TVRTKA „VODE LIPIK“ SELI U NOVI PROSTOR Vlastitim prihodima do vlastitog krova

TVRTKA „VODE LIPIK“ SELI U NOVI PROSTOR  Vlastitim prihodima do vlastitog krova

Tvrtka Vode Lipik, naš lokalni distributer vode i sakupljač otpadnih voda, idući tjedan  počinje seljenje u novi prostor, bivšu upravnu zgradu, garaže i skladište tvrtke „Pak Konstruktor“ na adresi Aleja kestenova 35 (preko puta stare željezničke stanice) u kojem će u potpunosti početi raditi 1. srpnja. O tome su zajedno s računom za njihove usluge za svibanj, distribuiranih u lipnju, obavijestili pisanim dopisom potrošače. Ono što je za potrošače najbitnije, sam proces seljenje, kao i prebacivanje poslovanja s jednog dijela grada na drugi, oni ničim neće osjetiti, odnosno to ne može biti razlog obustave isporuke vode niti jedne minute, kao i to da zbog preseljenja u nove suvremenije prostore potrošačima neće poskupjeti niti voda, niti kanalizacija, obećavaju iz tvrtke.

Kako ističe Marijan Pierobon, jedini dosadašnji direktor u kratkom postojanju ove tvrtke, ne radi se o pukoj promjeni adrese ili poboljšanju uvjeta rada za administrativno osoblje, nego će novi prostor omogućiti niz drugih tehničko-tehnoloških i organizacijskih promjena i poboljšanja u radu tvrtke koje bi u konačnosti trebali osjetiti i potrošači.

Da podsjetimo,  temeljem zakonskih obveza, lokalni distributeri vode i odvodnje bili su se obvezni izdvojiti iz općih komunalnih društava u zasebna i specijalizirana, što je na području Pakraca i Lipika učinjeno u proljeće 2014. godine. Osnivač nove tvrtke je bio najprije Komunalac koji pola godina kasnije prepušta vlasništvo svojim osnivačima, gradovima Pakrac i Lipik koji postaju vlasnici u jednakim udjelima.

Podjelom imovine između Komunalca i Voda Lipik, ovim drugim je pripala razna imovina u vrijednosti većoj od 14,6 milijuna kuna, ali ne i uredski, skladišni i garažni prostori koji su ostali u Komunalcu, a oni su postali podstanari svom prvobitnom  osnivaču, pri čemu su uprava,  laboratorij i neophodni tehnički prostor za kontrolu kvalitete i ispravnosti rada sustava  bili smješteni u tri prostorije  dvorišne zgrade ukupne veličine oko 40 četvornih metara, bez odgovarajućeg skladišnog, radioničkog i garažnog prostora. Taj prostorni nedostatak, kaže Marijan Pierobon, se održavao na razvoj sustava i broj zaposlenika te organizaciju tvrtke.

Kreditom do potrebne nekretnine

Radi toga, nakon višemjesečnih pregovora, u listopadu 2016. Vode Lipik kreditom PBZ-a za 1.650.000 kuna su  otkupili upravnu zgradu kao i industrijsko dvorište  od PAK Konstruktora. Kako je kredit dignut s rokom otplate od pet godina do sada je otplaćeno oko trećine.

Ukupna veličina parcele je oko 8000 četvornih metara. Sama upravna zgrada, konstrukcijski posve ispravna u dvije etaže sadrži oko 400 četvornih metara pri čemu se u istu namjenu može vrlo lako adaptirati i potkrovlje. Unutrašnjost objekta, kao i sve ostale zgrade su bile  poprilično zapuštene.

Vodama Lipik je naročito značajno oko 800 četvornih metara natkrivenog manipulativnog prostora koji će moći koristiti za garažiranje sedam vozila i tri radna stroja, te kao skladište. Noseća konstrukcija je ispravna, a krovne ploče su se morale zamijeniti. U gospodarskom dvorištu u više manjih zgrada je i oko 250 četvornih metara različitog zatvorenog prostora koji će u nekoj budućnosti koristiti kao radionice i spremišta, kaže Pierobon.

Njegova tadašnja procjena je bila da je u dvorištu puno neizgrađenog dijela koji se može u buduće koristiti za potrebe razvoja tvrtke Vode Lipik, a dio se može izdvojiti kao zasebna funkcionalna parcela i kao takva iznajmljivati ili prodati, što se kasnije i dogodilo (vidi okvir).

Tada je također procijenjeno da će za kompletnu sanaciju trebati oko milijun kuna, koji su  već tada dijelom bili osigurani, a  drugi dio će osigurati iz budućeg poslovanja tvrtke i da će za to trebati oko godinu dana uz mogućnost preseljenja na proljeće 2017.  pri čemu  je značajno računao na rad vlastitih zaposlenika koji su brojne građevinske radove trebali obaviti u razdobljima kada nemaju neophodnog posla na održavanju vodovodne i kanalizacijske mreže. No, očito da je tog razdoblja bilo manje nego što je direktor računao pa su samo najnužniji radovi potrošili godinu dana više vremena.

No sada je i to završeno, odnosno sve je privedeno u onoj mjeri i funkciji u kojoj se može obaviti preseljenje s normalnim nastavkom funkcioniranja tvrtke.

Uprava, laboratoriji, knjigovodstvo na dvije etaže

U spomenutoj upravnoj zgradi nalazi se na dvije etaže lijep i komforan prostor za rad uprave, laboratorija, nadzornih službi i računovodstva s pratećim  prostorima poput sanitarnog čvora, konferencijske dvorane, čajne kuhinje i trpezarije.  Prostor je lijep i funkcionalan. No netočno je, kako se to moglo na ulici čuti ovih dana da je obučen u mramor i mesing. Hodnički prostor je popločen keramičkim pločicama, stepenice umjetnim kamenom, a uredi klasičnim laminatom pri čemu su sve obloge postavili njihovi radnici. Zidovi su, osim u sanitarnim čvorovima i čajnoj kuhinji,  klasično krečeni. U prostorima, je puno raznih utičnica od raznih mrežnih sustava neophodnih za rad laboratorija i kvalitetan nadzorno-upravljački sustav kao i lokalna računalna mreža.

Potkrovlje je tek najnužnije sanirano bez završnih radova i za sada će služiti kao arhiva i skladište uredskog materijala i pribora. U svim uredima je za sada samo moderan i funkcionalan namještaj, ništa posebno, od panela i u svima jednak, jedino ovisno o veličini ureda ima jedan ili više radnih stolova.

Bez ičije financijske pomoći

U dvorišnom dijelu upravne zgrade s posebnim ulazom,  uređene su garderobe, sanitarni čvorovi, čajna kuhinja i trpezarija za zaposlenike koji rade u radionicama, skladištima i na terenu. Krov je na zgradi saniran, postavljena je PVC stolarija, ali fasada za sada nije rađena. Pierobon kaže da je pokušavao na sve strane osigurati (Hrvatske vode, Ministarstvo graditeljstva, Ministarstvo razvitka, razni fondovi) dodatna sredstva za energetski učinkovitu fasadu te za sanaciju radionica i skladišta, međutim nigdje nije bilo sluha, nekada niti odgovora,  a na objavljenim natječajima jednom je bio problem što  Vode Lipik nisu  privatna tvrtka nego gradska, a drugi puta zato što su registrirani kao profitno trgovačko društvo, a ne neprofitna udruga, treći put zato što je riječ o komunalnoj djelatnosti i tako redom. Još se  nije pojavio natječaj na kojem bi mogli kandidirati za obnovu i modernizaciju ovog prostor pa je taj drugi dio, vanjsko uređenje upravne zgrade, kao i detaljniji građevinski radovi na  radioničkom, skladišnom i garažnom prostoru te dvorištu i parkiralištu  ostavljen za neka kasnija vremena.

Pet novih zaposlenika

Pierobon također ističe da je zadnji motiv kućenja Voda Lipik bio rješavanje upravnog prostora. Tvrtka sada ima 19 zaposlenika  mada ih je sistematizirano 30. Dvoje njih ima visoku stručnu spremu, 3 višu, 13 SSS, i jedan NKV radnik i s tim brojem i školskom spremom su na minimumu  minimuma što od njih traži zakon, ali i na minimumu mogućnosti funkcioniranja. Cjelokupno uredsko i laborantsko osoblje je radilo u samo spomenute tri prostorije uslijed čega su svom laboratoriju ispitivali fizikalno-tehničku ispravnost vode, ali ne i mikro-biološku, jer nisu imali odgovarajući prostor za postavljanje uređaja koji će dobiti preseljenjem. Isto tako novi prostor će im, uz nadogradnju sustava koji se planira kroz projekt aglomeracije, omogućiti iz jedne prostorije kompjutorski nadzor cjelokupne vodovodne i kanalizacijske mreže. Dio toga, prvenstveno vodocrpilišta u Gaju te pročišćivač u Dobrovcu tehnički će biti moguće odmah, jer sada na oko 200 kilometara vodovodne mreže i oko 4500 priključaka te oko 90 kilometara mreža sustava odvodnje  imaju 6 kontrolnih točaka, a cilj je doći do 13, pri čemu su radovi na četiri upravo u tijeku. Te kontrolne točke mjere tlak u cijevima i „dojavljuju“ kompjutorskim sustavom u nadzorno-upravljačku sobu čime se bitno ranije nego čistom fizikom ili vizualno detektira kvar. Time se ranije pristupa njegovom otklanjanju, čime se smanjuju rokovi ponovnog stavljanja u funkciju.

Drugi problem je bio što uslijed nedostatka prostora nisu imali svoje računovodstvo, nego su prilikom izdvajanja iz Komunalca, dogovorili da im, uz naknadu, kao i za stanarinu, te poslove obavljaju oni. Sada će iz Komunalce preuzeti petero zaposlenika koji su radili u računovodstvu Komunalca na knjiženju njihovog poslovanja pa će tvrtka doći na 24 zaposlena.

Posla je još mnogo i rješavat će ga u hodu, a zbog stalne prisutnosti u dvorištu vjerojatno brže nego sada. Isto tako, još treba mnogo rada, ali i podosta ulaganja u rješavanju skladišnog i radioničkog prostora te na uređenju dvorišta i ostalog.

Da li je voda preskupa?

Pierobon ističe da godišnje ulažu oko dva milijuna kuna u razvoj sustava vodovoda i odvodnje, kao i u poboljšanje materijalnih uvjeta rada tvrtke.  Potrošači kažu da mu to nije problem jer je voda preskupa.

Na lipanjskoj sjednici Gradskog vijeća Pakrac vijećnike je izvijestio o rezultatima poslovanja. Iz tog izvješća je vidljivo da su lani ukupno prihodovali od vodoopskrbe 3,6 milijuna kuna, odnosno sve skupa oko  6,5 milijuna što je gotovo isto kao i prethodne dvije godine. Kao problem  je istaknuto i to što potrošači, bar dio njih, ako ne i većina, posve drugačije vide ili čitaju račune za vodu.

Na internetskoj stranici Voda Lipik postoji jednostavan način izračuna potrošnje. U zaglavlju stranice se nalazi rubrika „kalkulator“. Kada ju potrošač otvori i  ukuca prijašnje i sadašnje stanje na satu te oznaku da li je riječ o domaćinstvu ili gospodarstvu, kalkulator će  primjerice odmah izbaciti da  račun za 10 potrošenih kubika iznosi u domaćinstvu 128,49 kuna, a u gospodarstvu 236,92 kune. Naravno, potrošači odmah izračunaju da kubik vode u domaćinstvu košta 13 kuna, a u gospodarstvu 23.

Pierobon se s tim ne slaže i upućuje na strukturu cijene vode (vidi tablicu) onako kako je to iskazano i na mjesečnim računima koje zajedno s uplatnicom dobivaju potrošači.

„U toj cijeni, od primjerice tih mjesečnih cca 130  kuna za domaćinstva, kubik potrošene vode je naplaćen po cijeni od 4,16 kuna, 0,75 kuna je kubik sakupljanja otpadnih voda koji se u mjesečnoj količini naplaćuje identično ulazu,  0,80  kuna je kubik pročišćivanja voda. Naknada za  korištenje voda, što nije prihod naše tvrtke nego Hrvatskih voda, iznosi 2,85 kuna po kubiku; naknada za zaštitu voda, također prihod Hrvatskih voda, iznosi 0,95 kubika. Pored toga tu je i fiksni dio (paušal) vodnih usluga u mjesečnom iznosu koji se plaća trošio potrošač sto ili nula kubika u iznosu od 23 kune. Na kraju na tako koncipirani  račun za potrošnju 10 kubika vode nakupi se  nešto više od sto kuna na što dođe još oko 26 kuna PDV koji je prihod državnog proračuna. Logično je da kad potrošač taj iznos podijeli s 10 potrošenih kubika – dođe do cijene od skoro 13 kuna po kubiku“, pojašnjava Pierobon koji u tom računu zbraja samo svoje novce pa je njemu  to upola manje.

On naglašava da  cijenu kubika i paušala određuju gradonačelnici  i zajednička je politika da su cijene identične u Pakracu i Lipiku. No niti njihova nije zadnja. Vijeće za vodne usluge na razini države je regulatorni faktor koji provjerava cijene usluge pa ju s pravom, ako smatra da je cijena previsoka ili preniska može ukinuti, dok onaj dio u kubiku vode koji čine prihod Hrvatskih voda je reguliran  Uredbom o minimalnim cijenama vodnih usluga. Pored toga  Regulatorna agencija se svake godine izvještava o financijskim rezultatima poslovanja pri čemu provjeravaju prihode i rashode s mogućnošću korekcije cijena tako da, kaže Peirobon, on je najmanje zaslužan ili kriv za postojeće cijene.

Naravno, stotinjak ili nešto više mjesečno kuna za vodu, ovisno o potrošnji, je puno za umirovljenike koji žive s minimalnom mirovinom. No većina nas se još sjeća vremena redukcija, za koje Pierobon tvrdi da su nakon uključivanju u sustav vodocrpilišta u Gaju –  prošlost. Svjedoci smo i činjenice koliko je uz sve te moderne kućanske uređaje teško organizirati život bez vodovoda. Pierobonov argument da voda nije skupa temelji se i na činjenici koliko se u usporedbi sa stotinjak kuna za vodu mjesečno izdvoji za telefon, mobitel, internet, razne televizije. Vjerojatno i do tri ili četiri puta više.

 

Hoće li biti umrežavanja?

No, vratimo se još malo kućenju našeg lokalnog vodnog distributera kojim se ipak najvećim dijelom upravlja na lokalnoj razini.  Naime već godinama na razini države postoji teorijski koncept umrežavanja malih distributera i malih sustava u regionalne mreže. Prema izraženom planu u cijeloj Hrvatskoj bi se tehnički i organizacijski sustav ustrojio u 19 velikih cjelina spajanjem susjednih lokalnih distributera, ali i tehnički njihovih mreža. Ovaj koncept još nije sproveden vjerojatno zbog otpora u lokalnim sredinama. Ipak, odluči li ova, ili neka druga Vlada, koncept provesti, Pakrac će kao mala sredina ostati, kao i u mnogim  drugim stvarima, bez svog distributera i u tom slučaju netko (Požega, Daruvar …?) će se obradovati  dobro skućenoj i organiziranoj tvrtki. Naročito ako u međuvremenu dovršimo najavljeni projekt aglomeracije i ako izgradimo akumulaciju Šumetlica, o čemu Pierobon ovom prilikom nije htio razgovarati. To je sudbina malih i preostaje nam se nadati da do toga, naročito kada sve nabrojano posložimo, neće doći. Bar ne tako brzo.

Ipak,  cijela ova priča se može posložiti i optimistički. Ako su Vode Lipik, dobro posložena  i opremljena tvrtka, kako materijalno tako i kadrovski, možda  se nadležni sjete ostaviti u Pakracu bar jedino sjedište nekih od državnih regionalnih institucija što do sada nije bio slučaj.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone