Spahijski podrum Pakrac prva pol.20.st . 950x727 2

Spahijski podrum Pakrac- prva pol. 20. st.

Piše: Željka Razumović-Odvorac, promotorica projekta „Svijet graševine“

Spahijski podrum impozantna je građevina i atrakcija u kojoj se može doživjeti povijest Pakraca, ljudi i njihovih života na ovim prostorima kroz stoljeća. O značenju Pakraca svjedoče priče iz različitih vremena - iz vremena kad je bio trgovište, kad je ovdje bila prva kovnica novca u Hrvatskoj i kad su barun Trenk i poznata grofovska obitelj Janković ovdje imali vlastelinske posjede. Brojne su ljudske sudbine i priče ostavile tragove u Spahijskom podrumu i čine ga zaista jedinstvenom pakračkom atrakcijom.

Najstarije tumačenje povjesničara govori nam da je Spahijski podrum izgrađen u 13. stoljeću te da je u njemu bila smještena kovnica novca ili samostan crkvenog viteškog reda ivanovaca. Danas je ta teorija uglavnom napuštena, ali ne i u potpunosti odbačena. Legenda o  tajnom prolazu ili velikom podzemnom tunelu  koji vodi do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije  ili u nekim pričama sve do Čaklovačke utvrde daje dodatnu dozu tajnovitosti ovom objektu, a stari Pakračani i danas tvrde kako se ovdje nalazila srednjovjekovna kovnica novca. Drugo, prihvaćeno, tumačenje govori kako je Spahijski podrum građevina iz 18. stoljeća koja je u povijesti imala različite funkcije i koja pruža neiscrpan izvor inspiracija za pričanje zanimljivih priča o tome kako se živjelo u ovim krajevima.

Nakon oslobođenja od Turaka, Slavonija se nalazi u sastavu Habsburške Monarhije te je pod upravom Dvorske komore u Beču. Car Karlo III. poklonio je darovnicama  iz 1728. i 1729. godine imanje Pakrac svom dvorskom savjetniku tajne kancelarije i kancelaru Zlatnog runa Joannu Theodoru barunu ab Imsenu pa je tako uspostavljeno vlastelinstvo Pakrac koje je u svom sastavu imalo 36 sela. Kako je utvrda Stari grad Pakrac bila u ruševnom stanju i nastanjena vojskom, barun  ab Imsen odlučio je izgraditi vlastelinski kompleks u njezinoj neposrednoj blizini, današnji Vlastelinski kompleks Janković. Njegov vlastelinski kompleks sastojao se od dvije rezidencijalne zgrade, dvora i uprave vlastelinstva, te tri gospodarska objekta, od kojih su se dva nalazila u samom vlastelinskom kompleksu, a treći gospodarski objekt, izmješten izvan kompleksa, bio je Spahijski podrum. Ne zna se točna godina izgradnje ovog objekta, ali pretpostavlja se da je za prvu fazu izgradnje zaslužan barun ab Imsen i da je trajala najkasnije do 1745. godine. Teren za gradnju pomno je odabran jer je objekt izgrađen na obronku brda uz cestu prema Požegi, ali i jednim dijelom (podrumom) ukopan u to isto brdo. Malena udolina sa sjeverne strane brda bila je idealna za izvedbu puta do gornjeg ulaza u zatvoreno gospodarsko dvorište. U „Konzervatorskoj studiji“ (1991.) točno je definirano kako način gradnje, dimenzije opeke, upotreba konstrukcija, organizacija prostora te detalji ukrašavanja upućuju na to da je Spahijski podrum izvorno izgrađen u prvoj polovici 18. stoljeća. Drugu fazu gradnje izveo je grof Antun Janković u periodu između 1760. i 1777. godine, a oko 1813. godine građevina je proširena u smjeru istoka, u vrijeme Izidora Jankovića. Ono što upućuje na to da je obitelj Janković izvršila druge dvije faze nadogradnje Spahijskog podruma je obiteljski grb uklesan na zaglavnom kamenu jednog od portala te oporuka Izidora Jankovića u kojoj u svojoj građevinskoj djelatnosti navodi i gradnju podruma u Pakracu.

detalj s vrata

Detalj s vrata

Spahijski podrum građen je u obliku ključa, a obuhvaća ukupno četiri etaže što se prostiru na  ukupno 2480 četvornih metara korisne površine. Zahvaljujući čvrstoj gradnji  sačuvan je i danas, a različito su ga nazivali kroz povijest. Za neke je to bio spahijski podrum (spahija - turski zemljoposjednik, vlastelin), dok su drugi tvrdili da je to španski podrum (španski - mađarski župan, nadstojnik na feudalnom imanju). Stariji stanovnici Pakraca nazivali su ga i Ivanovim podrumom, a nazivan je i pivnicom i hambarom. Kroz povijest  u njemu su se nalazili i pogon „Jasen“ DIK-a Papuk te je jedno vrijeme bio i skladište Trgovačkog poduzeća „Budućnost“, ali i mnogih drugih pakračkih organizacija, dok nije uništen u velikom požaru 1988. godine.

Vrijednost Spahijskog  podruma prepoznalo je i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske koje ga je zaštitilo kao nepokretno kulturno dobro. Zahvaljujući projektu „Svijet graševine“ napokon se cjelovito obnavlja i uskoro bi trebao postati društveni, multimedijalni, kulturni, turistički i obrazovni centar grada Pakraca. U Spahijskom podrumu nalazit će se Posjetiteljski centar Svijeta Graševine u Pakracu  te kutak s eno i gastro ponudom, Gradska knjižnica Pakrac, stalni postav Muzeja grada Pakraca, Multifunkcionalna dvorana Julijana te Galerija Pakra.

Jedinstvenost Spahijskog podruma bit će hibrid muzeja i knjižnice, koji je relativno nov u svijetu, a u Hrvatskoj čak prvi takav primjer te predvodnik ovakvog inovativnog i kreativnog pristupa. Podloga za suradnju knjižnice i muzeja je njihova zajednička uloga mjesta koja predstavljaju izvor informacija i koje su čuvari vrijednih povijesnih i kulturnih artefakata. Hibrid ili udruženje knjižnice i muzeja predstavlja značajan odmak od tradicionalnog poimanja ovih institucija. Konačnu sinergiju će ove dvije ustanove  doživjeti u Spahijskom podrumu kada će stvoriti novi kontekst suradnje, interpretacije i povezivanje s kulturnom materijom i zajednicom u kojoj djeluju.

presa za grozde 1

Preša za grožđe

Interpretacijska zona Spahijskog podruma prožimat će se kroz čitav objekt. Od podruma gdje će se nalaziti izložbena cjelina „Svijet graševine u Pakracu“, posvećena Pakračko-lipičkom vinogorju te povijesti vinarstva i vinogradarstva na pakračkom području, izložbena cjelina „Iz našeg polja, s našeg stola“, posvećena tradicijskom kulinarstvu, preko prizemlja, točnije Gradske knjižnice Pakrac, kroz čije police za knjige se provlači niz malih izložbi pod zajedničkim nazivom „Tajne gradske knjižnice“. Na prvom katu nalazit će se izložbena cjelina „Naš zavičaj“, stalna izložba Muzeja grada Pakraca zamišljena kao priča života ljudi u Pakracu, ali i kao priča o ljudima koji su Pakrac stvarali i onima koji ga i danas stvaraju. Brojne su ljudske sudbine i priče ostavile tragove u Spahijskom podrumu i baš one ga čine jedinstvenom atrakcijom pa ga zbog toga posvećujemo ljudima, Pakračanima.

Spahijski podrum posjetiteljska je infrastruktura projekta „Svijet graševine“ čije poslanje je brižno čuvanje i dostojno predstavljanje različitog materijalnog, kulturnog i duhovnog blaga Svijeta graševine – upravo zato je nazvan „Riznica Svijeta graševine“.

Spahijski podrum logo