... jedna od popularnijih destinacija za kraće ture motorom uz Željavu, Kumrovec i Rastoke, zasigurno je i Petrova Gora. Nekih šezdesetak kilometara od Zagreba te cca sat i pol do dva vožnje autom. Na dva kotača malo brže. Dan nije bio hladan, reklo bi se čak odličan za vožnju krajem veljače. Ugodan planinski zrak mami me dubokom disanju nakon magle koju sam ostavio u Zagrebu. Jednog dana potkraj veljače 2020. uputio sam se i ja tamo, na Kordun. Gvozd je općina u Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji. Sjedište Općine Gvozd nalazi se u naselju Vrginmost, koje je u razdoblju od 1996. do 2012. također nosilo naziv Gvozd.
Šumsko područje okolo naselja proglašeno je značajnim šumskim krajobrazom. No po čemu je poznato? Netko će istaknuti devastirani spomenik i odašiljač na vrhu Petrovac. Spomenik partizaniji i rasipništvu crvenih drugova u vremenu bivše Jugovine. Meni je draže istaknuti povijesnu notu na Gvozdu vezanu uz storiju o kralju Petru Svačiću. Tek rijetki će spomenuti šumsko i orintološko blago ovog kraja, a uistinu tek poneko i pavlinski samostan Petrovac.
Moram spomenuti kako su početkom velikosrpske agresije sa tog područja protjerani malobrojni Hrvati, a mnogi i zvjerski pobijeni. Gvozd je početkom i nakon balvan-revolucije bio u skupu općina koje su držali srpski pobunjenici. Na svom četničkom derneku 04. ožujka1991. ili kao su to zvali događanju naroda na ovom mjestu odlučili su kako sa Hrvatima ne žele živjeti. Organizator je bio SDS.
No nisam se tomu došao podsjetiti. Stigavši na zacrtano odredište parkiram motor i prve klikove radim na tom ogromnom devastiranom ruševnom objektu. Ulazim unutar samog objekta koji nije zaštićen od nepotrebnih ulazaka. Niti moga. Ne može se reći kako kretanje unutar te soc-komunističke megalomanije danas nije bezopasno. Spomenik je izgrađen na vrhu Mali Petrovac; na 507 mnv. Ističu se nemaštoviti natpisi/grafiti po unutarnjim prostorijama o povijesti njegove gradnje te posvuda razne novovjeke škrabotine (grafiti). Ispred betonske građevine Stoji podsjetnik na nekada servirano nam bratstvo i jedinstvo. Okrugli spomenik sa rubnom porukom latiničnim i ćiriličnim slovima. Možda se time željelo potisnuti sjećanje i spomen na kralja Petra Svačića i dio naše davne i dične ovdašnje hrvatske povijesti.
Treba spomenuti kao je ovaj spomenik ustanku naroda Banije i Korduna izradio (zamislio) kipar Vojin Bakić. Izgradnja spomenika završena je 1982. godine.
Edukativnom stazom o ptičjim i biljnim vrstama uputio sam se prema ostatcima bivšeg samostana Pavlinskog reda na nedalekom susjednom vrhu (517 mnv). Putem pratim informativne drvene panoe. Nalazim i promatračnicu koja je izgrađena u skladu sa prirodom. Drvena je, nalik na lovačku čeku. Oko mene se budi prizemni soj šume sa nekim endemičnim biljkama. Posebnost Petrove gore predstavlja veliki broj jestivih gljiva koje se mogu sakupljati tijekom čitave godine. Često se ovdje održavaju i škole u prirodi te razne radionice i edukacije o prirodi i potrebi njenog očuvanja. Orintološki park prostire se na 13,6 hektara kojim dominiraju stabla hrasta, bukve i graba. Idealni su za ptičja staništa.
O povijesti ruševina samostana također učimo sa info ploča. Ove su na žalost metalne/limene.
* Samostan su osnovali templari, vjerojatno 1303. ili prema nekim izvorima godinu kasnije. Pouzdan podatak da na tom lokalitetu djeluju pavlini je isprava iz 1328. Bogati red s bogatim posjedima pokleknuo je pred stalnim turskim nasrtajima sredinom XV. st. Jedan je od najstarijih pavlinskih samostana u Hrvatskoj. Stradao je 1445. godine kad su ga prvi put spalili Turci. Pavlini su ipak u njemu proveli još jedno stoljeće, a napustili su ga 1558. godine, također zbog turskih napada. Od tada pavlini borave u samostanu u Kamenskom pokraj Karlovca. Na ruševinama samostana u 17. stoljeću podignut je krajiški čardak koji je izgubio svoju funkciju prestankom turske opasnosti u 18. stoljeću.
Odlazim do Kraljeva groba. Narodna predaja govori da je upravo na ovom mjestu 1097. godine,u borbi s ugarskom vojskom pod vodstvom kralja Kolomana, poginuo kralj Petar Svačić – posljednji hrvatski kralj narodne krvi. Pristup Kraljevom grobu je makadamski put, a sam grob označen je spomen-pločom koju su podignuli šumari Karlovca u svibnju 2006. godine. Bitka na Gvozdu bila je hrvatsko-ugarski oružani sukob koji se vodio 1097. godine na gori Gvozd između hrvatske vojske predvođene kraljem Petrom Snačićem (prema starijim izvorima Svačićem) i ugarskih snaga pod zapovjedništvom kralja Kolomana Arpadovića. Do bitke je došlo zbog zaoštravanja dinastičke krize nakon smrti Stjepana II., posljednjeg hrvatskog kralja iz dinastije Trpimirovića. te ugarskog polaganja prava na hrvatsku krunu. Sama kriza započela je nekoliko godina ranije, kada je 1089. umro kralj Dmitar Zvonimir. Sraz dviju vojska na planini Gvozd bio je vrhunac tih dugotrajnih političkih i vojnih previranja u Hrvatskoj. Bitka je završila porazom Hrvata i smrću kralja Petra. To je imalo dalekosežne posljedice i značilo presudnu prekretnicu u hrvatskoj povijesti, jer od tada hrvatskim zemljama više nikada nisu vladali kraljevi narodne krvi, nego oni tuđinskog podrijetla.
Svoj obilazak završio sam klopicom u pl. domu Muljava, odakle inače kreće planinarska obilaznica. Kompletna planinarska kružna staza sastoji se od osam kontrolnih točaka i kulturno-povijesnih lokaliteta. Opcija su također poučne staze: Rimski put i Kraljev put, prilagođen osobama s teškoćama u kretanju. Može se poći i do nekoliko ruševina kula/utvrda iz davnih vremena. Toliko o ovoj posjeti.
Izvori navedeni na: https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/2025/12/oci-pune-hrvatske-petrova-gora.html
Piše: Marijan Lukić Luky