"Možeš ako misliš da možeš, ne možeš ako misliš da ne možeš" naziv je predavanja koje je sinoć u prepunoj čitaonici Gradske knjižnice Pakrac održala Nataša Major, psihologinja u Osnovnoj školi braće Radića Pakrac, u sklopu obilježavanja 12. Tjedna psihologije u Hrvatskoj.

U vrlo zanimljivom predavanju psihologinja Major posjetiteljima je objasnila područje pozitivne psihologije koje se u struci najviše počelo primjenjivati 1998. godine kada se u psihologiji počelo razmišljati treba li ulagati dodatan trud da bi osoba bila bolja, što je to što nekoga usrećuje ili što je smisao života. Istaknula je kako su nada, optimizam i zadovoljstvo jako važni za normalno funkcioniranje pojedinca, no život donosi i padove na koje se ne može utjecati, ali je važno što brže ustati i nastaviti dalje. „Ponekad prolazimo kroz jako teške situacije u životu, ali i iz tih situacija treba izvući nekakvo učenje, zaključak, mudrost i iskustvo kako bismo kasnije u životu prepoznali znakove i izbjegli teške okolnosti, kako bismo možda nekoga podučili, da se bolje postavimo, da ne reagiramo burno. I teška iskustva se mogu okrenuti u našu korist“, poručila je Major.

Na predavanju se govorilo i o pojmu naučene bespomoćnosti što je karakteristično za ljudsko ponašanje gdje je Major objasnila kako ljudi vrlo često nešto probaju prvi put životu, shvate da im nije išlo kako treba ili pogriješe i automatski zaključe da to ne mogu napraviti i odustanu, a zapravo samo drugačijim pristupom i sagledavanjem problema rezultat bude drugačiji i može biti pozitivan. Dodala je kako se upravo u tome ogleda moć naših misli.

Jedan od najvećih izazova pozitivne psihologije jest kako definirati što je pozitivno ili dobro za nekoga, a što je loše. „Preuzimanjem odgovornosti za svoje misli, osjećaje i ponašanje istodobno se sve odluke o vašem životu nalaze isključivo u vašim rukama“, zaključak je sinoćnjeg predavanja i savjet psihologinje Major.