TROJE LIJEČNIKA PRIPRAVNIKA STIGLO U BOLNICU Danas pripravnici, na proljeće stažisti, jednom možda Pakračani

TROJE LIJEČNIKA PRIPRAVNIKA STIGLO U BOLNICU Danas pripravnici, na proljeće stažisti, jednom možda Pakračani

Nakon mnogo godina,  u pakračku je bolnicu na obvezni pripravnički staž 1. rujna stiglo troje mladih liječnika. Riječ je o 26-godišnjim mladim liječnicama iz Novske Ivani Zekić i Sandri Pagon te dvije godine starijem kolegi iz Križevaca, Matiji Rusanu. Narednih će pet mjeseci (koliko traje pripravnički staž za liječnike) raditi uz starije kolege na svim pakračkim odjelima, kao i u ambulantama. Cilj je da se u praksi što bolje upoznaju sa svojim budućim zanimanjem, ali i kako bi bili sigurni da je njihov izbor specijalizacije upravo ono što ih u medicini najviše zanima.

Sve troje diplomirali su u srpnju, Sandra i Matija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a Ivana u Osijeku. Nakon toga, javili su se u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje radi odrađivanja stručne prakse i u prijavi iskazali želju da je odrade baš u pakračkoj bolnici što im je HZZO u vrlo kratkom vremenu i omogućio.

Ivana i Sandra su poznanici iz Novske u kojoj su obje odrasle, a Sandra i Matija sa zagrebačkog studiranja tako da je skraćeno i potrebno vrijeme za međusobno upoznavanje. Stoga im je i početak u novoj sredini bio lakši i nakon nešto više od dva tjedna nemaju nikakvih zamjerki na početak u novoj sredini.

Novljanke koje nikada nisu bile u Pakracu

Mada su nam, ne računajući Lipik, iz najbližeg susjednog grada, Novljanke  Ivana i Sandra ranije nisu dolazile u Pakrac i ovdje nisu nikoga poznavale. Obje se sjećaju da su radi nekog dijagnostičkog snimanja bila tek jednom u pakračkoj bolnici što im je ujedno bio jedini susret s Pakracom. Unatoč tome su se odlučile za staž u pakračkoj bolnici. Sandra, kako kaže, oduvijek je željela povratak u Novsku i pakračka bolnica kao najbliža opća bolnica joj se činila kao logičan izbor. Ivana je tijekom studija priželjkivala staž i buduće radno mjesto u nekoj velikoj bolnici u Osijeku ili Zagrebu. No tijekom fakulteta se predomislila, uvidjela da je lakše se usavršavati u manjoj bolnici gdje iskusniji liječnici imaju više vremena raditi sa stažistima i odlučila se za Pakrac.

Za razliku od djevojaka, Matija u Pakracu ima rođake, obitelj Darka i Đurđice Stokić, medicinske sestre,  koja mu je tetka te je još kao student dolazio na praksu u pakračku bolnicu. Tada je izlazeći s bratićima Mislavom i Karlom upoznao društvo, stekao prijatelje te mu Pakrac nije nimalo stran. Osim toga svidjela mu se atmosfera u bolnici  i ugodan odnos prema mlađim kolegama te je to bio samo dodatan razlog da se odluči ovdje odraditi staž.

Za razliku od djevojaka, on svakodnevnu obvezu dolaska na posao kombinira putovanjem i boravkom kod tetke. Obje djevojke su vozačice i kažu da nije problem svakodnevno voziti iz Novske i natrag i bar za sada nemaju namjeru to mijenjati.

Djevojke su dalje od bolnice bile u prva dva tjedna svog rada u Pakracu tek jednom na kavi, ali namjeravaju to promijeniti kako bi upoznale grad. Nitko od njih troje još nije zasnovao obitelj niti to planiraju u nekom kratkom narednom razdoblju  pa na pitanje imaju li pakrački mladići i djevojke šanse zagonetno se smješkaju i odgovaraju da šansa uvijek postoji.

Možda naši budući liječnici i sugrađani

Ono što je najvažnije, ovo troje mladih liječnika nastavak stručnog usavršavanja za sada planiraju u Pakracu. Sandra i Matija su u tome, bar sada tako kažu čvrsto odlučni, dok Ivana još ima dilemu.

Naime, nakon odrađenog pripravničkog staža njima slijedi petogodišnja specijalizacija od koje približno polovinu odrađuju u ustanovi koja im osigurava plaću tijekom specijalizacije, a polovinu u kliničko-bolničkim centrima. Po završetku specijalizacije dužni su pet godina raditi u ustanovi koja ih je specijalizirala.

Matija priželjkuje specijalizaciju iz neke od grana kirurgije, Sandra  iz ginekologije. Obje se specijalizacije nalaze na listi potreba pakračke bolnice i odobri li ih  HZZO, rado bi u tom dijelu nastavka stručnog usavršavanja ostali u pakračkoj bolnici. Ivana još nije posve odlučila i dvoji između specijalizacije pedijatrije i liječnika obiteljske medicine. Pedijatrija je također na popisu potreba u pakračkoj bolnici pa bi u tom slučaju i ona mogla nastaviti stručno usavršavanje u Pakracu. Pakrac bi time, istina kroz dugih pet godina, bar djelomično poboljšao sadašnje brojno stanje liječnika, a pogotovo ono koje će nastati umirovljenjem dijela kadra.

Tijekom studija sve troje imali stipendije svojih gradova. Ipak, to ne predstavlja problem, tim više što je pakračka bolnica i novljanska, pa Sandru i Ivanu veseli što bi radeći u Pakracu liječili i svoje sugrađane.

Njihovim dolaskom Pakrac je nakon dugo vremena dobio, bar privremeno, tri mlada liječnika. Uz malo sreće, idućeg proljeća bi se mogli vezati za bolnicu i dugoročnije. Uz malo više sreće, i dodatnim poticajem stanom ili nečim sličnim, možda na ovaj način dobijemo i tri mlade obitelji s obrazovanim ljudima. U ovome bi se mogla vidjeti naznaka promjene negativnog migracijskog trenda. Naravno da nema smisla to zaključivati već nakon prvog takvog slučaja. No svaki početak je težak i kreće malim koracima.

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email