Gradska knjižnica Pakrac je lokalna ustanova koja je u zajednici prepoznata kao jedna od nositelja kulturnih i društvenih događanja u gradu. Kako su se s obzirom na epidemiološka ograničenja prilagodili u radu, je li epidemija poremetila funkcioniranje knjižnice i broj članstva, ali i o budućem novom prostoru u koji će se preseliti za otprilike dvije godine u Spahijskom podrumu razgovarali smo s Monikom Lucić Fider, ravnateljicom Gradske knjižnice Pakrac.

U 2021. godini koju je najviše od svega obilježila epidemija virusa COVID-19 i rad pakračke knjižnice bio je jedan od društvenih sadržaja koji su doživjeli promjene i morali ste svoje usluge i rad prilagoditi epidemiološkim mjerama. Kako ste se u svemu tome snašli?

Ustvari nas je 2020. godina uvela u cijelu covid priču i pripremila na sve što se u 2021. nastavilo. Premda, nitko od nas nije očekivao da ćemo se dvije godine baviti tim temama i svakodnevno pričati o maskama, dezinfekciji, mjerama i covid potvrdama. Nama je najveći šok bio u ožujku 2020. kada su nas zatvorili i kada knjižnica nije radila do kraja travnja te godine i to je bilo razdoblje kada smo najviše bili zbunjeni, kada smo preispitivali što i kako dalje, ali tada smo se pripremili na drugačiji način funkcioniranja. U 2021. mjere su popustile i vratili smo se koliko-toliko nekakvom normalnijem načinom rada. Najveći izazov je bio za programske sadržaje, no prošla godina bila je opuštenija i mislim da smo se dobro prilagodili i radili u skladu s mjerama, a opet nismo u potpunosti stali s aktivnostima.

Jeste li imali problema s provođenjem mjera?

Ni nakon uvođenja covid potvrda, nismo imali nikakvih problema. Naši korisnici su stvarno strpljivi i odgovorni i nismo imali nikakvih incidentnih situacija čega smo se pomalo i pribojavali na temelju iskustava koje smo čuli od kolega u drugim većim knjižnicama.

Uz ograničenja, ali ipak održane aktivnosti

Na prijedlog Ministarstva kulture i medija, Vlada Republike Hrvatske 2021. godinu proglasila je Godinom čitanja što je realizacija mjere Akcijskog plana Nacionalne strategije poticanja čitanja. Jeste li uspjeli održati neka od događanja i aktivnosti na tu temu s obzirom na epidemiološku situaciju?

Mislim da bi se svi koje rade u knjižnicama, kada im se spomene odluka o Godini čitanja, složili s tim da bi htjeli da im svaka godina bude takva, da se svake godine vrte spotovi u udarnim tv minutama i da ta kampanja bude stalna. Da me se ne shvati krivo, naše aktivnosti, a sve su ustvari vezane za to, godinama prate Grad Pakrac i Ministarstvo kulture. Ne mislim samo na financijsku podršku, moram naglasiti kako sjajna suradnja s Gradom Pakracem i gradonačelnicom podrazumijeva povjerenje u ono što radimo te maksimalnu slobodu u kreiranju programa Knjižnice i kompletnog rada ustanove, što nije slučaj baš svugdje.

Na žalost, čitanje kao aktivnost važna za ljudski rast i razvoj posljednjih je godina zanemarena i možda će neki reći da bitku dobivaju svi ekrani kojima smo svakodnevno okruženi. Ja bih rekla da su kod nas uistinu sva događanja i aktivnosti tijekom ove godine bila vezana uz Godinu čitanja - od Noći knjige, Mjeseca hrvatske knjige, predstavljanja knjiga koja smo organizirali tijekom godine do biblioterapijskih radionica za djecu i pričaonica/ kreativnih radionica koje su se održavale tijekom COOLturnog ljeta, Mjeseca hrvatske knjige, Adventa u Pakracu. Tu je i Kinoteka - projekt koji smo ove godine realizirali u partnerstvu sa Srednjom školom Pakrac. Uvijek su knjiga i čitanje ono na čemu je naglasak i što želimo uklopiti u sve programe koje planiramo i realiziramo.

Prošle godine uspjeli smo odraditi skoro sve što smo planirali, jedino što su nam zbog epidemioloških mjera izostali organizirani posjeti vrtićkih skupina, aktivnost koja nam je inače jako važna zbog tog prvog kontakta djeteta s knjižnicom i knjigom.

Kakva vam je prošla godina bila općenito po pitanju održavanja događanja, posebno tu mislim na najmasovnije, poput Multipaka i Noći knjige?

Sve manifestacije rezultat su suradnje svih gradskih ustanova (knjižnice, muzeja, glazbene škole, Turističke zajednice i Grada Pakraca kao nekog tko sve to koordinira) i prošla godina, konkretno kod Multipaka, bila nam je puna upitnika. 2020. godine Multipak nije bio održan i drago mi je da smo ga uspjeli prošle godine ipak održati u drugom terminu jer ne znam što bi se dogodilo da dvije godine za redom nije organiziran. Pridržavali smo se svih epidemioloških mjera i naglašavali otvoreni prostor što nam je bila jedina opcija kod organizacije koja nosi određeni rizik. To se i pokazalo jer određene aktivnosti nisu održane jer nije bilo alternative, zatvoreni prostor nije dolazio u obzir, ali ostali programi su se održali poput COOLturnog ljeta, Tragom Jankovića i sajam Slavonski banovac. Tu bih napomenula da smo prošle godine, uz dvorište kurije Janković, u središte događanja uveli i novu šetnicu koja je pokazala potencijal da postane jedna odlična lokacija za neka nova događanja. Noć knjige smo isto održali uživo, nakon 2020. kada je bila online, doduše u skromnijem obliku nego prijašnjih godina, ali bila je lijepa i uspješna i važno nam je da su ljudi došli, makar u ograničenom broju. Koliko god su nam virtualna događanja možda bila hit u 2020. godini, jer se sve moglo pratiti iz udobnosti vlastitog doma, mislim da su se ljudi brzo toga zasitili i da im je nedostajao kontakt, druženje i događanja koja se odvijaju uživo.

Što su Pakračani u prošloj godini najviše čitali? Jesu li možda u epidemijskoj godini čitali više nego inače?

U epidemijskoj godini više članstva i posudbi

Ova epidemija je nama u knjižnici donijela bolje statističke podatke u nekim kategorijama. Ako usporedimo 2020. godinu i prošlu imali smo oko 2000 tisuće posudbi više, znači sugrađani su više dolazili, posuđivali više knjiga i maksimalno iskorištavali sve što im knjižnica može ponuditi. Pakračani su najviše čitali prijevodnu književnost, strane autore odnosno beletristiku, krimiće, ljubavne i povijesne romane. Zanimljivo je, što je postalo i nekakav trend, da kada se pojavi ekranizacija koja postane hit, onda se ponovo traže i knjige po kojima je film ili serija snimljena. Što se tiče naših autora njih moramo ciljano „gurati“ našim korisnicima, a najčitaniji su Zoran Ferić i Marina Vujčić; putopisi su uvijek in što kombiniramo s putopisnim predavanjima u knjižnici. Kod mlađih uzrasta, osim slikovnica, dječjih romana i lektire, hit su stripovi jer ih ima sjajnih i pokušavamo ih više predstavljati djeci jer su dobra „ulaznica“ u svijet književnosti.

Je li epidemija utjecala na brojnost članova?

Već sam napomenula da nam je epidemija donijela statistički i veće brojke pa konačno bilježimo i lagani porast broja članova. 2020. godine imali smo 556 aktivnih članova, a u 2021. godini 601 aktivnog člana. Najbrojniji su članovi u kategoriji odraslih, zatim djeca do 14 godina, umirovljenici i na kraju mladi od 15 do 17 godina. Žene su već standardno brojnije korisnice knjižnice - njih je 453, u odnosu na samo 148 muška člana knjižnice.

S obzirom na broj članova i činjenicu da je knjižnica prvenstveno mjesto društvenih događanja, interakcija, otežava li vam to rad i primjećujete li možda manjak fizičkog kontakta s korisnicima, a samim time i dolazaka u sami prostor knjižnice?

Epidemiološke mjere su nametnule ograničenja kojih smo se morali pridržavati, ali opet moram naglasiti kako su naši korisnici bili uvijek korektni. Čak imam osjećaj da smo i više cijenili mogućnost da je knjižnica otvorena i da smo imali više razumijevanja jedni za druge. Druženja, interakcije i događanja na kakva smo navikli prije tog nesretnog COVID-a nažalost više nisu ista, ljudi su oprezniji, naš prostor je relativno malen i više ne možemo u prostoru naše čitaonice na jednom putopisnom predavanju ili predstavljanju knjige okupiti 50 sudionika i doslovno izvlačiti sve moguće stolice iz svih kutova knjižnice. No, smatram da je uspjeh održati kontinuitet u toj društvenoj i javnoj djelatnosti, tražiti nove i drugačije načine funkcioniranja. Znalo je biti trenutaka u kojima sam bila strašno nesretna jer smo se godinama borili za svakog novog posjetitelja i člana, a sa svime što nas je zadesilo imala sam osjećaj da idemo nekoliko velikih koraka unatrag. No, vrijeme je pokazalo da takve crne prognoze ipak nisu do kraja točne, smatram da smo uspjeli zadržati dinamiku i prepoznatljivost na kakvu smo godinama unatrag naviknuli svoje sugrađane. Radimo u skladu sa situacijom i mjerama i nismo izgubili publiku, možda je brojnost na događanjima manja, ali ljudi su tu. U biti, sve se može odraditi i organizirati uz najavu.

Koliki je trenutni knjižni fond, jeste li dosegli vrhunac prostornog kapaciteta ili uspijevate održati ravnotežu novim pristiglim naslovima i otpisanim knjigama?

Naša nabava knjižne građe je redovita i kontinuirana, a sredstva dobivamo od Ministarstva kulture i Grada Pakraca i time uspijevamo pratiti trendove na izdavačkom tržištu. Znači doslovno ljudi vide najavu i novi naslov, uskoro je ta knjiga i kod nas. Naš fond ima oko 30.000 svezaka i jesmo dosegnuli otprilike gornju granicu po pitanju smještaja građe, ali nismo u problemu. Upravo zbog redovnog pročišćavanja fonda i otpisa dotrajalih i oštećenih knjiga, kojeg kao narodna knjižnica imamo mogućnost i zakonsku obvezu, možemo održati tu ravnotežu pristiglih i postojećih naslova u knjižnici.

Knjižnica u novom prostoru postaje interaktivna i dinamična

Za otprilike dvije godine pakračka Gradska knjižnica, uređenjem Spahijskog podruma, napokon će dobiti novi reprezentativni prostor. Nedavno je održana javna prezentacija uređenja Spahijskog podruma gdje je sam objekt predstavljen kao jedinstveni spoj knjižnice, muzeja i posjetiteljskog centra što je u inozemstvu dosta česta kombinacija, no u Hrvatskoj toga nema. Što to znači za vašu djelatnost?

U cijelom projektu uređenja i funkcije Spahijskog podruma je sjajno što je dobio takvu namjenu jer je spajanjem i hibridom knjižnice, muzeja i posjetiteljskog centra prepoznato što muzej i knjižnica rade godinama. To će sad dobiti i formu. Kroz Spahijski podrum dobit ćemo priliku imati još bolje uvjete za rad na svemu što već godinama radimo. To nam je ustvari potvrda. Što znači hibrid knjižnice i muzeja? Naše dvije ustanove djeluju u sinergiji i kroz Spahijski podrum dobit ćemo bazu gdje će se to djelovanje podići na još jednu višu razinu. Neće se dogoditi samo da će se knjižnica fizički preseliti u novi prostor ili da će muzej dobiti svoj stalni postav nego kroz sve to će opet nastajati nove zajedničke aktivnosti i projekti, programi koji će se odvijati na jednom novom, stvarno reprezentativnom mjestu i jednoj adresi. Nije tako često da baš u manjim sredinama dvije ustanove rade i djeluju zajedno i surađuju tako dobro jer koliko god se mi ispreplićemo, najčešće se na knjižničnu i muzejsku djelatnost gleda totalno odvojeno. A mi smo u Pakracu upregnuli sve svoje kapacitete i stvorili za zajednicu neke bolje i kvalitetnije sadržaje i upravo će Spahijski podrum to dodatno ojačati.

Što će točno sadržavati novi prostor knjižnice?

Knjižnica će zauzimati cijelo prizemlje, točnije oko 640 četvornih metara. U tom prostoru će biti smješten naš knjižni fond, središnji pult, odjel za odrasle, dječji odjel s igraonicom i studijska čitaonica. Ono što je odlično jest da će prostor za događanja i nekakve aktivnosti biti na drugim etažama Spahijskog podruma, multifunkcionalnim dvoranama, poput dvorane Julijana, galeriji Pakra i gastro kutku u podrumu što neće remetiti redovnu knjižničnu djelatnost. Znači prizemlje će objedinjavati knjižnične sadržaje vezane za osnovnu djelatnost, a opet i kroz njih će se provlačiti interpretacijski punktovi i sadržaji koji će biti ustvari naš stalni postav koji i na taj način isprepliću muzejsku i knjižničnu djelatnost. Uz naše postojeće zbirke, predviđena je i knjižnica sjemena i kroz nju bi se trebala čuvati, pohranjivati i razmjenjivati domaća, autohtona sjemenja i u to bi se trebalo  uključiti što veći broj domaćeg stanovništva, ali i iz drugih sredina. To je dodatna atrakcija koju će ponuditi Spahijski podrum. Isto tako, više će do izražaja doći upravo zavičajna zbirka jer ona neće biti zatvorena i zaključana nego će biti u službi pričanja baštinske priče povijesti Pakraca. Cijeli prostor i fond knjižnice postat će interaktivan i dinamičan i povezan s misijom i vizijom Spahijskog podruma.

Knjižnica će preseljenjem u Spahijski podrum dobiti dvostruko veći prostor. Hoće li on zadovoljiti prostorne kapacitete za knjižnu građu s obzirom da će knjižnica imati i druge interpretacijske sadržaje?

Sigurno hoće jer je projektom predviđen prostor i za spremište knjižnice.

Novi interpretacijski sadržaji koji će biti u knjižnici nisu svi usko vezani uz knjižničnu djelatnost. Hoće li biti potrebne dodatne edukacije za trenutno zaposlene djelatnice?

Vezano za nove sadržaje i novi koncept rada mislim da način na koji muzej i knjižnica godinama rade već dokazuje kako mi svoju djelatnost gledamo izvan konteksta formalnog obrazovanja unutar naših struka, zbog čega i zaposlenici naših ustanova trebaju imati širinu i razmišljati izvan tih okvira, a te vještine još više će se tražiti u Spahijskom podrumu. Sve nove edukacije i znanja ćemo rješavati u hodu. Ne vjerujem da će biti problema jer raditi u takvim uvjetima i prostoru trebala bi biti čast za svakoga od nas.