UZGAJIVAČ KONJA DALIBOR MAROŠEVIĆ Nova „Zlatna griva“ u Prekopakri

UZGAJIVAČ KONJA DALIBOR MAROŠEVIĆ  Nova „Zlatna griva“ u Prekopakri

 

U tradicionalnoj manifestaciji “Zlatne grive Zlatne doline” u organizaciji Konjogojstvene udruge “Vallis Aurea” Požega koja je  nedavno održana u Mihaljevcima uzgajivač konja hladnokrvnjaka iz Prekopkare Dalibor Marošević (na slici sa sinom Ivanom) se vrati s dva vrijedna priznanja: u kategoriji „omica“ (mlade kobile do 3 godine starosti koje se još nisu ždrebile): njegova omica 14-to mjesečna Šara osvojila je prvu nagradu. U kategoriji  kobila sa ždrebadi  treću  nagradu osvojila je Cvijeta sa ženskim ždrebetom.

Daliboru, koji je šest godina član ove požeške udruge uzgajivača konja, ovo je treći nastup na ovoj manifestaciji i nije se nikada vratio bez nagrade. Kobila Cvijeta je prethodne dvije godine osvojila prvo mjesto u kategoriji kobila sa ždrebetom pri čemu je lani to ostvarila u paru sa ždrebetom Šarom koja je ove godine, slijedom odrastanja, pobijedila u kategoriji omica. Trenutno ima 6 konja sve pasmine  hrvatskog hladnokrvnjaka, dijelom iz vlastitog uzgoja, a dijelom kupljenih jer ne drži pastuhe pa na taj način pravi selekciju.

Ovaj 50-ogodišnji umirovljenik iz Prekopakre u društvu je konja oduvijek jer su oni bili tradicija njegove obitelji, kao i u većini tadašnjih prekopakranskih obitelji, a danas, koliko mu je poznato, konja u Prekopakri ima jedino u njegovom dvorištu.

Naravno da su se promijenile i prilike za konja, od nekadašnje vrlo bitne radne snage konji su postali kućni ljubimci  pa on i njegova obitelj, supruga Daliborka, kćer Ana (21) i sin Ivan (19) doslovno svi u njima uživaju i brinu se o njima. Dalibor je tek iz zabave i radi podsjećanja na neka druga vremena pokušao malo raditi s konjima na zemlji.

Za konje je tijekom godine potrebno pripremiti oko tisuću bala sijena, a zbog njih obrađuje oko pet jutara zemlje s kojih dobiva značajan dio hrane u zrnu: kukuruza i zobi. Država uzgajanje konja pomaže godišnje s 1.500 kuna poticaja, ali samo za odraslu kobilu, pa je osim puno ljubavi za uzgoj konja potrebno i novca. Oni mu to vraćaju na način kućnih ljubimaca svakodnevnim uzvraćanjem ljubavi i ponekom nagradom na ovakvim priredbama kao dokaz da radi dobro, ako ne i pomalo bolje od drugih. Istovremeno, nagrade su mu, ali i njegovoj obitelji, tek motivacija i ohrabrenje za nastavak rada na uzgoju ovih plemenitih životinja, kaže Dalibor.

Svoje konje Dalibor na raznim gradskim priredbama, koje su posvećene tradicionalnim načinima življenja i folkloru, pokazuje i susjedima i sugrađanima sudjelujući u defileima i izlaganjima.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone