UZGAJIVAČ KONJA DALIBOR MAROŠEVIĆ Nova „Zlatna griva“ u Prekopakri

UZGAJIVAČ KONJA DALIBOR MAROŠEVIĆ  Nova „Zlatna griva“ u Prekopakri

 

U tradicionalnoj manifestaciji “Zlatne grive Zlatne doline” u organizaciji Konjogojstvene udruge “Vallis Aurea” Požega koja je  nedavno održana u Mihaljevcima uzgajivač konja hladnokrvnjaka iz Prekopkare Dalibor Marošević (na slici sa sinom Ivanom) se vrati s dva vrijedna priznanja: u kategoriji „omica“ (mlade kobile do 3 godine starosti koje se još nisu ždrebile): njegova omica 14-to mjesečna Šara osvojila je prvu nagradu. U kategoriji  kobila sa ždrebadi  treću  nagradu osvojila je Cvijeta sa ženskim ždrebetom.

Daliboru, koji je šest godina član ove požeške udruge uzgajivača konja, ovo je treći nastup na ovoj manifestaciji i nije se nikada vratio bez nagrade. Kobila Cvijeta je prethodne dvije godine osvojila prvo mjesto u kategoriji kobila sa ždrebetom pri čemu je lani to ostvarila u paru sa ždrebetom Šarom koja je ove godine, slijedom odrastanja, pobijedila u kategoriji omica. Trenutno ima 6 konja sve pasmine  hrvatskog hladnokrvnjaka, dijelom iz vlastitog uzgoja, a dijelom kupljenih jer ne drži pastuhe pa na taj način pravi selekciju.

Ovaj 50-ogodišnji umirovljenik iz Prekopakre u društvu je konja oduvijek jer su oni bili tradicija njegove obitelji, kao i u većini tadašnjih prekopakranskih obitelji, a danas, koliko mu je poznato, konja u Prekopakri ima jedino u njegovom dvorištu.

Naravno da su se promijenile i prilike za konja, od nekadašnje vrlo bitne radne snage konji su postali kućni ljubimci  pa on i njegova obitelj, supruga Daliborka, kćer Ana (21) i sin Ivan (19) doslovno svi u njima uživaju i brinu se o njima. Dalibor je tek iz zabave i radi podsjećanja na neka druga vremena pokušao malo raditi s konjima na zemlji.

Za konje je tijekom godine potrebno pripremiti oko tisuću bala sijena, a zbog njih obrađuje oko pet jutara zemlje s kojih dobiva značajan dio hrane u zrnu: kukuruza i zobi. Država uzgajanje konja pomaže godišnje s 1.500 kuna poticaja, ali samo za odraslu kobilu, pa je osim puno ljubavi za uzgoj konja potrebno i novca. Oni mu to vraćaju na način kućnih ljubimaca svakodnevnim uzvraćanjem ljubavi i ponekom nagradom na ovakvim priredbama kao dokaz da radi dobro, ako ne i pomalo bolje od drugih. Istovremeno, nagrade su mu, ali i njegovoj obitelji, tek motivacija i ohrabrenje za nastavak rada na uzgoju ovih plemenitih životinja, kaže Dalibor.

Svoje konje Dalibor na raznim gradskim priredbama, koje su posvećene tradicionalnim načinima življenja i folkloru, pokazuje i susjedima i sugrađanima sudjelujući u defileima i izlaganjima.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email