1000. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva

HrvatskiHrvatski sabor proglasio je 2025. godinu „Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva“ kao podsjetnik na bitne trenutke u povijesti hrvatskog naroda − godinu krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava kao i njegov spomen u pismu pape Ivana X. kojim je 925. godine sazvan Prvi splitski crkveni sabor − čime je Hrvatska postala samostalnim i priznatim kraljevstvom, što je imalo ključnu ulogu u oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta i suverenosti. Ovu je odluku Hrvatski sabor donio jednoglasno na zajednički prijedlog Družbe „Braće Hrvatskog Zmaja“ i Matice hrvatske. Zanimljivo je da je prije 100 godina Družba „Braće Hrvatskog Zmaja“ potaknula i organizirala obilježavanje tada 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Godine 1925. organizirano je na stotine događanja, postavljeno je više spomen-ploča, sagrađeni su spomenici kralju Tomislavu, preimenovana su imena ulica i trgova. Tiskane su neke vrlo važne povijesne publikacije, kao i brončane medalje i značke naših poznatih umjetnika s prikazom kralja Tomislava. Ova obljetnica obilježila se diljem tadašnje Hrvatske, ali i na susjednim prostorima gdje su živjeli Hrvati. Kako se u Pakracu te 1925. obilježila ova visoka obljetnica koja je imala snažnu ulogu u jačanju nacionalnog identiteta, svehrvatskog zajedništva, a koja je doprinijela i popularizaciji lika i djela kralja Tomislava pa tako i hrvatskog kraljevstva i hrvatske povijesti općenito? Ono što zasada znamo je da su je obilježili članovi društva „Hrvatski sokol“ koje je djelovalo u Pakracu od 1906. Članovi ovog društva bili su mnogi poznati i ugledni Pakračani, a spomenut ćemo samo neke: Vinko Matijević, Josip Hojka, Josip Svoboda, Drago Filipović, Franjo Hošek…

Hrvatski sokolski savez čiji dio je bio i pakrački „Hrvatski sokol“ njegovalo je tjelovježbu, ali i širenje nacionalne svijesti pa je moto "Hrvatskog sokola"  glasio: "U desnici snaga, U srcu odvažnost, U misli domovina!" Godine 1925., prilikom proslave tisućite godišnjice Hrvatskog kraljevstva organiziran je III. hrvatski svesokolski slet na kojem je donesena odluka da se u zagrebačkom parku Maksimir podigne spomenik pod nazivom Sokolska mogila. Mogila je zamišljena kao spomen-humak, gomila zemlje koja se sastoji od grumenova donesenih iz 155 mjesta raznih hrvatskih krajeva u kojima se zbio neki značajni povijesni ili kulturni događaj tijekom tisućgodišnje hrvatske povijesti, pa tako i iz Pakraca. U samim temeljima humka pohranjeni su važni predmeti iz hrvatske kulturne baštine, važnije knjige, časopisi te spomenice svih sokolskih društava koje su sudjelovale u gradnji Mogile. Priča se i o tome kako su ondje položene i kosti jednog od hrvatskih vladara. Skulptura sokola koja danas stoji na vrhu humka bila je predviđena u izvornim nacrtima. Nažalost, zbog tadašnjeg sukoba s vlastima skulptura je izvedena tek 1995. godine. U detaljnom zapisu o nastanku Sokolske mogile Aleksandra Freudenreicha, jednog od idejnih začetnika njezine gradnje, ostale su zapisane i riječi starješine pakračkog „Hrvatskog Sokola“ Josipa Hojke koje je izrekao prigodom donošenja zemlje iz Pakraca: U ime hrvatskog Sokola pakračkog, u temelje ove historije sokolske mogile, polažem grudu zemlje iz starodrevne opatije bijelostijenske, stare pakračke tvrđave nekadanjeg vlasništva Zrinskih, starorimskog kupališta Aqua Balisae, sadanjeg Lipika i historijske tvrdinje Čaklovac. Polažem za spomen i sretnu budućnost hrvatskog naroda uz želju da naši potomci nakon tisuću godina proslave tisućljetnicu u većoj, jakoj i slobodnoj Hrvatskoj!

Sokolska mogila, Zagreb, Maksimir

Iz ovog zapisa zaključujemo kako je u humak ove Sokolske mogile ugrađena i zemlja sa starih srednjovjekovnih hrvatskih utvrda: Starog grada Pakraca, Bijele Stijene, Čaklovca te zemlja iz Lipika. Inače, ova proslava 1925. nije prošla bez ometanja vlasti koje nisu s jednakim oduševljenjem prihvatile događanja koja su promicala širenje nacionalne svijesti i slavljenje povijesne važnosti Hrvatskog Kraljevstva. Ostalo je zapisano i s kakvim su se problemima susretali upravo članovi društva „Hrvatskog sokola“. O tome je pisao Freudenreich, pa između ostalog kaže kako su u Pakracu preparandi[1] hrvatske narodnosti koji nose sokolski znak napadani za vrijeme odmora između satova predavanja, pred licem više profesora, koji se tome cinički smiju. U tjednu kada u Pakracu obilježavamo početak Domovinskog rata zahvaljujući čijem ishodu danas živimo u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj sjetimo se branitelja, ali i svih onih koji su davno prije nas težili tome.

U Muzeju grada Pakraca visoku 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva obilježit ćemo različitim događanjima, a sjećanje na proslavu iz 1925. te hrabre Hrvatske sokole predstavlja tek početak.

 [1] Polaznici preparandije – stari naziv za učiteljsku školu