Večeri u dvorištu Janković: Pakrac kroz povijest

Večeri u dvorištu Janković: Pakrac kroz povijest

Pregled pakračke povijesti od prapovijesti do završetka Domovinskog rata koju je prezentirao profesor Branko Križan na dvosatnom predavanju „Pakrac kroz povijest“ održanom sinoć u Muzeju grada Pakraca u sklopu programa kulturnih večeri u dvorištu kurije Janković, posjetitelji su se mogli podsjetiti već znanih činjenica, ali saznati i neke nove.

Povijest pakračkog područja seže do u mlađe kameno doba iz kojeg potječu najstariji usputno nađeni nalazi na području samog grada Pakraca, Brezinama, Badljevini, Koritima, Kukunjevcu i Dobrovcu, no ozbiljna arheološka istraživanja pokazala bi daleko više, rekao je profesor Križan. U rimsko doba ovaj kraj pripadao je Savskoj Panoniji, a najpoznatiji nalazi rimskog razdoblja su nadgrobni spomenik iz Brusnika koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu, te nadgrobni spomenik pripadniku Maurske kohorte, pronađen u selu Kusonje, koji se danas nalazi u dvorištu kurije Janković dok su na širem području Pakraca pronađeni nalazi i slavensko-avarske keramike.

DSC_9517

Rani srednji vijek ovog prostora u potpunosti je nepoznanica za današnje stručnjake. Ono što se pouzdano zna jest da Pakrac krajem 12. stoljeća postaje moćna i snažna utvrda kojom su vjerojatno gospodarili templari odnosno ivanovci te djelovala kovnica novca slavonskog banovca. Dio predavanja profesor Križan posvetio je i pakračkoj staroj utvrdi rekavši kako određene rekonstrukcije nastale prema zapisima putopisaca, te analogijama u obrambenoj arhitekturi tog doba, govore da je utvrda imala oblik nepravilnog peterokuta, jakih debelih zidova. Bila je ojačana vanjskim kulama i opasana opkopom, a u unutrašnjosti je imala četverokutnu kulu rađenu od tesanog kamena. Zanimljiva povijesna činjenica koju je profesor Križan našao u povijesnim zapisima jest da je vlasnik pakračke utvrde za vrijeme turskih osvajanja bio Nikola Šubić Zrinski koji je u pismu habsburškom caru, naveo kako je preskupo braniti utvrdu, a nemoguće ju je srušiti.

Kroz predavanje Križan je opisao i događanja tijekom i nakon odlaska Turaka, vrijeme kada okolicu naseljava ponovno katoličko i pravoslavno stanovništvo te se osniva 1705. godine Pravoslavna eparhija pakračka nadležna za cijelu Slavoniju, a kasnije i za sjeverni dio Hrvatske. Tijekom 18. stoljeća administrativna uloga Pakraca jača podjelom požeške županije na pakrački i požeški kotar 1745. godine kada Pakrac postaje kotarsko mjesto. Pakrac i Lipik su jedno kraće vrijeme bili u posjedu Franje baruna Trenka, a grofovi Jankovići Daruvarski postaju vlasnici vlastelinstva 1760. godine i ono ostaje u njihovom vlasništvu punih stotinu godina.

Zlatno doba Pakraca, Lipika i okolice je od 1885. godine do Prvog svjetskog rata kada se gradi željeznica Barcz-Pakrac-Banova Jaruga te omogućuje prodor stranog kapitala. Tada se gradi prvi veći industrijski pogon – pilana, zatim parna pilana, uskotračna željeznica u Psunjskoj gori, te mala ciglana u Filipovcu.
Razdoblje do 1945. godine obilježeno je intenzivnim društvenim životom domaćeg stanovništva i doseljenika. Pakrac gubi značajke ruralne i postaje prava urbana sredina, grad obrtnika i trgovaca, a 1991. godine Pakrac i Lipik postaju poprišta užasnih sukoba i rata koji će uništiti i ono malo preostale povijesti ovog kraja.

Na kraju predavanja pročelnik pakračke gradske uprave Tomislav Petrač i v.d. ravnateljice muzeja Tea Lokner uručili su prigodne poklone prof. Križanu te Lani Filić, učenici Srednje škole Pakrac i njezinoj mentorici profesorici Branki Marić, koja je izradila maketu pakračke utvrde od šibica i darovala Muzeju grada Pakraca, a s kojom se natjecala na ovogodišnjoj regionalnoj Domijadi.

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email