DVD općina scaled 1024x614 c

Gradske nekretnine nisu osigurane od štete koje bi mogle nastati potresom, proizlazi iz aktualne police osiguranja koju Grad ima sklopljen s jednom osiguravajućom agencijom.

 

Prema toj policiji iz svibnja prošle godine, predmet osiguranja je 17 objekata, od društvenih domova u Novom Majuru i Badljevini, zgrada gradske uprave, sva četiri objekta u kompleksu Janković, bivši muzej, bivša zgrada osnovne škole, hotel „Pakrac“, gradska dvorana, stadion i kuglana, Spahijski podrum, objekt poduzetničkog inkubatora druge generacije i zgrada na ŠRC Matkovac. Nekretnine su procijenjene na ukupnu vrijednost od nešto više od 32,5 milijuna kuna, a jednogodišnje osiguranje od štete nastale požarom, eksplozijom, od oluje, udara munje, pada letjelice, javnih priredbi i uličnih prosvjeda, tuče i poplave je iznosila oko 11.500 kuna. U polici se izričito kaže da objekti nisu osigurani od potresa te snježne ili ledene mase, odnosno mraza. Akviziter istog osiguranja nam je pojasnio da bi osiguranje od potresa poskupjelo  premiju, dakle trošak Grada, za dvostruko, odnosno novih 11,5 tisuća kuna.

Objašnjavajući izostanak osiguranja od potresa ove imovine gradonačelnica Anamarija Blažević je istaknula da nije poznato da je u Pakracu ikada bilo na građevinskim objektima ozbiljnije štete od potresa te je taj trošak osiguranja smatran nepotrebnim. No, do travnja kada se polica treba obnoviti, o tome će razmisliti.

Da je potres kakav je pogodio Banovinu imao epicentar u Pakracu, o razmjerima štete bolje da nikada ne saznamo. Sudeći prema tim iskustvima, ali i zagrebačkim iz lanjskog proljeća, novijim objektima poput stadiona (koji je najvećim dijelom armirano-betonska kocka), dvorane, kuglane, poduzetničkog inkubatora ne bi bilo ništa ozbiljnije. No, što bi bilo s objektima koji su građeni krajem 19. stoljeća unutar Kurije Janković, kao i drugima od kojih su neki još i stariji (muzej i Spahijski podrum) ili tek nešto mlađi, bolje je da nikada ne saznamo. Tim više što u njihovoj obnovi unazad 20-tak godina, kako je to inače praksa kod takvih zgrada u Hrvatskoj, pažnja se posvećivala prvenstveno zadržavanju izvornosti njihovog izgleda te koliko je u sklopu tog zahtjeva dozvoljavana funkcionalnost i estetika. O statici nije nitko razmišljao.

Istražujući temu osiguranosti javnih objekata na području Grada do podataka nije bilo lako doći. Ravnatelji i direktori su najčešće ostavljali dojam rutinskog produžavanja postojećih polica, često nasljeđivanih od svojih prethodnika pa uglavnom nisu znali precizno reći na što se odnosi njihova polica osiguranja. Primjerice prosvjetne objekte zajedničkom policom osigurava Županija.

Vode Lipik za osiguranje svojih objekata u Aleji Kestenova i na vodozahvatu Šumetlica, godišnje plate više od 100.000 kuna pri čemu polica za osiguranje cjevovoda i pratećih objekata iznosi više od 70.000 kuna, a tu je još i osiguranje od odgovornosti i strojni park. No, direktor Marijan Pierobon to ne smatra samo troškom, jer je bilo godina kada su kroz osiguranje štete na cjevovodima naplatili i po 120.000 kuna. Po njegovim riječima, pomicanje tla itekako može ošteti cjevovode, pa ima razloga razmišljati o osiguranju od potresa. Tim više što će se po završetku sadašnjih aktivnosti aglomeracije vrijednost cjevovodnih sustava višestruko povećati, ali zbog novih i kvalitetnih sustava će istovremeno biti smanjen rizik od njihovog pucanja.

Osiguranje građevinskih objekata od potresa vjerojatno će biti aktualna u razmišljanjima kod produžavanja ovogodišnjih polica osiguranja. Dođe li do očekivanog smirivanja tla i prestanaka potresa vjerojatno ćemo već dogodine ponovo zaboraviti ovu temu i odustati od osiguranja od potresa kao nepotrebnog troška.

OGLAS B1
OGLAS B2