Slika 1: Donja Obrijež

Prije više tisuća godina, vladaše Zlatno doba gdje ljudi nisu osjećali bol i patnju, a bogovi su među ljudskim rodom hodali. Ubrzo dođe srebrno doba pa brončano, gdje se proslavili ratnici, a svijetom bijesnili ratovi i pljačka, pisao je Heziod, grčki pjesnik.
Već desetljeća suvremena arheologija period mlađeg kamenog doba (od 6. do 4. tisućljeća prije Krista), odnosno neolitik, smatra dobom relativnog mira, gdje su zajednice jednu do dvije generacije živjele u zemuničkim naseljima na manjim proplancima i povišenim obalama uz rijeku. Uz naselje je postojala obradiva površina zasijana prvim kultiviranim žitaricama i leguminozama, a prehrana se nadopunjavala lovom, ribolovom i ponešto stočarstvom (ovce i koze). Religijska simbolika najsnažnije govori o potrebama ovih zajednica: učestala pojava steatopignih ženskih figurica ukazuje kako se plodnost najviše štovala, a iz tog razloga, ljudski život, vjerojatno je imao i višu vrijednost nego u dobima koja će nastupiti. Stanovnici ovakvih zaselaka, nakon što bi iscrpili obradivu zemlju, selili su dalje, često nekoliko stotina metara uz rijeku. Ponovno čistili teren i podizali naselje. Nedostatak znanja o gnojidbi zemlje utjecala je na ove česte seobe, iako neolitičke zajednice nazivamo prvim sjedilačkim društvima. Povijest seobe vežu uz ratove, ali u ovom periodu, zbog iznimno malih zajednica, arheologija ne bilježi tragove sukoba. Ipak, povećanjem zajednica sukobi će vrlo brzo započeti. Učestalije postaju konfrontacije zajednica koje ukazuju na upotrebu do sada lovačkog oružja na susjedima. Na prijelazu četvrtog tisućljeća na treće, društva su u potpunosti savladala stočarsku privredu. Generirani su društveni viškovi, izdvojila se „kneževska“ kasta. Bog Mars je sišao na zemlju i tako započne doba rata. Zajednice napuštaju naselja na blagim padinama Matkovca, Klise, Dobrovca i Pakraca te se sela na strme obronke Pakračke gore i Psunja. Neprestano širenje stočarskih zajednica na teritorij susjednih naselja generiralo je neprestane tenzije, pljačke i konstantnu životnu ugroženost. Ubrzo nastaju prva utvrđena naselja na teško dostupnim strmim brežuljicma, okruženim močvarama i opasnim klancima lokalnih planinskih potoka. Za sada najstarije fortificirano naselje takvo vrste, a pronađeno na obroncima Pakračke gore, nalazi se na prostoru današnjeg naselja Donja Obrijež. Strme oranice u narodu zvane Usejeline, iznjedrile su isprva malobrojni grubi materijal, ostatke tisuće godina starog posuđa. Ubrzo su započela arheološka istraživanja, a ovogodišnja lipanjska kampanja rezultirala je pronalaskom dijela stambenog objekta sopotske kulture, starog najmanje šest tisućljeća. Pozicija ovog prapovijesnog naselja na visovima Pakračke gore potvrđuje postojanje nesigurnih vremena i nastojanje zajednica da opstanu do iduće generacije. Ipak, na dubini preko 70 centimetara vrlo brzo je otkriveno izuzetno bogatstvo ovih zajednica. Tehnologija izrade keramičkog posuđa do sada su usavršena i proizvodnja sistematizirana, a fino izrađene, ali debele stijenke ukazuju na bogata nalazišta glinom. Na posuđu čest ukrasni motiv postaju rogovi i rogolike aplikacije što asocira na kult rogate stoke – ujedno simbol podzemlja, smrti i rata- simbola koji će više tisuća godina preživjeti i u staroslavenskoj religiji, u obliku boga Velesa.
No, zašto je pakrački kraj obilježio boga Mars, a ne Ares, Thor ili Davor, njihova približna sinonimija? Razlog je jedan od prvih pakračkih simbola u kojem je skrivena Marsova pojava, a to je svima nam znana kuna.

Slika 2: Povijesni grb Slavonije

Pakračka kuna, na latinskom Martes, obgrljena dvjema Marsovim zvijezdama, od prve polovine 13. stoljeća simbolizira ovaj kraj. Ubrzo će 1496. Vladislav II. Jagelović Slavonije darovati grb sa znakom kune u trku i Marsove zvijezde, uz riječi hvale Slavoniji kao predziđu Hrvatske u borbi sa Turcima, a Pakrac, kao mjesto prve pojave ovog snažnog simbola, održati će ga u svojoj heraldici do dan danas.

Piše: Krešimir Vacek