SOCIJALNE POMOĆI Socijala ne stanuje u poboljšanoj ekonomskoj statistici

SOCIJALNE POMOĆI Socijala ne stanuje u poboljšanoj ekonomskoj statistici

Razna društvena statistika nas gotovo svakodnevno uvjerava da živimo bolje nego lani. Ilustriraju to usporedivim statističkim podacima na godišnjoj razini o porastu osobne potrošnje, porastu plaća, porastu zaposlenih i padu nezaposlenih. Kako se to odražava na najsiromašnije slojeve Pakraca i Lipika, one koji stalno ili povremeno primaju socijalnu pomoć bilo u Centru za socijalnu skrb, bilo kroz gradske socijalne programe, bilo kroz rad pakračkog Crvenog križa bio je cilj ove priče. No, unatoč potrošenom vremenu novinara, ali i kompetentnih sugovornika iz ovih društvenih institucija, do jednoznačnog odgovora nismo uspjeli doći. Sigurno je da je dio razloga za to na kompliciranom administrativnom sustavu kojim je društvo reguliralo skrb o svojim najsiromašnijim slojevima. Samo u Centru za socijalnu skrb zakoni i administrativni propisi po pitanju socijalne pomoći koja uključuje novčanu, ali i psiho-socijalnu pomoć (savjetovanje, nadzor i slično), predvidjeli su više od 140 različitih postupaka, mjera, procedura i svega toga pri čemu neki podrazumijevaju „mrkvu“ (novčana i druga pomoć), a neki i batinu (nadzor, savjetovanja …), rekla nam je Dubravka Šebić Stoček, desetogodišnja ravnateljica Centra za socijalnu skrb i još toliko godina socijalni radnik u sustavu socijalne skrbi u istoj ustanovi u Daruvaru. Pored toga, među korisnicima razgranatih mogućnosti oblika novčane pomoći, bilo je onih koji se u tom svojstvu u Centru pojavljuju godinama, bilo onih povremenih ili jednokratnih, teško je naći dvije potpuno iste životne priče.

Od „socijale“ živi oko 550 kućanstava

Manji je problem što je u toj šumi propisa teško izvući neku relevantnu društvenu statistiku posebice vremenski usporedivu radi određivanja smjera u kojem socijalno ide društvo pa je teško i novinarima prepoznati taj smjer. Veći je problem što se jako teško u tome snalaze oni kojima je ta pomoć potrebna, a koji često ne pripadaju niti prosječno obrazovanim društvenim slojevima. No to problem ne bi smio biti korisnicima jer su upravo socijalni radnici tamo da upute korisnika u njegova prava i način njihovog ostvarivanja.
U Centru za socijalnu skrb u Pakracu, koji je nadležan i za administrativnu jedinicu Lipik, sada radi ukupno 12 zaposlenika, od kojih osmero (četiri socijalna radnika, dva pravnika te po jedan psiholog i defektolog) su stručni radnici čiji je opis radnog mjesta izravan kontakt s potencijalnim korisnicima. Pored toga, u prepoznavanju osoba kojima je potrebna pomoć, ističe ravnateljica, značajna je i suradnja s rođacima, susjedima, prijateljima osoba kojima je potrebna pomoć, a koji to možda ne znaju ili ne znaju da na to imaju pravo, te drugim institucijama i udrugama u zajednici.

U svakom slučaju, prvi korak nije lagan i ma koliko prosječno upućeni građani misle da je vrlo jednostavno otići po socijalnu pomoć, često to baš i nije tako, mada ima doista i onih suprotnih primjera gdje je socijala način življenja, uvjeravaju nas naši sugovornici.
Najsigurniji socijalni izvor prihoda je zajamčena minimalna naknada za ostvarivanje osnovnih životnih potreba. Nju u vremenski neograničenom trajanju, odnosno dok se ne promijene životni uvjeti po primanjima, ostvaruju radno nesposobni samci u iznosu od 920 kuna mjesečno, odnosno radno sposobni samci 800 kuna. Za višečlana kućanstva iznos pomoći se utvrđuje kao zbroj udjela svakog člana kućanstva, tako da za odraslog člana mjesečna naknada iznosi 480 kuna, a za dijete 320 kuna. U srpnju 2016. godine u pakračkom Centru je takvu mjesečnu naknadu dobilo 453 što kućanstva, što samaca. Istoga ovogodišnjeg mjeseca je takvu naknadu dobilo 398, dakle desetak posto manje. Prije 10 godina, dakle prija izbijanja one teške ekonomske recesije bilo ih je 324. Sve u svemu, ta brojka je poprilično konstantna. U srpnju 2016. godine Centar je isplatio zajamčene minimalne naknade 421.727 kuna, a ove godine 353.716, dakle u padu je što navodi na zaključak da se broj socijalno ugroženog stanovništva uslijed izlaska iz recesije (ili odseljavanja?) smanjuje.
Najpopularnija mjera socijalne politike pomoći ugroženom dijelu stanovništva je jednokratna novčana pomoć (vidi okvir Dubravka Stoček Šebić….) koja se može u navedenim uvjetima dobiti jednom ili više puta godišnje, ovisno o utvrđenoj opravdanosti potrebe, ali do godišnjeg ukupnog iznosa od 2.500 kuna za samce, odnosno 3.500 kuna za obitelj. U lipnju lani na području svoje nadležnosti pakrački Centar je isplatio u ukupnom iznosu od 6.078 kuna, a ove godine 8.418 kuna. Riječ je o povećanju, ali je usporedni uzorak mali pa je iz njega bilo što teško zaključiti.

Država plaća struju za 550 kućanstava

Centar za socijalnu skrb isplaćuje pomoć za plaćanje računa za potrošnju električne energije i ta pomoć bez obzira na broj članova kućanstva iznosi 200 kuna mjesečno koje sustav socijalne pomoći putem FINA-e to izravno plaća HEP-u, dakle korisnici ne mogu ta novčana sredstva potrošiti ni na koji drugi način, što je jedna od rijetkih mjera gdje sustav apsolutno kontrolira potrošnju novca namijenjenog podizanju općeg standarda stanovništva na području Pakraca i Lipika, dakle nema varanja niti nenamjenskog trošenja primjerice za alkohol ili cigarete, što kod drugih mjera je moguće. Takvih je sada oko 550, pri čemu ova pomoć ne isključuje i ostale već pobrojane, ali je mogu koristiti samo korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu i osobnu invalidninu.
To su najčešći oblici socijalnih pomoći koji se odnose na zdrave osobe, odnosno moguće ih je dobiti i ako ste i radno sposobni. Prosječno upućeni građani obično misle i komentiraju kada je u pitanju socijalna pomoć odraslim radno sposobnim osobama da oni u tome uspješni i orijentirani od socijalne pomoći ostvaruju nerijetko prihode kao i oni koji rade. Djelomično je to točno, ali ipak u istom mjesecu svi vidovi socijalne pomoći ne mogu prelaziti iznos zajamčene prosječne plaće (sada nešto više od 3.200) kuna ne računajući pri tom dječji doplatak koji se isplaćuje putem Fonda za mirovinsko osiguranje po djetetu u mjesečnom iznosu od 199 do 299 kuna po djetetu, ovisno o veličini plaće/mirovine. Uzimajući sve to u obzir, kao i mogućnost da se nešto „užica“ u Crvenom križu i gradskoj upravi, mora se priznati da su protivnici ovakvog socijalnog pomaganja radno sposobnih osoba bar djelomično u pravu – oni uspješniji mogu ostvariti prihod koliko i najslabije plaćeni radnici, a posebice oni koji su kao takvi zaradili mirovinu.
Većina ostalih najčešćih stalnih ili povremenih socijalnih pomoći i prava odnose se na razne vrste oboljelih i nemoćnih osoba kao što su korisnici osobne invalidnine, koju koriste osobe s teškim invaliditetom ili drugim teškim i trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a iznosi do 1.250 kuna mjesečno, za osobe koje nemaju vlastiti prihod. Tu pomoć na području Pakraca i Lipika trenutno prima 155 osoba. Pravo na doplatak za pomoć i njegu koja iznosi od 350 do 500 kuna mjesečno prima trenutno 194 osobe, smještaj u starački dom uz plaćanje ili participaciju države trenutno na našem području koristi 41 osoba, a 22 osobe istu tu mjeru koristi kod udomiteljskih obitelji.
To su najčešće korištene novčane mjere socijalne politike koja je, kako smo rekli vrlo razgranata i pokušava pronaći adekvatno rješenje za slučaj svake osobe, što je nemoguće. Koliko država kroz svoju socijalnu politiku „upuca“ mjesečno ili godišnje na ovo područje nemoguće je izračunati jer su načini tijekova novca različiti: najčešće preko nadležnog Centra za socijalnu skrb, ali i izravno kako smo to već opisali iz Ministarstva ili drugih fondova, kao i putem raznih natječaja koje provode različite društvene institucije (udruge, Crveni križ i slično), a koji se pojavljuju u programu različitih ministarstava s porijeklom novca iz državnog proračuna ili europskih fondova.

Pomoć gradskog proračuna

U Gradskoj upravi kod stručne suradnice Dubravke Špančić doznajemo da je Grad Pakrac na svom području u 2016. godini na izravne programe socijalne skrbi potrošio dodatnih 510 tisuća kuna, mada je realna brojka (vidi spomenuti okvir) i značajno veća, što je već godinama uobičajena stavka u proračunu. Najviše tog novca, 443.000 kuna, odnosi se na naknade troškova stanovanja. Gotovo 50.000 kuna su razne jednokratne pomoći u izvanrednim situacijama (bolest, smrt, rođenje, elementarna nepogoda u obitelji) dok je sve ostalo u simbolici od nekoliko tisuća kuna. No kao dio socijalne politike grada, u proračunu nisu iskazane niti evidentno socijalne stavke kao primjerice stipendije koje su podijeljene isključivo po socijalnom kriteriju, ali niti po ostalima kojih je na godišnjoj razini oko 250.000 kuna. Također, kao dio socijalne politike u proračunu se ne iskazuju niti otpisi komunalne naknade koji se opravdavaju socijalnim kriterijem (neimaštinom), kao i otpisi naknade za stanarinu u gradskim stanovima dodijeljeni socijalnim kriterijem koji se ne plaćaju, ali se godinama gomilaju i vode kao dug pojedinaca koji nikada neće biti naplaćen. Takvih stavki u proračunu bi se našlo još, dakle ukupna pomoć proračuna poreznim obveznicima značajno prelazi spomenutih pola milijuna kuna.
U kategoriju pomoći socijalno ugroženom stanovništvu svakako valja ubrojati i takozvanu pomoć za ogrjev koja je aktualna ovih dana, a koja će biti isplaćena kroz županijski proračun, mada je zapravo riječ o državnim decentraliziranim sredstvima što je za krajnjeg korisnika nebitno, a koju će na području Grada Pakraca dobiti 241 korisnik (samac/obitelj) u iznosu od 950 kuna, dakle novih oko 200.000 kuna.
Ovime nisu iscrpljene sve pomoći socijalno ugroženim osobama jer kroz razne udruge i druge akcije u tu svrhu se troši i drugog proračunskog novca koji u administrativnoj kvalifikaciji nema takvu oznaku.

Topli obrok za 14 osoba

Dio toga je i rad Gradskog društva Crvenog križa Pakrac. U ovom trenutku prema riječima ravnateljice Danijele Kiš 11 osoba dobiva iz sredstava oba naša grada jedan kuhani obrok dnevno (tržišna cijena 20 kuna) u takozvanoj pučkoj kuhinji, a sam HCK besplatno hrani tri takve osobe. Pored toga, u tijeku je akcija koja ide posredstvom fondova EU „Humanitarni paketi za Slavoniju“ na području Pakraca i Lipika u kojem će 420 korisnika će dobiti u ovoj godini četiri paketa humanitarne pomoći, u tri navrata prehrambene artikle, u jednom higijenske potrepštine. Naravno, svatko od građana po svojoj procjeni može doći u HCK izabrati nešto (najčešće garderoba, ali ima i drugih svakodnevnih kućanskih potrepština) od onoga što su građani solidarno donirali. U takvim akcijama značajan je i Caritas, ali i druge različite udruge.

Društveni parazitizam

Socijalne i humanitarne pomoći od 1992. godine su na ovim prostorima stalni predmet žučnih kuloarskih rasprava. Upravio tih godina razvio se pojam i praksa društvenog parazitizma koji je zahvatio i razne oblike, ne samo humanitarnih pomoći u naturi (stvarima), nego kroz invalidnine, mirovine, socijalne i svakojake druge naknade. Od takvog način preživljavanja (bez rada) teško je pojedince odviknuti i očigledno je da 25 godina za to nije dovoljno dugo razdoblje. Upravo stoga i zbog zloupotrebe društveno socijalne osjetljivosti, prije donošenja svakog olakog suda o potrebi društvenog pomaganja, potrebno je sagledati stvarnu potrebu da se pomaže pojedincima koji nisu imali sreće, zdravlja, prilike ili mogućnosti da svojim radom osiguraju minimum materijalne egzistencije dostojne ovih vremena. Osuđivati je lako, a izraditi stvarne kriterije i sagledati pojedinačno svaku od životnih situacija izuzetno teško. Stoga ne suditi olako. Bolje, ako ste u mogućnosti, pomozite. Jer, kako narod kaže, sretniji je onaj tko je u prilici pomoći nego onaj tko pomoć mora primiti.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone