priče pokrenuta je humanitarna akcija „Kilometri za osmjeh“ kojom je prikupljeno više od 11 tisuća eura za pomoć odjelu pedijatrije pakračke bolnice (toliko je bilo prikupljeno u vrijeme pisanja ovog teksta, a na kraju je skupljeno 12.222 eura op.a.)

Jedan od glavnih inicijatore akcije je Tomislav Gašpar Gašo koji je poznat u našem kraju.
Živimo u teško poremećenom vremenu, okruženi lopovlukom, nepravdom, lažima, nemoralom, korupcijom u svim sferama, od politike preko kulture i sporta do zdravstva i još dalje. Sve to nas čini još siromašnijima, ali i nezadovoljnijima. Baš zato su potezi ovakvih pozitivnih „luđaka“ koji odluče prikupiti 11 tisuća eura za bolnicu koja je u drugom gradu, posebno vrijedni i važni. Takve geste nas spašavaju da ne potonemo u potpuno beznađe. Zato nam svima treba više „luđaka“ kakav je Gašo i njegova ekipa. Takve ljude treba isticati, o njima pisati, njihove priče i akcije afirmirati jer takvi ljudi pokazuju da nije sve tako crno. Ovisi u šta čovjek odluči gledati.