
Rješavati konkretne probleme svojim sugrađanima neprocjenjiv je osjećaj

U Pakracu je, nakon odlaska Vilka Pilata u mirovinu ponovno otvorena mogućnost da građani na jednom mjestu pronađu staklarske usluge zbog kojih su dosad često odlazili u druge gradove. Tu je priliku prepoznao Matija Ančić, koji je otvorio obrt Vitreus, specijaliziran za obradu stakla, uokviravanje, lasersko graviranje i izradu unikatnih darova po mjeri. Nakon rada u pakračkoj tvrtki Metalko d.o.o., Ančić se odlučio na poduzetnički iskorak i pokretanje vlastitog posla. Njegova ponuda obuhvaća širok raspon usluga, od izrade akvarija i stakala za peći i strojeve do personaliziranih proizvoda namijenjenih različitim prigodama. Kao trenutačno jedini staklar u Pakracu, nastoji lokalnim kupcima približiti usluge koje su im potrebne, ali i ponuditi kreativna rješenja prilagođena njihovim željama. U razgovoru za Pakrački list govori o tome kako je nastala ideja za Vitreus, što ga je potaknulo na ulazak u poduzetničke vode, kako su izgledali prvi dani poslovanja te kakvi su mu planovi za budućnost.

Od ideje do vlastitog obrta
Kako je došlo do ideje da otvorite vlastiti staklarski obrt Vitreus? Je li to nešto o čemu ste dugo razmišljali ili se odluka dogodila relativno brzo?
Duže vrijeme mi se po glavi motala ideja o pokretanju nečeg vlastitog. Bilo je tu nekoliko različitih zamisli o kojima sam najčešće raspravljao sa šogorom, razmišljajući kako bismo mogli zajednički pokrenuti posao. Na kraju se sve iskristaliziralo u smjeru staklarstva. Budući da je staklarstvo moja primarna struka, povratak u ovaj posao zapravo i nije bio toliko neobičan korak.
Dosad ste radili u pakračkoj tvrtki Metalko d.o.o. Što vas je potaknulo da napustite taj posao i krenete u poduzetničke vode?
U Metalku sam proveo gotovo osam godina i to je bilo neprocjenjivo iskustvo. Kroz rad i svakodnevnu komunikaciju s ljudima naučio sam što znači graditi odnos s kupcem. Ipak, želja da se u potpunosti posvetim svojoj osnovnoj struci i ponudim građanima uslugu koja je nedostajala prevagnula je u odluci da napravim iskorak u poduzetništvo.

Gdje ste stekli iskustvo i znanje za takav poprilično opasan posao?
Nakon osnovne škole našao sam se pred klasičnom odlukom o upisu srednje škole. Zanimljivo je da me privuklo upravo to što je u Pakracu bila otvorena nova srednja škola za staklorezača jer je Lipik Glas tada imao veliku potrebu za školovanim kadrom. Škola i praksa bile su blizu, a nakon završetka odmah sam se zaposlio u Lipik Glasu, gdje sam proveo tri godine u proizvodnji lijevanog stakla. Nakon toga sam bio prebačen na tehničku obradu stakla gdje sam radio do kraja 2010. godine. Tamo sam prošao svu obradu stakla od rezanja, brušenja, poliranja, sitotiska, bušenja, CNC, savijanja, kaljenja, laminiranja, Izo stakla do samog pakovanja stakla.
Jeste li kroz posao, kontakte s kupcima i njihove potrebe primijetili da u Pakracu nedostaje takva usluga?
Jesam, apsolutno. Upravo kroz rad s ljudima na vrtnom odjelu u Metalku vidio sam koliko ta usluga nedostaje. Ljudi su stalno tražili tko bi im mogao odrezati komad vatrostalnog stakla za peći, a uz to su me i sami poznanici koji su znali da sam po struci staklorezač stalno poticali riječima da nam staklar u gradu treba.

Koliko je na Vašu odluku utjecala činjenica da je gospodin Vilko Pilat, posljednji pakrački staklar, otišao u mirovinu? Jeste li u tome prepoznali priliku, ali i potrebu građana?
Iskreno, nisam ni znao da je gospodin Vilko u mirovini do same ideje da sam otvorim staklarski obrt. Tek onda sam još više “zagrizao” da pokrenem svoj obrt.
Budući da je radila u Poduzetničkom centru Pakrac, koliko je Vaša supruga sudjelovala u donošenju odluke i je li Vam svojim iskustvom i savjetima pomogla razraditi poslovnu ideju?
Kad sam došao kući i iznio joj odluku da želim promjenu i pokrenuti obrt, supruga je to odmah podržala i rekla da je ideja odlična. S obzirom na to da je radila u Poduzetničkom centru Pakrac, njezino znanje i iskustvo bili su mi od neprocjenjive pomoći – pomogla mi je i napisala službeni poslovni plan za samozapošljavanje.

Otvaranje obrta i prvi koraci
Koliko je vremena prošlo od trenutka kada ste donijeli odluku do dana kada ste otvorili Vitreus? Što je u tom procesu bilo najzahtjevnije?
Od prve odluke do samog otvaranja prošlo je otprilike dva do tri mjeseca. Najzahtjevniji dio u cijelom tom procesu bilo je, vjerovali ili ne, dokazivanje radnog iskustva iz struke. Budući da je prošlo dosta vremena otkad sam radio u staklani, a zakonski rok za čuvanje dokumentacije je šest godina, u staroj radnoj knjižici vidjelo se samo da sam bio tamo zaposlen, ali ne i točno koje sam poslove obavljao. Već sam skoro i odustao jer fizičkih dokaza u papirima jednostavno nije bilo. No, spas je došao sasvim slučajno kada sam se javio u HZZ Požega posavjetovati se s djelatnicima kojima sam inače trebao predati poslovni plan, da ih pitam kako uopće doći do tih dokaza i što mi je činiti. Ljudi su samo ukucali podatke, pogledali u računalo i odmah mi rekli: „Pa čekajte, mi ovdje u sustavu vidimo da vi imate sasvim dovoljan broj godina rada u struci!“ Na kraju mi zapravo i nisu trebale silne molbe ni papiri jer su oni te podatke imali automatski vidljive u svojoj bazi.

S kojim ste se administrativnim i financijskim izazovima susreli prilikom pokretanja obrta i jeste li koristili kakve poticaje za samozapošljavanje ili druge oblike potpore za pokretanje poslovanja?
Što se administracije tiče, najveći test živaca bilo je samo čekanje. Nakon što smo riješili ono rješavanje papirologije s početka, uslijedilo je dugo čekanje ocjene poslovnog plana i same dodjele sredstava. Kada si u glavi već odavno spreman i nestrpljiv da kreneš raditi, to iščekivanje se čini vječno. A financijski izazovi? Pa novaca na početku naravno nikad dosta! Ulaganja u opremu, alate i sve što jednoj staklariji treba su golema, pa se kreće i ulaže malo po malo. Naravno, koristio sam poticaje za samozapošljavanje, a velika pomoć bili su mi i gradski poticaji kroz Program razvoja poduzetništva Grada Pakraca za 2026. godinu. Svaka takva potpora čovjeku uvelike olakša i pogura ga kad kreće u vlastitu priču.

Kada ste službeno počeli raditi i kakvi su bili prvi dani? Sjećate li se prvog klijenta ili prvog posla koji ste odradili nakon otvaranja?
Prvi račun mi je izdan 6. svibnja ove godine, to je bila nekakva gravura na staklu i prvih 5 eura u mojoj kasi. Prvi kupac Dražen Ivanović - Kale, vlasnik Caffe bara Maniva koji mi je odmah u susjedstvu i koji mi je dosta pomogao i pomaže kod reklamiranja obrta. Želim mu zahvaliti još jednom na ovaj način.

Koji vam je dosad bio najzanimljiviji ili najneobičniji zahtjev kupca? Jeste li dobili narudžbu koja vas je posebno iznenadila?
Svaki posao ima neku svoju priču, ali izdvojio bih rad za gospodina Marija Tušeka i Muzej vojne i ratne povijesti kada sam trebao uokviriti repliku dresa Zvonimira Bobana s njegovim potpisom, s legendarne utakmice Dinama i Crvene Zvezde 1990. godine. Trebalo je pronaći dublje letvice i sve kvalitetno složiti, a drago mi je da se taj dres danas može pogledati u Muzeju vojne i ratne povijesti.
Što sve nudi Vitreus?
Vitreus ste predstavili kao obrt za majstorsku obradu stakla, uokviravanje i lasersko graviranje. Što sve građani mogu naručiti kod vas i koje usluge najčešće traže?
Kod mene se može naručiti komade stakla dimenzija kakve su potrebne ljudima. Od stakla imam u ponudi obično debljine 2, 3, 4 i 5 mm, ogledalo, ornament (griz), parsol broncu (vrsta bojanog stakla), žičano staklo te staklo otporno na visoke temperature (staklo za peći). Uramljivanje slika na platnu, crteža, fotografija, postera, ogledala, goblena, časopisa i drugih stvari. S passepartoutom ili sa višestrukim okvirima, staklom ili bez. Izo stakla po narudžbi, kaljena stakla za stolove, prozore ili radne strojeve. Pravilnih ili nepravilnih oblika, a tu mi certifikat za AutoCAD zaista super koristi jer mi omogućuje da sve precizno iscrtam i prilagodim točno po mjeri prostora. Pored toga, radim i gravure na staklu, ogledalu, drvetu, mramoru, metalu. Gravure mogu biti natpisi ili slike, stakleni satovi...

U Vašoj ponudi je izrada akvarija. Možete li izrađivati akvarije prema individualnim dimenzijama i željama kupaca?
Da, moguće je izraditi akvarije i terarije po željama i dimenzijama kupaca. Tu granu bih još malo više razvio, gdje bih u budućnosti izrađivao kompletne akvarije i terarije spremne za korištenje. Za sada izrađujem samo staklene kutije.
Što sve obuhvaća vaša usluga uokviravanja? Mogu li vam građani donijeti fotografije, slike, grafike ili druge predmete koje žele uokviriti po mjeri?
Usluga uokviravanja obuhvaća bogat izbor letvica kojih trenutačno imam preko 40 vrsta, uz passepartout. Građani mi mogu donijeti sve, od obiteljskih fotografija, slika i goblena do grafika koje žele uokviriti. S obzirom na to da to traži preciznost i vizualni odabir, uokvirivanje mi je možda i najdraži dio posla.
Lasersko graviranje otvara dosta kreativnih mogućnosti. Što se sve može gravirati na staklu i kojim je prigodama takva usluga najzanimljivija?
Laser nam daje zbilja nevjerojatne mogućnosti, i to ne samo na staklu, već i na metalu, drvetu i drugim materijalima. Može se napraviti sve, od jednostavnih natpisa, imena i važnih datuma pa do iznimno preciznih fotografija. Ljudi se često iznenade kad vide da na staklu, čaši ili metalnoj boci možemo savršeno prenijeti detaljan portret, primjerice omiljenog psa ili nekog drugog kućnog ljubimca. Što se tiče prigoda, takve su usluge najtraženije za rođendane, vjenčanja, godišnjice, momačke i djevojačke večeri ili kao unikatni poslovni pokloni. Personalizirana boca ili čaša s posvetom ili dragom slikom dar je koji uvijek izazove emociju i ostaje kao trajna uspomena. Sve što radim kroz graviranje uistinu je unikat jer se izrađuje točno u dogovoru s klijentom. Nedavno sam, primjerice, radio seriju čaša za jednu prigodu gdje je svaka imala drugo ime i drukčiji font.

Prvi rezultati i interes kupaca
Kako je posao krenuo nakon otvorenja, imate li već gužvu? Je li interes građana bio onakav kakav ste očekivali ili vas je nešto posebno iznenadilo?
Početak je išao onako kako sam i očekivao, laganije, dok ljudi ne saznaju za obrt. No, kako se glas širi, interes i potražnja stabilno rastu.
Imate li već dovoljno posla da vam dani budu ispunjeni narudžbama?
Posla u svakom slučaju ima i raspored je dinamičan. Neke dane sam više na terenu, druge u radnji za stolom ili s laserom, tako da su dani lijepo ispunjeni i poprilično radni.

Odakle vam zasad najčešće dolaze kupci – iz Pakraca, Lipika i okolnih naselja ili imate narudžbe i iz drugih dijelova županije, države?
Glavnina kupaca je iz Pakraca, Lipika i bliže okolice, no bilo je i zanimljivih situacija u kojima su kupci moje okvire ili stakla nosili sa sobom dalje, sve do Austrije i Njemačke.

Zanat, izazovi i budućnost
Vaš pokojni otac bio je poznat po pripremi i pečenju pečenica i janjaca za veće narudžbe u Pakracu. Jeste li ikada razmišljali o tome da nastavite njegov posao i preuzmete obiteljski zanat?
Jesam, razmišljao sam o tome više puta. Međutim, prehrambena industrija nosi golemu odgovornost i stroge standarde, od veterinarskih potvrda i visokih sanitarnih uvjeta do zbrinjavanja otpada i ugradnje filtera za dim. Iskreno, to me nikada nije istinski privlačilo, radije sam odabrao precizni rad i staklo.

Je li danas teško doći do potrebnog materijala i kvalitetne opreme? Koliko na poslovanje utječu cijene stakla, rokovi dobave i mogućnost nabave posebnih vrsta stakla?
Specijalizirani strojevi ne proizvode se kod nas. Laser je stigao iz Njemačke, talijanski Minigraf spaja okvire, a staklorezački noževi stigli su iz Japana. Srećom, danas se sve može naručiti online. Što se tiče stakla, imam u radioni uvijek dosta toga na lageru pa naručujem po potrebi kad nečeg ponestane. Kaljeno staklo uzimam gotovo kod dobavljača i njega obično treba čekati tri do četiri tjedna. Volim reći kupcima duži rok pa ih onda „razočaram“ kada narudžba stigne i ranije nego što su očekivali!

Postoje li planovi za proširenje ponude i razvoj obrta, samim time i zapošljavanje novih radnika?
Što se tiče zapošljavanja, to će diktirati opseg posla i potražnja na terenu, ali bilo bi lijepo razviti obrt do razine da mi zatreba još jedan par ruku u radionici.

Što biste poručili ljudima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog obrta, ali se još ne usuđuju napraviti taj korak? Biste li, sada kada ste prošli prve korake, ponovno donijeli istu odluku?
Bez ikakvog razmišljanja, ponovno bih učinio isto! Početak nosi dozu stresa, birokracije i neizvjesnosti, ali osjećaj da radiš nešto svoje, stvaraš rukama i rješavaš konkretne probleme svojim sugrađanima uistinu je neprocjenjiv.

Komentari (0)
Povezane vijesti
Više →

Biti učiteljica bio je moj jedini izbor

