Na službenom semaforu u Kranjčevićevoj ulici "curila" je 87. minuta susreta 1. Hrvatske nogometne lige Zagreb - Hajduk kad je na aut - liniju zakoračio plavokosi momak u dresu s brojem 23, skoro pa dvometraš, očekujući prvi prekid susreta i dozvolu glavnog arbitra da konačno uđe u igru i odigra svoje prve službene seniorske prvoligaške minute. I to baš protiv splitskog Hajduka!
Dogodilo se to protekle subote kad je Filip Matijašević, dvadesetogodišnjak iz Pakraca ostvario zacrtani cilj postavljen sebi onog dana kad je prije godinu i pol dana otišao iz pakračkog Hajduka u relativno nepoznatu i nesigurnu budućnost. No, prilika koja se ukazala nije se smjela propustiti.
"Preko prijatelja Denisa Relote uspjeli smo dogovoriti probne treninge u Veslačkoj gdje je sjedište NK Zagreb, bez ikakvih obaveza, tek da se oprobam u kvalitetnijem okruženju. Pripremio sam se, a sa stručnjacima iz zagrebačkog prvoligaša odradio sam testni program na kojem sam zadovoljio pa je u tren oka službeni prijelaz u NK Zagreb bio je dogovoren. Miješali su se osjećaji, trebalo je promijeniti sredinu, ostaviti roditeljski dom i prijatelje, završiti posljednji razred Medicinske škole i uz to svakodnevno trenirati."
Ljubav prema nogometu Filipu je usadio otac Robert, i sam nekoć nogometaš. S treniranjem je počeo vrlo rano, već kao sedmogodišnjak koji 2003. godine upisao čak dvije škole. Onu pravu s torbom preko ramena i onu sportsku - nogometnu iz koje kao prvog učitelja izdvaja Darka Kelemena, tadašnjeg trenera mlađih uzrasta u pakračkom Hajduku koji mu otkriva prve nogometne tajne.
U mlađim kategorijama Fićo je, kako mu tepaju, bio napadač. Oduvijek moćan, figurom i visinom dominantan, godinama je bio ponajbolji strijelac i kao takav brzo je dogurao do seniora za koje prve utakmice igra već kao šesnaestogodišnjak. Pakrački navijači, međutim, njegovim su golovima pljeskali tek nešto manje od dvije sezone, kad ga nogometna budućnost vodi u Zagreb.
Pakrački golovi, jasno nisu mu mogli garantirati mjesto u napadu momčadi iz Veslačke ulice pa su Filipu mjesto probali pronaći raznim mijenjanjem pozicija. Nekako najčešće, iako nije s tim bio previše oduševljen, igrao je na poziciji stopera. "Krenuo sam kao napadač, igrao sam trening utakmice kao i neke prijateljske. Trener Dražen Medić me najviše koristio u sredini obrane, iako sam se oprobao i na boku, međutim ja sam po vokaciji napadač... no stvari se polako mijenjaju u moju korist i u posljednje vrijeme trener me sve češće ponovo gura u vrh napada. Moguće je i nadam se da ću u narednom prvenstvu biti konkurent baš za tu pozciju."
Danas je u kadru u prvoligaškoj konkurenciji, redovito u zapisniku, a i prve su minute apsolvirane. Filip očekuje više, što bi se reklo u sportskom žargonu - aklimatizirao se i želi u prvi sastav. Udomaćio se u Zagrebellu - trening kampu NK Zagreba, ima svoju sobu, vrijedno radi, svakodnevno trenira i mirno čeka svoju priliku. Očekuje punu minutažu od naredne sezone, kada se sastav malo ispremiješa iz razloga što će Zagrepčani dogodine igrati drugi rang natjecanja - 2. HNL.
Van nogometa nije ljenčario. Vrijeme provodi s djevojkom Ivanom s kojom je duže vrijeme u sretnoj vezi, a u Zagrebu je stekao i srednjoškolsku naobrazbu medicinskog smjera. Nek se nađe, zlu ne trebalo, no Fićine ambicije ipak su vezane za zeleni travnjak. Sramežljivo spominje slovensku i austrijsku ligu do kojih se iz Zagrebovog dresa može doći bez većih problema iako se neće protiviti proda li ga njegov sadašnji klub za neku lovu još bogatije i unosnije. Makar i u Španjolsku...
Bilo kako bilo, da se sutra vrati kući u svoj Pakrac - napravio je već puno. Ponosno može reći da je prvi Pakračanin koji je zaigrao seniorski prvoligaški nogomet. Škola nogometa Hajduk Pakrac isto tako treba biti ponosna na prvog izdanka koji je prošao baš sve natjecateljske kategorije, a vidi se - ponešto je i naučio.
Svjedoči tome onaj Fićo iz 88. minute, koji uz aut - liniju ostvaruje svoje snove dok sluša svoje ime preko službenog razglasa prvoligaške pozornice...