Na području Grada Pakraca u posljednjih godinu dana iz Ministarstva kulture došlo je oko milijun kuna što je intenziviralo radove na obnovi grada zaštićenih objekata kulture. Neki dijelovi zaštićenih kulturnih objekata nedavno su završeni, poput južnog krila Episkopskog dvora, na nekima traju radovi,  a na nekima se uskoro očekuje početak obnove. Kako pomiriti staro i novo, razmišljamo li o urbanističkoj uređenosti grada te što se očekuje od građana koji žive unutar zaštićene zone, razgovarali smo s Danelom Vujanić, dipl. ing. arh., višom stručnom savjetnicom konzervatoricom u pakračkom uredu Konzervatorskog odjela u Požegi.

Što se trenutno radi na području Pakraca u dijelu nadležnosti Konzervatorskog odjela Požega odnosno koliko je Pakrac zastupljen u programima financiranja javnih potreba u Ministarstvu kulture?

Nedavno je završena obnova južnog krila Episkopskog dvora i trenutno se radi u unutrašnjosti u crkvi sv. Trojice, postavljeno je podno popločenje po uzoru na zadnje zatečeno stanje, montirane su kamene stube, stupovi i kovanoželjezne ograde koje su restaurirane prije nekih desetak godina, a u izradi je i ikonostas. Nakon toga, planovi su da bi se s uređenjem prešlo na vanjski dio crkve, a u sklopu toga i izrada pročelja Episkopskog dvora, nasuprot crkvi, koji je i najstariji dio kompleksa.

Uređuje se i interijer u katoličkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, točnije na restauraciji su dva bočna oltara, sv. Antuna Padovanskog i sv. Josipa, za što je Ministarstvo kulture osiguralo 80.000 kuna. Isto tako, Ministarstvo je osiguralo i 160.000 kuna za završetak restauracije i montažu pakračkih orgulja koje će do kraja godine biti postavljene u pakračkoj župnoj crkvi. Svi radovi na crkvi u skladu su s konzervatorskim zahtjevima i sugestijama i tu nije bilo nikada problema. Kada su takvi objekti u pitanju uvijek nas se kontaktira, pita  ili traži mišljenje.  I moram spomenuti, napokon smo dobili krov na česmi. Tu su spomenuti neki programi koji su u tijeku već više godina, ali su u završnoj fazi realizacije.

Najavljivana je obnova Spahijskog podruma. Nedavno je na tom objektu postavljen i dio vanjske stolarije. U kojoj je fazi taj projekt prema vašim saznanjima?

Glavni projekt Spahijskog podruma je gotov prema kojem je u prizemlju, katu i potkrovlju planirano urediti gradsku knjižnicu s popratnim sadržajima vezanih uz održavanje kulturnih aktivnosti, a u podrumu ugostiteljski sadržaj uz prezentaciju povijesnog identiteta Pakraca. Prema projektu kojeg je prijavio Grad Pakrac, u prvoj godini obnove krenulo bi se od pripremnih radova, postavljanja izolacije, ugradnje preostale vanjske stolarije i bravarije odnosno ugradnje kapija, a u drugoj i trećoj godini planiraju se izvesti završni radovi. Time bi jedna od najvažnijih povijesnih zgrada u Pakracu dobila primjerenu namjenu i mi smo tu ideju Grada sa zadovoljstvom podržali.

Veliko gradilište ovo ljeto, kako ste već spomenuli, bio je Episkopski dvor, a uređivalo se i u crkvi sv. Trojice. Episkopski dvor u Pakracu na listi je prioritetnih obnova od kulturne važnosti za Republiku Hrvatsku. Postoje li nekakvi prioriteti u obnovi zaštićenih kulturnih dobara na lokalnoj razini?

Nekakva službena lista prioriteta obnove zaštićenih kulturnih dobara u Pakracu ne postoji jer sva pojedinačno zaštićena kulturna dobra su jednako važna i sva imaju prioritet. Kada bolje pogledamo, većina ih je i djelomično obnovljena. Ministarstvo je osiguralo sredstva za obnovu onih građevina koji imaju namjenu. Tu je izuzetno važna funkcija neke zgrade jer je time opravdana održivost same građevine, ali i sredstava koja su u nju uložena.

Prošle godine u studenom bila je javna rasprava vezana za idejno rješenje novog pakračkog trga. Jesu li tu pomireni svi arhitektonski, građevinski, i u Vašem slučaju, konzervatorski zahtjevi i kada jednom započne njegova modernizacija na što treba posebno paziti?

Izgradnja trga - obilježje pravog grada

Nismo imali nekakvih posebnih zahtjeva jer na samoj površini trga nije bilo gotovo ništa, već je to bilo mjesto održavanja stočnog sajma. U sklopu rješenja pakračkog trga predviđeno je i nekakvo prodajno mjesto poput kioska stoga je naš prijedlog bio da se umjesto takvog klasičnog izgleda kioska, on napravi u obliku stočne vage kakva se nalazila na pakračkom sajmu. U projektu je objekt nacrtan po izvornim fotografijama i zaista ima prepoznatljiv secesijski oblik. Za ništa drugo nismo imali zahtjeva, jer su zaista ispoštovani svi parametri. Kao konzervatorica sam jako zadovoljna projektom, a nadam se da će tako biti i kvalitetni materijali kada izgradnja trga dođe na red. Izgradnjom takvog trga i pješačke zone, Pakrac će imati obilježje pravog grada i to je svakako viši nivo nego do sada. Pakrac je zaslužio takvo mjesto okupljanja građana.

Jedan od prijedloga iz javne rasprave je bilo uklanjanje ograde oko kurije Janković i povezivanje njegovog dvorišta u cjelinu s trgom. Je li to moguće?

Ustvari ne vidimo potrebu za tim. Nakon Domovinskog rata kada je u tom dijelu srušena višestambena zgrada napokon smo vratili ogradu kako bi kompleksu Janković vratili povijesni izgled. Jedan od razloga zašto želimo da ograda ostane je i razlika u visini terena jer je jedino u ravnini s ulicom kod ulaza u muzej, a drugdje je niži. Osobno mislim da je bolje imati ograđenu cjelinu gdje se djeca mogu igrati, a da ne izlijeću na ulicu.  Nama je prvenstveno cilj zadržati povijesnu sliku grada.

Svjedoci smo da nakon obnove krovišta i zatvaranja objekata na nekadašnjoj Pickovoj kući u Ulici Matije Gupca i Golubićevoj kući u Tomislavovoj ulici ništa nije rađeno. Nerijetko se i devastiraju takve građevine. Ima li planova za daljnju obnovu tih zgrada?

Što se tiče ulaganja Ministarstva u te objekte, nema takvih budućih planova. Sada slijede vlasnici jer su dužni svoje građevine održavati, a u ovom slučaju to nisu napravili, stoga je Ministarstvo pripomoglo financijski da se te građevine koje su vrlo vrijedne sačuvaju od daljnjeg propadanja. Sve ostalo je na odgovornosti i svijesti vlasnika.

Najavljen je još jedan val uklanjanja ruševina u Pakracu. Opet dolazimo, po ne znam koji put, na temu „Grgurićke“ koja već godinama stoji ruševna u centru grada i prijeti prolaznicima. Već smo pisali kako je i Vaša struka pristala na uklanjanje tog objekta, no zakonski takve mogućnosti nisu riješene. Kako kao konzervatorica komentirate ovaj slučaj u centru grada?

„Grgurićka“  nije pod zaštitom

Konzervatori su se bezpogovorno složili za uklanjanje kuće Grgurić jer zgrada više nema nikakvih povijesnih svojstava, ona secesijska obilježja od prije su uklonjena sa zadnjom obnovom stoga ne postoje povijesni elementi koje treba sačuvati. Nisam pravne struke, ali nešto što ugrožava stanovnike treba ukloniti. I ovo je primjer u kojem vlasnici ne mare za ostale stanovnike koji žive, ne samo u centru grada nego u cijelom Pakracu, i pri tome nemaju nikakve sankcije. Nismo nikada bili kočničari uklanjanja ruševina, posebno ove, kako je možda negdje potencirano. O tom pitanju, sada već slučaju, treba poraditi država i pravna struka.

 Nama se, što se tiče obnove u gradu, pokazalo problem što nam je centar grada zaštićena zona u kojoj žive i privatni kućevlasnici, ali i obrtnici koji imaju lokale. Kako njima pomoći da obnove svoje fasade, budući da se oni ne mogu javiti Fondu za energetsku učinkovitost za pomoć u sufinanciranju?

Potrebna pomoć u obnovi zaštićene gradske cjeline

Koliko mi je poznato, oni kućevlasnici koji su u zaštićenoj zoni, a imaju ravne fasade i nemaju na svojim pročeljima nekakvih povijesnih obilježja, mogu se javiti Fondu za energetsku učinkovitost za sufinanciranje tog programa, neki su čak na našem području u tom i uspjeli. Problem postoji kod onih pročelja s povijesnim obilježjima na kojim nije moguće postaviti toplinsku izolaciju izvana, a sačuvati profilacije i dekoracije pročelja, ali je dopušteno izolaciju postaviti iznutra. No,  nisam točno upoznata prolazi li unutarnja izolacija na programu Fonda. Stoga mi je razumljivo da privatni kućevlasnici ne obnavljaju takve fasade jer to iziskuje više financijskih sredstava. Vjerujem da bi Ministarstvo u takvim slučajevima pomoglo u nekakvom sufinanciranju da za to ima sredstava, ali isto tako razumijem ljutnju građana kada im kao konzervatori zahtijevamo nešto što financijski ne mogu iznaći. Osobno mislim da bi takva pomoć sigurno bila dobro prihvaćena i u svakom slučaju dobrodošla.

Što točno kao konzervatori inzistirate da se sačuva kada se objekt obnavlja u zaštićenoj zoni?

Da bi sačuvali odnosno vratili povijesnu sliku grada ulična pročelja je potrebno obnoviti u izvornom izgledu, kao i izgled i materijal stolarije. Kada se obiteljska kuća nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, a nije pojedinačno kulturno dobro, tada zahtijevamo da se izvorno uredi ulično pročelje te izgled pokrova i oblik krova, znači vanjska obilježja. Na povijesnim zgradama inzistiramo da se ugradi drvena stolarija, ali dopuštamo ugradnju izo stakala za poboljšanje energetske učinkovitosti dok na novoizgrađenim zgradama dopuštamo nove materijale. Kada zahtijevamo poštivanje takvih građevinskih zahvata, kod nekih građana izazivamo čuđenje jer neki niti ne znaju da imaju kuću unutar zaštićene cjeline, ali to će uskoro biti regulirano. Do sada je praksa bila da onaj koji je vlasnik pojedinačnog zaštićenog kulturnog dobra dobije službeno rješenje Ministarstva dok oni kojima se građevina nalazi samo unutar zaštićene cjeline nema nikakvu službenu ispravu koja to potvrđuje. Sada su popisane sve čestice koje se nalaze u zaštićenoj zoni i plan Ministarstva je da građani dobiju rješenja koja potvrđuju takav status njihove građevine.

Kakva je Vaša suradnja s gradskim vlastima? Traže li Vas mišljenje pri donošenju odluka koje reguliraju izgled grada, a posredno su ili neposredno vezane uz nadležnosti Vašeg ureda?

S Gradom Pakracom zaista imamo dobru suradnju. Vrlo često nas zovu na konzultacije i traže mišljenje. Primjer je i projekt uređenja glavnog trga gdje smo konstantno bili prisutni kod dogovora o izgleda samog trga.

Traže li Vas mišljenje građani koji obnavljaju svoje privatne kuće?

Građani traže savjete o izboru boja fasada

Mogu reći da ima građana koji me traže savjet oko svakakvih sitnica, pa i odabira boje fasade. Ima i onih koji to ne žele jer smatraju da im ne treba nitko sugerirati nešto što ne plaćaju. Osobno za takve savjete ne uzimam nikakvu naknadu, nego samo dajem sugestiju za možda primjerenije rješenje. Međutim, građani moraju biti svjesni da kada imaju kuće unutar zaštićene cjeline, svima nam je cilj zadržati povijesnu sliku grada, a to znači određena boja i izgled što vlasnici ne bi smjeli mijenjati. Meni je stvarno zadovoljstvo kada nekome dam prijedlog i nađemo kompromis oko kojeg smo svi zadovoljni. Mislim da se i kod nas polako budi svijest o uređenosti i izgledu grada kao cjeline, pa su to možda prvi koraci u tom smjeru. Tko god želi doći po savjet, svi su dobrodošli u moj ured.

Na našem području aktualan je program obnove obiteljskih kuća, a uskoro će se obnavljati i dvije zgrade na „Jugu“. Ponekad smo svjedoci da građani nespretnim odabirom boje fasada u konačnici nagrde kompletan izgled ulice. Može li se s Vaše strane uvesti praksa na neki način ili savjetovanje oko odabira boja i izgleda neke zgrade ili objekta, a da je u skladu s cjelokupnim izgledom ulice ili gradske jezgre koja nije u zaštićenoj zoni, što je u drugim europskim državama normalna praksa u smislu urbanističkog planiranja?

Opet naglašavam da bi me kao Pakračanku izuzetno radovalo kada bi me građani pitali za izbor boja koje bi se uklopile kao lijep primjer gradske cjeline. Moji prijatelji me traže za savjet i tu rado uvijek pomognem jer ipak mislim da laici ponekad nisu sigurni i ne znaju procijeniti kako se određena boja „ponaša“ na velikoj površini od one koju vide na ton karti. Za praksu savjetovanja oko izbora boja fasada za one koji nisu u zaštićenoj zoni Grad bi mogao u komunalnom redu donijeti uredbu da svaki građanin prije nego stavi boju na fasadu, najavi koju boju planira i da se vidi je li ona usklađena s ostalima u ulici ili nekoj široj jezgri. Također u nekim gradovima, osobno znam za Viroviticu, imaju komisiju za ocjenu arhitektonske uspješnosti gdje stručnjaci predlažu bolja rješenja ako se nešto u projektu ne uklapa i ne slaže čime rješavaju arhitektonske probleme na građevinama izvan zaštićene zone i tako se u biti planski uređuje grad i urbana cjelina. Mislim da bi i takva praksa mogla zaživjeti i u Pakracu barem u izboru boja fasada. Osobno bi me to jako radovalo i stvarno bih željela da se u takvim odlukama pita struku.

Kakvo je stanje s malim sakralnim objektima, kapelicama sv. Ivana Nepomuka, sv. Roka i sv. Vida?

Kapelica sv. Ivana Nepomuka je zaštićeno pojedinačno kulturno dobro i kao takva je izvana sanirana prije nekih 12 godina sredstvima Ministarstva dok kapelice sv. Roka i sv. Vida nisu zaštićene niti su unutar zaštićene zone, no predložili smo da budu kao zaštićene vrijednosti od lokalnog značaja. Koliko mi je poznato, Grad radi na tom pitanju i pretpostavljam da postoji namjera za nekakvu sanaciju. Također, pakračka župa nagodinu planira prijaviti unutrašnju obnovu kapelice sv. Ivana Nepomuka na natječaj Ministarstva.

Koliko brojčano Pakrac ima zaštićenih nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara?

Na području Grada Pakraca, s okolnim naseljima, ima 19 pojedinačnih zaštićenih kulturnih dobara te zaštićenu povijesnu cjelinu, a u samom gradu je 12 takvih zaštićenih kulturnih dobara. Što se tiče pokretnih kulturnih dobara, imamo ih pet i to su školska zbirka razglednica i etnografska zbirka u Muzeju Grada Pakraca, orgulje u župnoj crkvi u Badljevini, ikonostas u crkvi sv. Jovana Bogoslova u Velikom Banovcu i glavni oltar u pakračkoj župnoj crkvi. Postoji i kategorija preventivno zaštićenog kulturnog dobra koji ima isti status kao prethodne kategorije, ali s određenim vremenskim rokom koliko traje zaštita. U ovu kategoriju spadaju bočni oltari u pakračkoj župnoj crkvi UBDM i Jeruzalimska ikona koja će biti smještena u kapelici Episkopskog dvora.

Koji su pred Pakracem po Vama najvažniji projekti u obnovi?

Spahijski podrum na prvom mjestu, uređenje glavnog gradskog trga, a ovdje bih spomenula i Trenkov dvor  te zemaljsku bolnicu i umobolnicu. Za zadnja dva objekta Grad Pakrac je predložio namjenu na što nismo imali primjedbi. Plan je Trenkov dvor preurediti u đački dom i hostel dok bi u zemaljskoj bolnici bilo zdravstveno veleučilište, a u umobolnici studenski ili starački dom. To su sve projekti kojima bi zaživjele povijesne cjeline i zaista bi Grad podigao na višu razinu.

Jeste li kao konzervatorica, ali i Pakračanka, zadovoljni dinamikom obnove i zaštite kulturnih dobara na našem području?

Ono što u prošlosti nismo sačuvali ili nam je razrušeno, danas pokušavamo vratiti i imamo primjera koji to pokazuju. No, naravno da obnova teče polako i kao Pakračanka nisam zadovoljna. Kad  sam prije 22 godine počela raditi na ovom radnom mjestu, mislila sam da će se grad obnoviti u par godina. Tužno je što i danas imamo oko sebe ruševine i oštećene zgrade. Ali u budućnosti Pakrac može povratiti povijesni sjaj i izgled sa povijesnih fotografija, posebno u centru grada i nadam se da će doći bolji dani za Pakrac.