Predstavljanje zbirke pjesama "Ova bi Vas ruka pomilovala" Marijana Almaša, hrvatskog branitelja i stopostotnog invalida Domovinskog rata održana je sinoć u gradskoj vijećnici.
Riječ je o trećoj zbirci pjesama ovog pjesnika. Godine 1993. objavio je prvu zbirku pjesama naslovljenu „Drugi put Vukovar“, u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. Drugu zbirku pjesama „Vukovar - Bogdanovci – Vinkovci“ objavio je 2012. godine, također u izdanju istog izdavača.
Predstavljajući posljednju zbirku Monika Lucić Fider, ravnateljica pakračke knjižnice, koja je sinoć bila organizator događanja, istaknula je njenu strukturu koja se sastoji od dvije cjeline: prva čini zbirka pjesama, a druga zbirka aforizama. Specifičnost poezije je da je pisana u dijalektu, slavonskoj ikavici, koja pjesniku omogućuje vjerno prikazivanje stanje duše. Obilježje objavljene poezije je i to što svaka pjesma nosi dan, sat i mjesto nastajanja uz popratni komentar autora u kojem on objašnjava psihičko stanje i motiv nastanka stihova. Neobična je i grafička oprema koja na prvi pogled ostavlja dojam da se knjiga lista obrnutim redom, otraga prema naprijed što je pjesnik pojasnio „naopakim rasporedom crvenih i bijelih polja u hrvatskom grbu“
„Ja ne znam pisati. Ja samo pročitam svoje misli“, poručio je Marijan prije nego što je i sam pročitao nekoliko pjesama uz poruku da nije prvi put u Pakracu pa stoga Pakrac pozna i uvijek se tu dobro osjeća.
Uz autora i Moniku, pred pedesetak prisutnih njegovu poeziju su još interpretirali Ivana Marin i Ksenija Vacek, obučena u narodnu nošnju.
U uvodnom dijelu književnu večer su uveličale članice ženskog vokalnog sastava Contessa uz klavirsku pratnju profesorice Tee Silađi.
Marijan je već na javnim priredbama predstavio svoj raniji pjesnički rad u Veteranskom centru u Lipiku gdje je lani bio jedan od prvih korisnika pa ga je ovom prilikom srdačno pozdravila predstojnica Svjetlana Mišur Čulina.
Marijan Almaš Kiso rođen je 1965. godine u Vukovaru. Živio je u Bogdanovcima sve do ranjavanja u rujna 1991. godine, a od tada živi i djeluje u Vinkovcima. Kao mladić veoma je volio tesarstvo i gajio ljubav prema folkloru. Nakon ratnog stradanja prikovan je za invalidska kolica, ali se ne prepušta tragediji nego pjesnički svjedoči istini i ljubavi. Pisao je i prije rata, ali nakon rata nastaje najveći dio njegovih pjesama.