Kad su se prije dvadeset godina prvi put okupili entuzijastični zaljubljenici u biciklizam, vjerojatno nisu pretpostavili da će njihova ideja prerasti u punoljetni sportski kolektiv Pakraca, a i šire. Danas Biciklistički klub Titan slavi dva desetljeća predanog rada, sportskih uspjeha, druženja i promicanja zdravog života. U vrijeme kada biciklizam u ovom kraju nije bio popularan, grupa entuzijasta odlučila je pokrenuti klub koji će okupiti rekreativce, natjecatelje i sve koji sanjaju o vožnji kroz prirodu. Priča o BK Titan počinje skromno - s nekoliko prijatelja, predvođenih na prvotnoj skupštini izabranim predsjednikom Vjekoslavom Anušićem, starim biciklima i ogromnom željom da u Pakracu stvore nešto novo, a nastavlja se s aktualnom predsjednicom Biljanom Vidrić.

„Nitko od nas nije bio profesionalac, sve je to bilo na bazi amaterizma, dobre volje i sportskog duha koji je bio prisutan kod svih nas. Jozo Hodak Jozz, Vladimir i Tomislav Tessari, Hrvoje Pavičić Mravac, Krešimir Čulina, Dinko Podsednik, Jure Žuro i ostali, sve su to imena koja su bila na osnivačkoj skupštini glavnog junaka ove priče. U dvorištu Škorpije smo imali prvu skupštinu na kojoj smo izglasali predsjedništvo i ime kluba, a u najužem izboru isplivala su dva imena – Bljesak i Titan, naposljetku smo prevagnuli na ime Titan čije je ime bio moj osobni prijedlog.

Titan je čvrst materijal, htjeli smo pokazati našu snagu, da smo neuništivi, a i dijelovi bicikala su bili napravljeni od titana tako da je to sve nekako bilo povezano i imalo smisla. Ime Titan nastalo je i iz ideje da klub bude snažan, izdržljiv i ustrajan, baš kao titan u mitologiji. Tada nismo imali ništa osim dobre volje i nekoliko volontera, ali imali smo veliku želju stvoriti nešto što će trajati. Krenuli smo kao skupina entuzijasta koja je htjela vikendom voziti bicikl i onda smo si svi kupili nekakve bicikle, naravno kod Vlade Tessarija preko kojeg smo imali dodatne popuste budući da je imao trgovinu bicikala, a kako smo imali biciklistički klub, osigurali smo još i dodatne popuste. Glavni cilj nam je bio popeti se na Omanovac bez zastoja, jer smo se prije toga vozali po gradu, po šumi pa do Lipika pa se spuštati do grada preko Čaglića i tako smo malo po malo dogurali do tog da smo se svi bez problema penjali na Omanovac nakon čega smo se i natjecali tko će se brže popeti do gore. Tu nas je mali Santo Tessari tukao s nekih 26 minuta, dok smo mi stariji pristizali gore za nekih 30-ak“, prisjetio se bivši predsjednik Vjekoslav Anušić.

Uspješno-uzbrdnim krstarenjem do Omanovca, naročito u natjecateljskom duhu, podrazumijevalo se kako se stekla određena forma i razina „stručne osposobljenosti“ pa su prešli na vožnje oko Planinarskog doma Omanovac, neraskrčenim planinarskim stazama do Krive breze, Puzavca, Srnolova, a kad su uvidjeli kako su te staze ispunjene preprekama u vidu izvala debala, granja i sličnih „prirodnih zamki“, organizirali su radne akcije u kojima su očistili staze koje su se prostirale duž Omanovca i Kalvarije po kojima su se potom mogli popeti te spustiti do grada. Upravo takve akcije dovele su do umnožavanja ljudstva nakon čega je pala odluka o osnivanju biciklističkog kluba.

„Predložen sam i izabran za prvog predsjednika, nažalost zbog ostalih poslovnih i sportskih (kuglanje, tenis) obaveza nisam uspio aktivno odraditi cjelokupni mandat. U početku smo doslovno micali debla i čistili planinarske puteljke da bismo imali gdje voziti. Sve staze nastale su ručno, iz entuzijazma. Kad god bismo napravili jednu rutu, odmah bismo imali ideju za drugu. Danas me najviše veseli što te staze koriste nove generacije, što se naš trud isplatio. Naša prva financijska injekcija, odnosno prve klupske dresove, trenirke i kape s imenom kluba osigurao nam je Davor Dujmović preko Zorana Krejčija, a koji je bio jedan od vodećih menađera Jagermeistera i to je nam je bio posebno upečatljiv osjećaj kako su nas ostali klubovi zavidno odmjeravali pogledima ka našem glavnom sponzoru jer smo bili jedini koji smo se mogli podičiti tim brendom o kojima je većina mogla samo sanjati. Puno nam je uz naše osobne članarine i izdatke pomogao i Grad Pakrac koji je u vlastitim mogućnostima financijski popratio naše aktivnosti i ambicije, a bilo je tu i sponzora poput Jadranskog osiguranja te trgovine Tessari u kojoj smo uvijek iznašli povoljnije cijene za dijelove koji su nam bili potrebni, isto kao i pri besplatnom servisu naših bicikala“, rekao je Anušić.

Njihov entuzijastični zamah polučio je i podosta novih članova i štovatelja biciklizma te je klub brojčano ojačan krenuo u organizaciju prve utrke koja je urodila i poznatim Titanovim ultimatumom koji je u današnje vrijeme prepoznat kao glavna manifestacija pakračkog svijeta biciklizma – utrka XC stazom imenom Kuna, duge 6,3 km u koju se upuštaju istinski zaljubljenici adrenalinske vožnje. Kako je i sam rekao, Omanovac im je bio dom, ne kao planinarski dom, nego kao dom biciklista i omiljeno okupljalište. Prve utrke na Omanovcu u organizaciji Titana bile su posjećene od biciklista iz svih gradova Republike Hrvatske i šire, a članovi su se nastavili natjecati i u Slavonskoj ligi.

„Znači, 200 vozača, 400 kotača? -Je, ma bilo ih je i više, bilo je to lijepo za vidjeti. Bili smo baš dobra ekipa. Vrlo dobro mi je ostalo u sjećanju naše prvo natjecanje u Požegi na koje smo otišli u punom sastavu, odnosno stariji i mlađi članovi poput Marka Ljevara i Tonija Ljevakovića, to je uglavnom bila okosnica i repertoar našeg kluba. Organizatori su utrku podijelili na naprednije bicikliste i na malo starije natjecatelje. Stariji su uzeli dvije medalje, a ovim naprednijima smo mi uzeli sve medalje i poslije tih utrka smo baš imali dojam kako ih nije bilo teško odvesti. Poseban je to osjećaj, kao da vrijeme stoji dok gataš“, s osmijehom je prepričao Anušić.

Anegdote koje se pamte

Dvadeset godina donosi i mnoštvo priča – od padova koji su završili smijehom, do onih ozbiljnije prirode.

„Jedna od naših ruta bila je šumski dio Španovice kroz koji smo se spustili do imanja Drage Martera, a nakon toga je slijedio sprint do Škorpije gdje se znalo da tko zadnji dođe – plaća piće, e tu sam bio nedostižan, kad Vjeko zagata ne možeš ga više stići“, kroz smijeh prepričava Anušić, a mene je zanimalo sjeća li se ponekih padova.

„Padao sam i ja, ali srećom u tih par puta lomova nije bilo. No zato te sreće nije bio Mravac (Hrvoje Pavičić) koji je u prevelikoj želji za što bržim vremenom brdske staze koju smo vozili na Kalvariji od vinograda dolje prema crkvi zapeo za korijen i prilikom pada slomio ključnu kost, a bilo je i slučajeva kad je naš član pao na glavu pri čemu ga je spasila kaciga koja je pukla, a možeš zamisliti što bi bilo da nije imao kacigu. Ovako je bio u nesvijesti 15-ak dana u bolnici i na kraju je to srećom sve dobro završilo i stvarno se ne kaže bezveze da kaciga glavu čuva“, upozorava Anušić.

Za aktualnu situaciju u klubu i kako je pristupila biciklističkim vodama, upitali smo predsjednicu Titana Biljanu Vidrić Bibu.

„Ubrzo nakon aktivnog treniranja i utrkivanja sam postala vodeća u ukupnom poretku žena u brdskom biciklizmu u sklopu Slavonske brdsko biciklističke lige, a 2011. godine sam zbog komplikacija u trudnoći morala sići s bicikla. Nakon “kratke pauze” od 12 godina ponovno sam krenula. Što sam više vremena provodila na biciklu, to me je više vuklo u onaj stari dobar osjećaj uživanja u vožnji. Tada smo Jure Rosić kao tajnik, Marko Ljevar kao potpredsjednik i ja kao predsjednica ponovno aktivirali klub i organizirali 1. Titanov Ultimatum, specifični format utrke kakav još dotad nitko nije napravio i to nas je polako vratilo u biciklistički svijet. Jure i Marko su se ubrzo nakon toga povukli iz kluba, a zamijenili su ih Josip Tessari kao potpredsjednik i Mladen Sinkić u funkciji tajnika. S vremenom se tu skupilo i dosta novih članova iz Pakraca, Lipika, ali i Daruvara te naše mlade snage redovito odlaze na utrke i ostvaruju odlične rezultate, nema utrke na kojoj Titani nisu na postolju i na to sam jako ponosna, a tu bih još dodala i članove iz Đurđenovca, Kutine i Pitomače. Kada vidiš klince koji prvi put sjednu na bajk i odluče biti dio Titana, znaš da radiš dobru stvar“, Biba je prepričala u jednom dahu.

Članovi Kluba osim sudjelovanja na utrkama Slavonske brdsko biciklističke lige (SBBL) voze i nacionalna prvenstva, maratone, brdske utrke, cestovne, a posebno se diče Josipom Tessarijem koji vozi Downhill utrke tako da ih stvarno svugdje ima. Već u prvoj sezoni SBBL-a 2024. godine su u ukupnom poretku imali šampiona Tina Lapaša u kategoriji U13, Dominik Bažant je bio četvrti u poretku kadeta, Lovro Nuić četvrti u juniorskoj konkurenciji, Tihomir Šatrović drugi među veteranima B te Marko Rebrina drugi u E-bike kategoriji.

„Naš trud i rad prepoznali su i podržavaju nas na svakom projektu Grad Pakrac, Sportska zajednica Grada Pakraca, Turistička zajednica Grada Pakraca, Studenac Lipik, Pan, a tu su još i mnogi drugi prijatelji i simpatizeri kluba koji nam uskoče kad zatreba, Udruga Hrvatska žena Prekopakra, Sip sokovi, Udruženje obrtnika Pakraca i Lipika i naši vatrogasci koji nam osiguraju cisternu za pranje bicikala. Isto tako, Jozz je bio najveći inicijator i kreator staza, svi su ga voljeli i kad bi sazivao na radne akcije, svi bi se odazvali. Naši dečki su stvarno vrijedni, sudjeluju u radnim akcijama čišćenja staza, uvijek nešto novo izmisle, nekakav skok, tehnički element i ništa im nije teško“, rekla je Biba koja je, obzirom da su dečki starosnog raspona od 13 do 18 godina, zahvalila i roditeljima koji ih podržavaju, voze na utrke kada Klub nije u mogućnosti platiti kombi i slično.

Ništa kraćih rukava nije ostala ni pri izvještaju o planovima za budućnost.

„Naš najveći izazov je uključiti što više mladih i stvoriti uvjete da biciklizam u Pakracu bude dostupan svima. Ponosna sam na ono što su stvorile prethodne generacije, a naš je zadatak nadograditi to s većom vidljivošću i boljom opremom za ljude koji vole prirodu, sport i druženje. Ideja je jako puno. Downhill staza je kompletno očišćena, dečki su radili cijelo ljeto i doveli je u red. Voljeli bismo u 2026. godini organizirati vožnje za sve zainteresirane pa možda i nekakvo natjecanje. Titanov Ultimatum koji je prošle godine nažalost izostao, svakako ćemo ponovno organizirati u nekom novom terminu. XC utrku na Kalvariji u sklopu SBBL-a također, jer je atraktivna, brza i blizu je tako da se nadamo i većem broju gledatelja i navijača, a u planu je i uređenje pump tracka kod Metalije. Naš cilj nije samo stvarati natjecatelje, nego i ljubitelje biciklizma, ljude koji će sutra ovu priču nositi dalje“, poručila je Biba.

Po svemu sudeći, dva desetljeća Biciklističkog klub Titan nisu samo brojka, već godine truda, volje, prijateljstava i nebrojenih kilometara.