„Ustvari je najlakše raditi s djecom, meni je to oduševljenje. Često se prilagodim njima i njihovom tempu i razmišljanju, zapravo oni su moja inspiracija, a tada nastaju i najljepše koreografije“, započinje nam priču Marijana Verčej, plesačica i trenerica u Plesnom klubu Dolce Pakrac - Lipik koji sada već desetu godinu okuplja djevojčice i djevojke s područja Pakraca i Lipika.

Marijana s djecom radi od samog nastanka kluba, a trenutno plesne korake vrijedno uvježbava 45 malih plesačica podijeljenih u pet skupina, od predškolki do djevojaka na fakultetima. Puno je tu posla, od uvježbavanja i smišljanja pokreta, usklađivanja obveza, no bez ljubavi prema plesu, sve pada u vodu, priča Marijana, inače Požežanka koja uz pakračko-lipički plesni klub vodi u i Plesnu sekciju glazbenog društva Cvjetići glazbe u Pleternici.

Djevojčice se okupljaju dva puta tjedno u Hrvatskom domu, većina je redovita na treninzima i rijetko tko odustane, a vježba se puno. Marijana kaže da se ne sjeća da se neka djevojčica ispisala jer joj se na ples više ne ide, upravo ta činjenica daje joj vjetar u leđa jer vidi da djevojčice uživaju u plesu, što je i najvažnije. Većina djece na prvu plesnu poduku dođu iz znatiželje, a ubrzo se u svakoj grupi pokažu i djevojčice koje imaju prirodni talent za ples, ne umanjujući pri tom sposobnosti drugih.

„Uvijek trebam naći ravnotežu i sredinu kako bi djevojčice funkcionirale kao grupa. Ples nije samo ples, nego i poznavanje vlastitog tijela i prostora. Zato djecu prvo učim koji sve dijelovi tijela mogu odraditi određene pokrete. To je proces koji nije jednostavan jer da bi dobili plesača u pravom smislu riječi, a bilo je takve pakračke djece, ono traje godinama upornog usavršavanja i vježbanja. I kada dobijete takve plesače, oni najčešće odlaze u druge gradove što zbog fakulteta, što zbog zaposlenja i to mi uvijek teško pada“, priča Marijana.

Svaka koreografija, drugačija priča

Pakračka publika, prateći nastupe malih plesačica kojih je redovito bilo na svakom većem domaćem događanju, sigurno je zapazila da su koreografije svaki puta bile drugačije. „Moraš imati „ono nešto“ za rad sa djecom. Mene je uvijek privlačilo smišljanje priča za djecu, tako da svake godine izmislim novu priču koju djeca otplešu. U interesu mi je da svaka koreografija ima tu drugačiju notu, od izbora glazbe do naučenih pokreta. Uglavnom se baziram na suvremenom plesu, no da razbijemo monotoniju ubacujem i moderne elemente. Tako želim djecu naučiti da slušaju različite žanrove glazbe, jer danas se sve svelo na glazbu koja se sluša na radijskim postajama i gleda putem različitih društvenih mreža. Djeca su prepuštena nekim instant skladbama, a ne znaju za neke stare i mnogo kvalitetnije hitove“, dodaje Marijana. „Ponekad djeca izraze želju da same plešu, pustim im glazbu i promatram ih. Ja tada od njih učim. Gledajući njih, smislim i novu koreografiju, izgled novih kostima i sve se u glavi posloži“. Oni su moji najdraži suradnici“.

Uspješni i na plesnim natjecanjima

Osim domaćih nastupa, Plesni klub Dolce Pakrac-Lipik redovito sudjeluje na Cro Dance Challenge u Požegi, kao i na Požeškom plesokazu, bilo je gostovanja i na zagrebačkim natjecanjima i sa svih kući donesu medalje i priznanja. Oko priprema i prijevoza pomognu roditelji, ali i vodstvo kluba, bez njih djevojčice ne bi imale priliku nastupati,  kaže Marijana. Trenutno se pripremaju za jedno takvo natjecanje koje će biti održano krajem svibnja u Samoboru te regionalno natjecanje u lipnju. Sve to iziskuje i financijske izdatke koji postaju sve veći, pa je i Klub primoran sredstva tražiti sa svih strana.

Marijana ipak ističe kako zapravo nije ljubitelj natjecanja takvog tipa jer plesanje pred publikom djeci ne bi trebalo izazivati nervozu i napetost zbog nekakve medalje ili nagrade već radost samog nastupanja. Zato preferira radionice i plesne kampove kakav je primjerice bio organiziran prije nekoliko godina upravo u Pakracu i gdje su gostovala i druga djeca i plesni predavači.

A dječaci?!

„Vječna tema i hrpa predrasuda. Kada bih imala kolegu koji bi vodio urbane plesove i hip hop, ja sam uvjerena da bi bilo dječaka s područja Pakraca i Lipika koji bi dolazili na poduku. No, bilo je dječaka koji su plesali u našem klubu i bili su odlični. Bili bi presretni kada bi nam u klub došli dječaci, ali i inače ih je malo na hrvatskoj plesnoj sceni. Sve koreografije koje djevojčice otplešu, isto mogu otplesati i dječaci, bez ikakvih razlika, kaže Marijana.

No, istaknula je Endija Scrottera, nekad malog pakračkog dječaka koji je s njom plesao i koji je danas profesionalni plesač te vrlo često dolazi u rodni grad održati razne plesne radionice za male pakračke plesače.