Dario Čilić ravnatelj je Srednje škole Pakrac od 2005. godine. S njim razgovaramo o uvijek aktualnim temama kao što su predstojeće državne mature, upis u narednu školsku godinu, rad đačkog doma, kadrovi, ponašanje mladih u školi i domu, ali i o društvenim temama kao što su vjeronauk, školske odore, nasilje među mladima.

Nalazimo se na početku priprema za državnu maturu. Pomalo se razmišlja i o upisima u narednu školsku godinu, dakle već smo na kraju još jedne školske godine. Kako ona prolazi?

Dobro. Mi smo u ovoj školskoj godini imali nešto manje od 500 učenika. To je ponovo manje nego prethodne godine. No po tome mi nismo među školama iznimka, ne samo na našoj županiji, nego na razini cijele države. U domu je i dalje popunjenost jako dobra. To konkretno znači da su nam pune sve postelje, njih oko 150 koliko nam je kapacitet.

Je li se tijekom školske godine dogodilo nešto neplanirano, je li bilo izvanrednih događaja?

Ništa takvo. Školska godina primiče se kraju bez izvanrednih događaja i bez ikakvih potresa. Uvažavajući realnost, mi smo plan upisa za narednu školsku godinu napravili na način da smo ponovo smanjili broj planiranih učenika po razrednim odjeljenjima pa tako znamo da ćemo ovog ljeta upisivati u svakom razredu dva učenika manje nego prošlog ljeta. Konkretno, razredna odjeljenja neće imati 24 ili 22 učenika, nego 20 ili 22. To je dogovoreno na razini županije, uvažavajući činjenicu da je broj djece manji. Na taj način smo osigurali da nemamo tehnološki višak u profesorskom kadru. Prije pet godina smo imali u odjeljenju 28 učenika na cijeloj županiji, a od ove godine sve škole na našoj županiji će imati 20 učenika po razredu. To znači da ćemo u srpnju upisivati 20 učenika po odjeljenju u medicinskoj školi i gimnaziji, i ako Bog da 20 građevinskih tehničara. Naravno da u trogodišnjim usmjerenjima o tom broju možemo samo sanjati.

Znači li ovo novo smanjivanje da se osmaši već sada trebaju dodatno potruditi za dobre ocjene, jer je teže upasti u razred od 20 učenika nego u razred od 24?

Apsolutno. Mi smo nekada imali 30, pa i 28 učenika, i stalnim smanjivanjem ove godine dolazimo na 20. Ponavljam da je to na čitavom području naše županije i to nije napravljeno napamet nego na temelju podataka kojim raspolaže njihov odsjek za društvene djelatnosti o broju učenika koji završavaju osnovnu školu.

Nije li se mogla napraviti iznimka da se u usmjerenjima kao što je medicinsko gdje je interes veliki taj broj učenika poveća?

Ne, to je standard koji vrijedi za sva odjeljenja.

Mi smo u ovoj godini u pakračkoj srednjoj školi došli na nekih 480 ili 490 učenika. Koliko zaposlenih osoba opslužuje taj broj učenika, računajući i školu i učenički dom?

Sve skupa govorimo o 103 osobe. Od toga je zaposleno, dakle u radnom odnosu 63 nastavnika,28 ostalih te 11 vanjska suradnika. Kadar je stručno jako dobro zastupljen. Stručno nije zastupljeno samo 6 sati nastave iz fizike, za što stalno raspisujemo natječaje.

Proteklih godina bio je velik broj odlazaka u mirovinu. Znači li to da je profesorski kadar mlad?

Kadar izuzetno mlad

Kadar je izuzetno mlad. Teško je to reći precizno u godinu, ali je mlad. To se posebno odnosi na predavače u medicinskom usmjerenju gdje nam prosjek nije veći od 26 ili 27 godina i po tome smo najmlađi u županiji. S jedne strane to je dobro, ali s druge strane za zajednicu i nije jer to znači manje zapošljavanja. Nama ove jesni u mirovinu odlaze dva profesora, Dragan Marin i Krešimir Kardum, i njihova mjesta ćemo popuniti preraspodjelom poslova na ostale. To znači da neće biti novog zapošljavanja, ali ni tehnološkog viška.

Ostaje li upisni program identičan lanjskom?

Da, ostaje isti; jedan razred gimnazije, jedan razred fizioterapeuta, dva razreda medicinskih sestara/tehničara, jedan razred građevinskih tehničara i jedan razred u trogodišnjem programu koji svake godine naizmjenično mijenjamo. Ove godine je red na upis strojara i montera suhe gradnje. Lani su to bili zidari i tesari i opće je poznato da s tim dijelom upisa imamo problema.

To je upisni program koji je star već desetak godina i možda je to jedan od razloga, uz promjenu standarda, zašto se stalno smanjuje broj učenika. Je li se razmišljalo o njegovoj promjeni, modernizaciji?

Isti upisni program

Ponavljam da je pad broja učenika problem na razini države jer taj negativan trend bilježe sve škole. Dakle, nije problem u vrsti zanimanja, nego općenito u broju djece. Novo zanimanje nije lako uvesti. Za to je najprijepotreban kadar, potom prostor, što nužno zahtijeva ulaganje koje mora biti iz vlastitih sredstava. Iskustva drugih govore da uvođenje novog zanimanja donosi svega nekoliko novih učenika pa postaje upitna opravdanost. Problem je u nedostatku djece, jer mi i sada u postojećim trogodišnjim zanimanjima nemamo dovoljno zainteresiranih kandidata.

Da, ali je činjenica da mi sada na pakračkom autobusnom kolodvoru mjesečno prodamo oko 200 mjesečnih autobusnih đačkih karata za Daruvar, što uključuje i djecu iz Lipika i to pretežno za momke. Možda bi prilikom razmišljanja o novim zanimanjima trebalo misliti prvenstveno na njih, jer je medicinsko usmjerenje još uvijek tradicionalno žensko?

Vi govorite o 200 mjesečnih karata za Daruvar, ali mi istovremeno imamo oko 230 učenika koji su došli na srednjoškolsko obrazovanje u Pakrac iz drugih sredina. Za tako malu sredinu kao što je Pakrac to je odličan rezultat i više od toga se ne može očekivati. Dakle mi u našoj školi imamo više djece koja su na školovanje u Pakrac došli izvan naše županije nego što naša djeca idu na srednjoškolsko obrazovanje izvan naše županije.

Odakle sve dolaze djeca na školovanje u Pakrac?

Osim što dolaze iz našeg drugog dijela županije, dakle i s Požeštine, to su još djeca iz 9 županija: Brodsko-posavska, Sisačko-moslavačka, Bjelovarsko-bilogorska, Osječko-baranjska, Koprivničko-križevačka,  Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska, Ličko-senjska i Zagrebačka. Ne zalazim u to jesu li su ta djeca iz drugih županija došla kod nas isključivo zbog školovanja ili su u nekim slučajevima doselile cijele obitelji, ali su oni tu došli iz tih županija. To je ukupno 224 djece koja nisu završila osnovnu školu u našoj županiji. Dodamo li tome učenika s Požeštine, doći ćemo do toga da je manje od pola učenika domicilnog stanovništva. Domaći su pretežno gimnazijalci.

Da je učenički dom veći, bi li bilo još više učenika sa strane?

Nema potrebe za većim domom. Naša popunjenost je jako dobra. U tome je naša „sreća“ slaba prometna povezanost. U sredinama koje imaju đački dom, a koje imaju bolju povezanost javnim prijevozom, kao što je primjerice slučaj s Bedekovčinom, Vukovarom ili Kutinom oni imaju problem s popunjavanjem doma, jer je prisutan trend svakodnevnog putovanja na nastavu i oni su pred gašenjem. To je i posljedica toga što država sufinancira mjesečne učeničke karte pa se roditelji radije odlučuju za tu varijantu. Tako da nema potrebe dizati kapacitet.

Je li dom značajan za financiranje škole?

Dom značajan za financiranje škole

U svakom slučaju, da. Tako je bilo prije, a tako je i danas. Zahvaljujući tome imamo jako dobro opremljenu školu. Zahvaljujući tome naši nastavnici su kontinuirano prisutni na seminarima i drugim oblicima dodatne edukacije za što je potreban novac. Pritom ne štedimo na djeci nego štedimo organizacijom. Cijena doma se nije mijenjala, mislim, 20 godina. Iznosi 630 kuna mjesečno za roditelje i isto toliko participira ministarstvo, pri čemu nemamo problem s naplatom. Država podmiruje svoje u roku, roditelji isto tako i to jako dobro funkcionira.

Približavaju nam se rokovi za državne mature. Je li to sada sve uhodano?

Sve je uhodano i spremni smo za to, ali ni dosad nismo imali nikakvih ozbiljnijih problema i kod nas nikada nije bilo nikakvih konkretnih pritužbi od strane učenika, roditelja ili Ministarstva. Naravno da ih ne očekujemo ni ove godine, jer je to već postala rutina.

Obavljaju li se u školi dodatne pripreme učenika za državnu maturu i eventualni upis na fakultete?

Pripreme se iz pojedinih predmeta obavljaju kroz čitavu godinu. Nastavnicima je omogućeno dodatno tjedno sat ili dva da održavaju te pripreme. Konkretno, pripreme se obavljaju kroz čitavu godinu iz kemije, matematike i hrvatskog, a tijekom proljetnih praznika još i iz stranog jezika i biologije. Za učenike je to besplatno. Za djecu koja redovno koriste dom, radi tih priprema je organiziran i smještaj, samo su se trebala na vrijeme prijaviti.  Isto je i s onom djecom koja su preko ovih blagdana trebala odraditi sate prakse u bolnici.

Imate li povratne informacije koliko su roditelji zadovoljni smještajem djece u domu i odlaze li djeca kroz godinu iz doma jer su nezadovoljna?

Pritužbe do mene nisu došle, ali da postoji problem vjerojatno bih čuo za njega. Smještaj je vrhunski. Unazad nekoliko godina podigli smo kompletan standard na zavidnu razinu. Promijenili smo skoro sav namještaj, posteljinu, adaptirali sanitarne čvorove. Prehrana je oduvijek bila dobra, naime, u izradi jelovnika sudjeluju djeca.

Kada su u pitanju tinejdžeri, popularna tema je nasilje, bilo da se radi o vršnjačkoj vrsti ili čak o nasilju prema profesorima. Jeste li vi imali takvu vrstu problema?

Ne, u našoj školi toga nema i mi o tome samo čitamo u medijima.. Nismo imali nikakvih sukoba na razini učenika, niti između učenika i profesora. Čak ništa ozbiljno nismo imali niti glede uništavanja inventara. Dogodi se preko vikenda poneki razbijeni prozor,no to se ne treba nužno vezati uz naše učenike, posebice one koji su nam došli iz drugih sredina jer njih uglavnom preko vikenda nema u Pakracu. Za dio tih šteta počinitelje je otkrila policija i naplatila im popravak. Po pitanju (ne)prisutnosti nasilja smo jako zadovoljni.

Jeste li imali, što bi bilo normalno kada je u pitanju učenički dom, problema s krađama, alkoholom i sličnim negativnim pojavama uobičajenima za mladež?

Događalo se, mada je strogo zabranjeno unošenje alkohola i u školu i u dom i u takvim slučajevima odmah se raskida ugovor o smještaju. Naravno da nismo uspjeli saznati za sve slučajeve. Međutim, ništa od toga nije bilo alarmantno, nismo imali potrebe zbog toga zvati policiju, hitnu medicinsku pomoć ili sličnih slučajeva. Već godinama imamo uveden video nadzor i on štiti i ljude i imovinu, s njim doista imamo dobrih iskustava. Pomogao nam je u nekoliko navrata da otkrijemo pojedine slučajeve uništavanja imovine ili krađe koje nisu izveli naši učenici već posjetitelji sa strane koji su došli u školu s tom namjerom. Naša iskustva su takva da bih u pogledu opće sigurnosti video nadzor preporučio svima i na svakom mjestu gdje je to zakonski i logično moguće.

Pratite li uspjeh učenika koji su u domu, koji su podstanari u privatnom smještaju i koji su kod roditelja?

Domska djeca uspješnija

U svakom slučaju djeca u domu provode više vremena učeći, jer su pod nadzorom i to vrijeme je propisano kućnim redom. Osim toga, imaju stručnu pomoć, ako im treba, i poslije nastave, dakle imaju bolje mogućnosti. Svejedno, usporedbe često nisu moguće, jer djeca koja su kod roditelja, u našoj školi su uglavnom gimnazijalci, dakle učenici s često boljim znanjem, ali i u težem programu i s više ambicija. U svakom slučaju, uspjeh djece smještene u domu je bolji od onih u privatnom smještaju. Sigurno je da je razlog tomu i nadzor koji onemogućuje djecu u neopravdanim izostancima. Iz mog iskustva, uvijek bih roditeljima koji šalju djecu na školovanje izvan mjesta boravka sugerirao smještaj u domu. Sigurnija su, imaju bolji nadzor i više reda, znatno bolju komunikaciju sa stanodavcem.

U društvu su česta tema vjerska obilježja i obrazovanje. U školi se provodi vjeronauk. Ima li osim katoličkog još koji?

Ne, jer nema interesa. Da ga ima, mi bismo vrlo rado izašli u susret da se ostvari to pravo svakom djetetu, ali otkad sam ja ravnatelj, osim katoličke vjere, niti jedna druga nije imala interes za vjeronauk u školi.

Ima li u školi vjerskih obilježja?

Normalo je da ih ima u učionicama vjeronauka. U drugima mislim da nema, ali ne vidim u tome problem niti je itko do sada postavljao to pitanje.

Sada su u društvu aktualne kute ili neke druge vrste uniformirane odjeće. Jeste li o tome raspravljali?

Nismo, jer nitko nije postavio to pitanje. Da je, ne vidim problem. Prihvatili bismo rješenje koje bi izabrala većina. Osobno nemam o tome stav. Razgovarao sam s nekim kolegama koje su to primijenile i oni se o tome pozitivno izjašnjavaju u smislu smanjivanja socijalnih razlika i slično. Kod nas nije bilo takvih inicijativa pa se nije o tome raspravljalo niti na nastavničkom vijeću niti na školskom odboru.

Svaki dan ste u školi. Uočavate li vi na hodniku tu socijalnu razliku među djecom?

Ne, kod nas je to slabije vidljivo nego u velikim gradovima. Kod nas su obitelji iz kojih dolaze djeca, da tako kažem, socijalno uprosječena i teško je uočiti socijalnu razliku na hodniku.

Nose li djeca mobitele u školu?

Nose, ali to nije problem ako ih ne koriste pod nastavom. Nastavnik je dužan upozoriti učenike da isključe mobitele.

Jeste li morali nekoga izbaciti iz škole zbog narušavanja kućnog reda?

Nema izbacivanja iz škole

Već godinama nismo imali takvih slučajeva. Ponekad moramo biti sretni što živimo u ovako malim sredinama i što nam učenici dolaze iz skromnih i pristojnih obitelji i sredina u kojima se još uvijek cijene neke tradicionalne vrijednosti i odgoj.

Dvadesetak mladih Pakračana idu u gimnaziju u Daruvar. Zašto?

Tijekom četiri godine možda ih nije čak ni dvadeset. Na lanjskom upisu u gimnaziju nismo mogli upisati sve kandidate s odličnim uspjehom u osnovnoj školi. To bi mogao biti jedan razlog. Drugi bi mogao biti to što u Daruvaru lakše dobiju bolju ocjenu. Treći razlog bi mogla biti želja za promjenom sredine. Ranijih godina smo mi imali slučajeva da se dijete nije uspjelo upisati u fizioterapeute ili medicinske tehničare, a bilo je mjesta u gimnaziji. Tada bi se u prvi razred upisali u gimnaziju, a u drugom se prebacili u medicinsko usmjerenje . I to bi mogao biti jedan od razloga odlaska u Daruvar. Dakle, razloga može biti mnogo.

Imate li povratne informacije oko upisa naših gimnazijalaca na fakultete?

Imamo, i to pratimo i analiziramo svake godine. Stanje je jako dobro. Većina naših gimnazijskih maturanata upišu željene fakultete. Malo je veći problem kod medicinskih tehničara, ali to je razumljivo zbog njihovog kurikuluma. Oni prve dvije godine uče opće predmete, a sljedeće tri stručne pa dijelom zaborave gradivo iz prva dva razreda koje se ponovo propituje ili primjenjuje na prijamnom ispitu i ispitima prvih godina.

Je li pakračka bolnica jako bitna za opstanak pakračke srednje škole?

Jako je bitna jer naši učenici moraju odrađivati praksu, i bez bolnice u Pakracu nemaju gdje.. Stoga je nama u interesu što jača bolnica, a najmanje ova njezina četiri obvezna odjela. Jednako tako nam je u interesu i prohodnost školovanja po vertikali. Pritom mislim  na studij fizioterapije koji svojom prisutnošću u Pakracu podiže status i interes za našu srednju školu.

Ima li planova za iduću školsku godinu u smislu investicija u objekte ili opremu?

Nešto veliko i bitno ne. Prijašnjih smo godina puno ulagali u opremu. U domu smo nabavili sav novi namještaj, od ormara, kreveta, madraca... U djevojačkom domu smo obnovili sanitarne čvorove, hodnike, rasvjete, skoro sve. Podigli smo standard i u mješovitom domu posatavljanjem novih parketa. Stvarno imamo dobar standard što se tiče smještaja.

U školi neprestano pratimo događanja i opremamo učionice. Sve učionice imaju projektore. Svi profesori imaju prijenosna računala, vanjski suradnici tablete kroz koje smo uveli e-dnevnike, imamo dvije pametne ploče, novi informatički kabinet, svu opremu koja nam treba. Škola vrvi računalima.

Od noviteta je upravo aktualna ugradnja lifta koji će biti u funkciji idući tjedan. Na tome sam uvelike zahvalan županiji koja je tu investiciju financirala s 80 posto od potrebnih (otprilike)500.000 kuna.

Ovog proljeća smo znatno uredili okoliš, a to je financirala škola. Na svim zelenim površinama oko škole je u tijeku sadnja zelenih sadnica trajnih nasada i voćaka.

Što znači e dnevnik?

Profesori više ne idu na sat s onim ogromnim plavim knjigama pod rukom. Sve što trebaju evidentirati o učeniku, evidentiraju informatički tako da, primjerice, profesor hrvatskog jezika i književnosti više ne vidi učenikove ocjene iz matematike. Prednost je i za roditelje. Oni koji žele, mogu istoga dana biti elektronskim putem informirani ako je njihovo dijete izostalo iz škole. Naši nastavnici su tim novitetima izvrsno ovladali. Netko tko je završio školu prije dvadesetak godina, današnji sustav nastave ne bi prepoznao. Jedan od najboljih poteza za nas nastavnike je uvođenje elektronskog upisa. Više nema potrebe da nas roditelj ili netko drugi zove za upis pojedinih učenika. Ljudski faktor na to više ne utječe. Prema podacima i kriteriju, rang listu stvara računalo, svi sve na vrijeme vide i sve je transparentno. Tako smo pri upisima, mi nastavnici oslobođeni velikog tereta. Jednako je u Zagrebu, Karlovcu ili Pakracu.

Što je s obrazovanjem odraslih?

Mi smo za to spremni, imamo dopuštenje, ali praksa je pokazala da nema interesa. Dijelom i zbog toga što je do takvih kvalifikacija  lakše i brže doći kroz razne oblike otvorenih učilišta.