KPD „Sloga“, nakon mjuzikla iz 2019. godine “Tko pjeva zlo ne misli“, ima ponovo jedan veliki scenski projekt, mjuzikl naslovljen „Dobri jarani“ koji je u subotu premijernom izvedbom ponovo oduševio prepuno gledalište Hrvatskog doma.

Mjuzikl je nastao suradnjom „velikih i malih“, profesionalaca (rock sastava Zabranjeno pušenje) i amatera - glumačke sekcije „Sloge. Libreto je pripremila  Dubravka Špančić, koja ponovo potpisuje i režiju. Sama kaže da je inspirirana scenarijem dugometražnog filma "Balada o Pišonji i Žugi", sadržajem odabranih songova koristeći pri tom 22 uspješnice Zabranjenog pušenja. Radnja mjuzikla se odvija u Sarajevu i dotiče Pakrac. Nastoji se predočiti život mladih sa socijalno društvenih  margina velikog grada, suočenih sa životnim izazovima i problemima (od droge, kriminala, ljubavi i rastanaka do nacionalnih i etničkih razlika), a koji streme zajedničkom cilju i njeguju istinsko prijateljstvo.

Mjuzikl je suvremeno koncipiran i nema klasičnu strukturu s uvodom, zapletom i raspletom već je uprizoren kroz 32 scene međusobno povezanim istim likovima koji, uobičajeno kod ove režiserke, većinom dolaze iz polusvijeta: većih i manjih kriminalca, dilera, korumpiranih policajaca, sponzoruša, „dvorskih luda“ kojima su suprotnost dvije zabrinute majke jer život njihovih sinova ne ide u smjeru kojem bi one željele pri čemu je za većinu najveće postignuće uhvatiti modne piste Milana ili doći na more.  U dijalozima kroz te scene u prepoznatljivim sarajevskom žargonu, poznavatelji glazbenog rada „Zabranjenog pušenja“ će naslutiti koji je sljedeći njihov hit  na redu za izvođenje i tako 22 puta  pri čemu su, uz zborno pjevanje praćeno plesnim točkama, priliku za solo dionicu dobilo skoro sva 22 glumca ili člana glazbenog sastava stalno prisutnog na sceni.  Pri tome je na publiku naročitodojam ostavila izvedba hita „Piccola storia de grande amore“ (Male priče o velikoj ljubavi) u interpretaciji studentice glazbene akademije Marte Filipović i Marija Baraća.

Spoj starih i novih izvođača

Radnja nema neku posebno dominantnu ulogu, ali su češće na pozornici od drugih debitant Leo Lapaš koji je odlično odigrao ulogu Halija, te već od prije poznat Daron Duhač Lalić kao Dino. Iz ranijih „Sloginih“ projekata i u ovom mjuziklu srećemo na pozornici Matka Šuperinu, Grgura i Gretu Špančić, Ninu Babojelić, Stelu Major, Kseniju Vacek, Emi Ančić, Laru Zeleniku, Leona Krajačića. No po prvi put u vrlo dobroj ulozi policajca Murge imamo Benjamina Stanojeva, potom Luku Fehera, Ivana Abrića, Dragana Starivlaha i od prošle jeseni našu novu sugrađanku Severinu Popov. Dodatna vrijednost predstave jer u tome što je  uz od ranije prisutnu mladost iz srednje škole ili s početka studija D. Špančić uspjela na kazališne daske, bilo kao glumce, pjevače ili članove orkestra, a najčešće sve to, „izvući“ i naše nešto starije sugrađane koje poznajemo s lokalne glazbene scene poput Predraga Kukića, Deana Nagya, Josipa Kneževića Nešu i već spomenutog Baraća.    

Sve to je rezultiralo s više od dva sata dobre muzike i zabave, ponešto smijeha pa ne čudi da je dio publike kraj predstave dočekao na nogama isprativši aktere ovacijama pri čemu za dio njih su zaslužni, uz autoricu D. Špančić, spomenuti glumci-pjevači sa scene i Jozo Hodak i Krešimir Mađaroši, zaduženi za tehniku. Za nadati se da je iste dojmove kao publika stekao i selektor Festivala hrvatskih kazališnih amatera na kojem je Sloga 2019. pobijedila prethodnim mjuziklom postavši te godine i službeno najbolja amaterska predstava u Hrvatskoj, koji je u subotu također bio u gledalištu.                

Potvrda višegodišnjeg kontinuiteta kvalitetnog rada

Mjuzikl je odraz višegodišnjeg kontinuiteta kvalitetnog rada Dubravke Špančić u KPD „Sloga“ pri čemu se ona ne zadovoljava površnošću i ispunjavanjem forme već poseže za zahtjevnim i ambicioznim projektima. To je prisutno još od 2019. godine i izuzetno uspješne adaptacije mjuzikla „Tko pjeva zlo ne misli“ za što je „Sloga“ dobila i ne mala sredstva na natječaju EU kojima je za Društvo nabavila značajan dio neophodne opreme za realizaciju tog, ali i kasnijih uspješnih filmskih i scenskih predstava različitih žanrova, kao dugometražni igrani film „Eržika plemenita“, crtani film „Banchi“ te lanjsku kazališnu predstavu „Baba Nikinica i odbjegle vjernice“, sve s prepoznatljivom lokalnom tematikom. Uspjeh je tim veći jer je većina toga nastala u ograničenim epidemiološkim uvjetima, ali i zbog činjenice da Dubravka u tim projektima uglavnom radi sa srednjoškolskom populacijom koju po završetku srednje škole zbog odlaska na studij ili drugih životnih prilika „gubi“ te uvijek mora osvježavati glumački kadar što ona radi vrlo uspješno. Stoga i pohvala spomenutoj nekolicini starijih sugrađana koji su se prihvatili glumačkog, pijevnog i plesnog amaterizma na sceni što u ovako maloj sredini vjerojatno nije bilo lagano.

Danima unaprijed rasprodano gledalište potvrđuje da je i šira pakračka publika prepoznala sve te vrijednosti i nagradila trud izvođača odazivom kakav zaslužuju plaćenim ulaznicama, na što pakračka publika bilo da se radi o sportu, a još više kulturi, nije navikla i teško prihvaća da za vidjeti javne nastupe, ne osoba s televizijskih ekrana nego svojih rođaka, prijatelja, susjeda treba nešto i platiti jer i amatersko stvaralaštvo uvijek zahtijeva popratne troškove.

Daljnja sudbina predstave nije poznata osim da će biti ponovo izvedena sljedeće subote u 19 sati za pakračku publiku koja je ostala bez ulaznica za premijeru. 

Sejo Sexon: Predstava spojila dva grada slične sudbine

Predstavi su nazočila i dva člana „Zabranjenog pušenja“; frontmen Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon i bubnjar Branko Trajkov koji je i ranije surađivao sa „Slogom“.

„Ova predstava je spojila dva grada slične sudbine, slične priče. Doista hrabar pokušaj, veliki zalogaj za amatersku ekipu i mislim da su impresionirali svakog tko je večeras došao na ovu predstavu. Bilo je još sličnih pokušaja adaptacije naših pjesama, ali mislim da niti jedan nije bio tako uspješan. Ovdje smo vidjeli neki novi pristup i osvježenje sadržaja cijele priče pri čemu se do sada nitko nije usudio spojiti sudbinu dva grada i ljudi koji su proživjeli slične stvari mada udaljeni stotine kilometara. Pakračani su poprilično to adaptirali, ali pjesme su tu da se mijenjaju i prilagođavaju i to su uradili jako dobro,“ rekao nam je nakon predstave popularni Sejo.