
Odluka Slaven Belupa - Fran i Ante ponovno skupa

Godina 2024. polako je zakotrljala nogometni smjer Ante Bahnika ka Slaven Belupu, prvoligaškom nogometnom klubu iz Koprivnice, a sudbina je htjela da jedna krasna priča postane dvostruko ljepša budući da se Anti od ljeta pridružio i nadareni Fran Mašić. Naime, nakon županijskih selekcija 2024. godine kada su poviše navedeni akteri izabrani u najboljih 18 igrača Požeško-slavonske županije gdje su se kasnije natjecali protiv vršnjaka iz Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije te naposljetku u kombiniranoj selekciji s igračima iz Osječko-baranjske županije trijumfirali u završnici međužupanijskog selektivnog natjecanja, interes prvoligaških skauta poprimio je ozbiljne proporcije te su se počele redati pohvalne zabilješke o našim mladim i talentiranim nogometašima.

Dvojac je 2025. godine u lipnju nastupio u Biogradu na županijskom selektivnom kampu NSSMŽ u sklopu 4. ŽNS Središta Zagreb za dječake do 2012. i 2013. godišta dobivši poziv od Mile Buinca, instruktora Nogometnog saveza Sisačko-moslavačke županije, budući da su obojica sudjelovala na prijašnjim međužupanijskim selekcijama te kroz razna testiranja i nastupe privukla pozornost na sebe. Njihova ekipa Sisačko-moslavačke županije savladala je sve tri momčadi koje su im se suprotstavile na navedenom natjecanju. Nakon analize testiranja i odigrane tri utakmice između 80-ak kandidata iz poviše navedene četiri županije, Ante i Fran su izabrani u završnu U13 selekciju HNS Središta Zagreb, odnosno 20 nogometaša pod vodstvom instruktora Sretena Ćuka koji su se posljednjeg dana kampa na stadionu Šubiševac u Šibeniku suprotstavili U14 sastavu HNK Šibenik te im pružili odličan otpor u završnoj utakmici selektivnog kampa koja je završila bez pogodaka.

Veliki iskorak sada je učinio i Fran postavši članom Nogometnog kluba Slaven Belupo iz Koprivnice, sudionika najvišeg ranga hrvatskog nogometa.
Za Frana je to ostvarenje jednog važnog sportskog cilja, ali i početak sasvim novog poglavlja. Umjesto svakodnevnog odlaska na treninge pakračkog Hajduka, školskih obveza u rodnom gradu i života uz obitelj, sada ga čekaju novi suigrači, treneri, škola, samostalnost i zahtjevi ozbiljnog nogometnog okruženja. Ipak, u svemu tome ima jednu veliku prednost budući da ga je u Koprivnici dočekao prijatelj i nekadašnji suigrač iz Hajduka, također Pakračanin Ante Bahnik, koji je isti put prošao nekoliko mjeseci ranije. A upravo je Ante, pokazat će se, odigrao jednu od najvažnijih uloga u Franovu dolasku.
Instant prvotimci
Premotavši film do tekuće 2026. godine, ova dva 14-godišnjaka su nakon niza godina zajedničkog igranja u pakračkom Hajduku ponovno skupa u istom klubu i to prvoligaškom, obojica na preporuku bivšeg trenera Hajduka Pakrac Dubravka Ljevakovića, kojega su kontaktirali iz par prvoligaških klubova raspitujući se ima li u našem dvorištu što za njih.
Fran je od prvog kola odigranog 29. kolovoza u Prvoj HNL - pioniri ligi postao neizostavni prvotimac ekipe starijih pionira, odigravši svih 11 dosadašnjih utakmica. Prije njega, polusezonu ranije, u Slaven Belupo je prešao i pakračanin Ante Bahnik koji se odlično snašao u novoj ekipi te je ove sezone također standardni prvotimac. Ante je uporno „gnjavio“ svog oca Davora da nagovori skauta Slaven Belupa da dovedu Frana na probu, a nahvalio ga je i svom treneru Karlu Galinecu, koji je usput rečeno i ravnatelj koprivničke gradske knjižnice. Skaut je pitao Antinog oca Davora je li Fran zaista materijal za Slaven Belupo, jer se ne bi htio dovesti u situaciju da se osramoti ako ga dovede na probu, a ispostavi se da Fran nije dovoljno kvalitetan za prvu ligu, na što je Davor istog trena potvrdio Franovu kvalitetu. Naposljetku je proba dogovorena iako je na prvu Franov otac Igor bio protiv ideje da mu sin napusti Pakrac. Za uskršnje praznike Fran je došao na probu, a trener je bio vrlo zadovoljan njegovim nogometnim sposobnostima te ga odlučio dovesti u Slaven Belupo.
„Fran je otišao pet dana na probu pa je nakon što se vratio kući rečeno da će nam se iz kluba povratno javiti za daljnju suradnju ili obustavu. Zvali su tek krajem lipnja, nakon dva mjeseca, da Fran dođe 13. srpnja na početak priprema gdje će odraditi pet treninga i jednu utakmicu. Utakmica je bila prijateljska protiv Lokomotive u Zagrebu i nakon te utakmice je pala odluka ostaje li Fran s ekipom ili ide kući. I tu se Ante još jednom iskazao kao pravi prijatelj i poslao Franu plan i program priprema koje je trener dao igračima da odrade prije početka aktivnosti kako bi što spremniji dočekali pripremni proces. Tako je Fran, još prije odlaska u Koprivnicu, svakoga jutra odlazio trčati na stadion pakračkog Hajduka, želeći što spremniji dočekati izazove koji ga očekuju“, prisjetio se Franov otac Igor.
Nakon odrađenih treninga i odigrane utakmice na Kajzerici, Igor je došao po Frana, sastao se s trenerom koji mu je poručio da je Fran igrač Slaven Belupa, a on nek razmisli o tome i da je odluka na njemu.
„Naravno, bio sam sretan, no i zabezeknut nakon takve brze i direktne obavijesti od trenera koji je poručio da je detektirao sve Franove vrline, a da se mane daju ispraviti, ponajviše misleći na više agresivnosti u duel igri. Prelazak u Slaven Belupo značilo je da bi Fran trebao preseliti u Koprivnicu gdje bi živio u kući u kojoj je i Ante. Dobio bi stipendiju, plaćen smještaj i hranu. Fran mi je dan ranije rekao da mu je trener poručio kako je prošao probu te sam imao vremena razmisliti, a moja jedina želja je bila, budući da ću naravno odobriti prelazak Frana u Slaven Belupo, da u Koprivnici uskladi školu s nogometom i da ju ne zapostavi i „sroza“ ocjene zbog nogometnih obaveza. Lani u rujnu sam ga vozio u Trenkovo na utakmicu županijske lige, a godinu dana nakon sam ga vozio na utakmicu protiv Dinama, šta ti je život...“, prepričao je Igor.

Rad, red i disciplina
Sada obojica žive u kući s još osam ukućana suigrača, a o njima svima brine vlasnica kuće koja ih drži pod kontrolom kako ne bi izlazili van, počeli pušiti, piti alkohol i slično, a ujedno im i pere robu i kuha.
Obojica su se ispisali iz pakračke osnovne škole da bi upisali 8. razred u Koprivnici. Njih dva najbolje su se sprijateljili s osmašem Rokom, dok su ostalih sedam "cimera" godinu dana stariji. Potpisali su studentski ugovor na godinu dana, do 30. lipnja 2027. godine, ako nakon toga zadovolje, dobit će novi ugovor, ako ne zadovolje, idu natrag kući. Nada i želja svih je da ostanu te nagodinu upišu srednju školu u Koprivnici.

„Preseljenje, nova škola, novi učenici, nastavnici, no trče za svojim snom i vjerujem da će dečki to sve brzo prebroditi i snaći se u novoj sredini. Klub igračima maksimalno izlazi ususret jer ih ima dosta koji dolaze iz različitih sredina te su se pobrinuli da Fran i Ante idu u isti razred gdje je većina učenika također došla iz drugih sredina pa samim time i njihov razrednik zna "baratati" s takvim kadrom. Sve im je blizu, odnosno u krugu kilometra, kuća, škola, stadion, do svega mogu doći pješke, a imaju i bicikle. Trener je na početku sezone rekao da će biti sretan ako u prvih šest kola osvoje pokoji bod, a dečki su već nakon tri kola skupili 7 bodova na svoj konto“, ponosno je rekao Igor. U 4. kolu porazio ih je Dinamo, da bi u idućem kolu savladali Rijeku u gostima. Trenutno se nalaze na 7. mjestu na tablici s pet pobjeda i dva remija.

Prva liga je prva liga
Fran i Ante jedini su igrači iz Požeško-slavonske županije koji igraju za Slaven Belupo. Od ove godine, u ligu je uvedena i pilot liga za kadete ulaznog godišta kako bi igrali sa svojim uzrastom jer u izlaznom godištu većinom igraju stariji dečki. Na taj način imat će i ulazno i izlazno godište prvu ligu za kadete, što znači da ukoliko ostanu i nagodinu u Slaven Belupu, igrat će pilot ligu što i je najbitnije, da igraju i to prvu ligu, a ne da sjede na klupi starijima od sebe ili da igraju rang niže.
Zanimalo me je kakvi su bili prvi Franovi dojmovi. „Prvih mjesec dana treninga bilo je teško, nisam takve treninge nikad ni vidio niti odradio. Trčanje, trčanje i trčanje, a uz to i red vježbi za snagu. Svaki dan smo trenirali po sat i pol vremena, a odmor je samo jedan dan vikendom na dan kad ne igramo utakmicu. Bilo je tu i grčeva i „kljukanja“ magnezija, no eto, to je sada iza nas, a i bude ti drago da te nakon toga poprate i dobri rezultati“, ispričao je Fran.

Ta priča podsjetila je oca Igora na još par anegdota profesionalnog nogometa. „Antin otac Davor i ja smo otišli pogledati prijateljsku utakmicu s Moslavinom koja je bila odigrana u kolovozu po onim vrućinama, a igrali su na umjetnoj travi. Temperatura iznad 35 stupnjeva, smrdila je ona guma od umjetne trave kolika je bila sparina. Trener je izvadio iz igre sve prvotimce po završetku poluvremena te ih poslao trčati krugove oko pomoćnog igrališta, tako da su malo bolje prošli ovi koji su utakmicu započeli na klupi (smijeh). To je profesionalizam, to je nogomet. Skaut kad prati igrača, osim vještine s loptom, gleda i kako se igrač ponaša bez lopte, kada ju izgubi, kakav je prema suigračima, sudcima, treneru. Gleda čak i ponašanje roditelja i viču li djetetu tijekom utakmice gdje da dodaju loptu i slične povike, nakon čega često biva da se zbog takvih situacija tog igrača eliminira iz kluba. Primjerice, kad su igrali protiv Lokomotive , gledao sam i tu utakmicu, Ante i Fran su gotovo cijelo poluvrijeme odigrali bez da su imali loptu u nogama, protivnici su toliki pritisak radili da su naši samo trčali bez lopte i pokrivali prostor, a na tablici iznad te Lokomotive su Dinamo, Hajduk i Varaždin, kako tek onda oni igraju? Ma, stvarno se ima što vidjeti“, prepričao je Igor.

Sport i škola pod ruku
Ukoliko i nagodinu bude igrač Slaven Belupa, Fran planira upisati Sportsku gimnaziju u Koprivnici, koja bi mu također bila nadohvat ruke budući da je odmah preko puta kuće u kojoj žive, dok Ante uz Sportsku gimnaziju pikira i školu za farmaceutskog tehničara.
„Koprivnica je miran grad, ljudi su pristupačni, klub se odlično odnosi prema svojim igračima, treneri i voditelj škole nogometa se ne ponašaju kao nedodirljivi bezosjećajni roboti s kojima se ne može ni porazgovarati, a toliko su umreženi po gradu da im ništa ne može promaknuti. Saznat će kad su dečki došli kući, u kojim kafićima su bili, ta žena kod koje žive vrata zaključava u 23 sata pa ako dotad nisi došao kući, odmah ide poziv voditelju škole nogometa tako da ne možeš tamo „đilkoša“ glumiti“, rekao je Igor.
Fran se u jednom trenutku „brecnuo“ i naglasio mi da svakako moram napisati da je veliku ulogu u njegovom prelasku u Slaven Belupo odigrao Ante i kako je sada izrazito sretan što ponovno igraju u istom klubu i žive zajedno. Zeleni dres pakračkog Hajduka zamijenili su plavim Slavena Belupa, a zajedno će im biti lakše rješavati i školske obaveze. S druge strane, roditelji se moraju naviknuti da dečki više nisu kod kuće i da će ih većinom viđati samo kad odu pogledati njihove utakmice, no sve je to zajednička žrtva u čast bavljenja onim što se voli.

Iza Franova odlaska stoje talent, rad i upornost, ali i prijatelj koji je vjerovao u njega, roditelji koji su mu dali podršku te treneri koji su prepoznali njegov potencijal. Reklo bi se „što život rastavi, Ante spoji“, a odluka Slaven Belupa bila je da Fran i Ante ponovno igraju skupa. Mi se samo možemo nadati i držati fige da ćemo u skorijoj budućnosti Antu i Frana gledati preko TV ekrana. Sretno, prvoklasni momci, Pakrac je već ponosan!

Foto: privatni album, Instagram nk.slavenbelupo, Podravski list
Komentari (0)
Povezane vijesti
Više →

Bilo je odlazaka, no o "Hajdukovim" terenima i dalje brine meštar Tomo Škondro



