Sutra, 17. ožujka, diljem svijeta, a naročito u Irskoj, slavi se dan sv. Patrika. Povodom tog blagdana, čija se proslava usko veže uz konzumaciju prehrambenog alkoholnog napitka na bazi hmelja i sladora, u pakračkoj Pivovari Slavonica 14. ožujka održana je prigodna fešta koja je uključivala besplatna pića dobrodošlice i kulinarske slastice u režiji meštra od roštilja, Drage Martera.
Za dobru zabavu pobrinule su se sestre Martina i Ivana (za tu prigodu pod umjetničkim anglosaksonskim pseudonimima Norma i Joanne), a svoj su koncert prozvale „Svirka međ' fermentorima“. Okupljenima je Marko Barčan predstavio svoj pivarski projekt koji živi već godinama, ali se isto tako godinama njegova vizija razvija i raste te polako ali sigurno nadrasta prvotnu ideju craft pivovare.
Zasad na 3000 litara piva mjesečno
„Svojim posjetiteljima želim predstaviti tri glavne stvari. Prva se tiče toga kako sam se uopće odvažio ući u ovaj projekt pivovare, druga stvar se odnosi na samu proizvodnju piva, a treća stvar je detaljnija prezentacija svakog od naših piva. Prezentacija je uvijek popraćena i našim fotografijama iz pivovare, a cilj nam je da nitko odavde ne izađe nezadovoljan, već da ljudi odu puni dojmova. Već krajem mjeseca, 28. i 29. imamo dogovoren posjet tri autobusa ljudi, odnosno oko 120 ljudi u dva dana“, započinje priču Marko Barčan, vlasnik pivovare.
Nadalje kazuje kako u suštini voli pričati priču, a kad je kretao u ovaj projekt, poanta nije bila puka izrada piva, već stvaranje turističkog proizvoda. „U zgradi u kojoj se sada nalazimo bila je jedna od prvih pošta u Pakracu. Na gornjoj etaži je obiteljski dom mojih roditelja, ovdje imamo nekih 130 kvadrata neiskorištenog prostora koji je poslužio kao osnova za ideju o pivovari. Prije ulaska u ovaj projekt radio sam u medijima, u Lipičkom Compasu. Nakon četiri godine osjetio sam određeno zasićenje te sam tražio neke nove kreativne izazove. Craft pivo kao proizvod je ono čemu se možete puno posvetiti, pogotovo u ovom razvojnom dijelu brendinga i to je ono što čovjeka ispunjava“, govori gazda.
Kaže kako su od pokretanja do danas u pivovaru uložili stotinjak tisuća eura, što je otprilike dvostruko više od onoga što su početno zamišljali. Što se tiče kapaciteta proizvodnje, imaju četiri velike posude po 1000 litara i dvije od 500, što ukupno daje 5000 litara, odnosno nazivni kapacitet od 10 tisuća litara piva mjesečno. S obzirom da neka piva odležavaju i duže od mjesec i pol, kao što je lager, realan maksimalni kapacitet je oko 6000 litara, pri čemu pivovara trenutačno proizvodi prosječno oko 3000 litara mjesečno.
„Moja školska kolegica Maja iz Lipika koja je išla sa mnom u gimnaziju radi pivo koje se zove Plavuša te sam 2016./17. imao sam priliku probati je. Pomislio sam, ako Maja radi pivo, zašto ne bih probao i ja“, opisuje Barčan začetak ideje o pivarstvu u koje se nakon nešto istraživanja odvažio upustiti kupivši svoj prvi kotao od 100 litara.
Voda, ječam, hmelj i kvasac
Pivo iz Slavonice sastoji se od svega četiri sastojka i u potpunosti je prirodan proizvod; ne pasterizira se, niti filtrira, u njega se ne dodaju aditivi, konzervansi ni stabilizatori. „Od četiri sastojka za proizvodnju piva, u prvom redu tu je voda. Rabimo običnu gradsku vodu koja je na području Pakraca vrlo mekana te je kao takva odlična za pravljenje svijetlih piva“, kazuje Barčan. Kaže kako su zadovoljni finalnim proizvodima te trenutačno ne rade nikakve adaptacije na vodi.
Nakon vode dolaze sladori. Radi se o ječmu koji odlazi u sladaru na proces slađenja, odnosno naklijavanja. Nakon određenog klijanja, klica se zatim suši i u ovisnosti o visini temperature i brzini sušenja dobivaju se različiti profili sladova, od onih vrlo svijetlih, bazičnih koje pivu daju alkohol, pa sve do tamnijih koji mu daju boju i dodatni okus.
U osnovi proizvodnje piva nalaze se šećeri koji dolaze iz škroba, odnosno ječma. U procesu fermentacije, kvasac „jede“ šećere te proizvodi alkohol i CO2. „Kad umiješamo neku kombinaciju naših sladova, osnovnih i specijalnih, to zovemo prvom fazom kuhanja piva, tzv. ukomljavanje. Nakon mljevenja slada, namačemo ga na temperaturama od 66 stupnjeva. Ako želimo veći udio alkohola, temperaturu ukomljavanja spuštamo na 62-63 kako bismo dobili više fermentabilnih šećera koji će kasnije dati malo više alkohola. Pri višim temperaturama od 68-69 stupnjeva, pivo dobiva puniji okus“, objašnjava Barčan, precizirajući pritom kako ova faza traje sat vremena.
Nakon ukomljavanja slijedi proces kuhanja, u kojemu se pivu dodaje i treći sastojak, a to je hmelj. Hmelj pivu daje gorčinu, ali i aromu. Ako se u procesu kuhanja ubaci ranije, pivo će biti gorkije, a ako se ubaci na samom kraju kuhanja, on će otpustiti aromu. Nakon otkuhavanja slijedi postupak hlađenja na sobnu temperaturu, nakon čega se ubacuje kvasac. S odabirom kvasca također se moguće poigrati, kao i s temperaturom fermentacije. „Pivo u osnovi možemo podijeliti na aleove i lagere. Lageri fermentiraju na nižim temperaturama, 10-15 stupnjeva, dok aleovi fermentiraju na 20-ak stupnjeva. Nakon toga pivo nastojimo što bolje očistiti od kvasca. To se čini pretakanjem u drugu posudu uz naglo spuštanje temperature na 4 stupnja. Kvasac na toj temperaturi postaje neaktivan i taloži se, a taj proces traje otprilike četiri dana“, objašnjava Barčan.
Nakon taloženja kreće se s flaširanjem, a budući da Slavonica raspolaže atmosferskim, a ne tlačnim spremnicima, njihovo pivo ne sadrži CO2, stoga ga moraju stvoriti. Pivu koje ide u boce zbog toga se dodaje manja količina šećera, cca 6 grama po litri. Zaostale stanice kvasca u pivu odfermentiraju s tim šećerom i stvaraju određenu količinu CO2 u boci kroz nekih tjedan dana na sobnoj temperaturi.
Kroz godinu-dvije u planu je i restoran
„Imamo osam proizvoda, naš shop-dio pokrenuli smo 2019. i taman ušli u „koronarni“ dio priče kad je sve skupa moralo malo stati. Ideja je na neki način ponuditi domaće proizvode iz domaće proizvodnje, iz naše bliže okolice. Nažalost, nemamo ih puno, imamo našeg vinara Ćasića i poljoprivrednu zadrugu Voćko. Svom asortimanu dodali smo pekmeze, likere, a fokusiramo se na poklone koje slažemo uoči blagdana“, govori Barčan, dodajući kako se u pivovari često održavaju druženja, grupni obilasci, promocije raznih događaja.
Od osam vrsta piva koje trenutno imaju u ponudi, glavni su Grof, Grofica, Carica i Templar. Grof je Amber ale s 5,5 posto alkohola i s njim su izašli na tržište. On sadrži četiri vrste slada, dok lagana Grofica od 4,1 posto alkohola ima svega dvije vrste slada. Grofica zato ima citrusno-voćne note koje nastaju kao posljedica hmeljenja. Carica je India pale ale, dok je Templar Stout, crno pivo. Imaju i bijelu liniju Slavonia Classic. „Tržište craft piva takvo je da stalno morate izbacivati nove okuse, pa smo nastojali na neki način prepoznatljivi lager“, dodaje Barčan.
U konačnici je rekao kako zasad ne rade kao kafić, pa je za posjetu pivovari potrebna najava, a orijentirani su prvenstveno na grupne posjete i obilaske. Najviše se vesele „kući na ćošku“ (preko puta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje) koja će kroz nekih godinu-dvije dana biti naša pivnica, odnosno restoran, u kojemu je plan okupiti se na jednom od budućih druženja, gdje će se moći probati domaća piva, ali i nešto pojesti. U toj će se kući razvijati i ugostiteljska priča koju će voditi Markova supruga. „Živi slobodno, pij kao Grof“, poručio je Barčan za kraj.
