SINOĆ U HRVATSKOM DOMU Dobra zabava s porukom

SINOĆ U HRVATSKOM DOMU Dobra zabava s porukom

Bezmalo dva sata dobre zabave, ali i puno razloga za promišljanje, imala je pakračka publika sinoć prilike doživjeti u Hrvatskom domu gledajući kazališnu predstavu „Sve o ženama“ autora Mire i redateljice Mladene Gavran istoimenog teatra. Nakon podužeg vremena glavna sala našeg hrama kulture bila je skoro popunjena pri čemu, što s obzirom na naziv predstave ne čudi, je izuzetno dominirala ženska publika.


Po strukturi je to neobična predstava gdje samo tri glumice, Lana Gojak, Kristina Krepela i Mirela Videk Hranjec, igraju svaka po pet uloga prikazujući kroz dvadesetak višeminutnih odvojenih sličica život žene od vrtićke dobi do poznih godina koje provode u staračkom domu. Stalne glumačke brze i efektne transformacije iza pozornice, začinjene detaljima poput promjena kostima, frizura, šalova, naočala i drugih rekvizita, otežavaju pratiti likove. Tim više jer se sličice iz života žene ne nižu kronološki pa je dojam da predstava nema sadržaja. No sadržaj je žena pri čemu predstava sve do samog kraja potvrđuje stereotip: od malih nogu pa do starosti ženi je namijenjena uloga domaćice koja se treba udati i roditi djecu, ona postoji da bi pekla rođendanske torte, pokupila vodu kada poplavi kupaonica i slično. U poslovnom svijetu njen domet je, i u najboljim godinama, tajnica koja je istovremeno i seksualni objekt svojim pohotnim šefovima. U emocionalnom smislu žena je plačljiva, posesivna i svadljiva.


I kada je predstava već na kraju, u ovaj muški tradicionalni doživljaj žene upliće se ženska redateljica i tri lika, doslovno na podu staračkog doma pred publikom odbacuje sve maske, rekvizite i garderobe prethodnih likova i s poda se dižu tri suvremene mlade, lijepe žene, sigurne u sebe koje su u suštoj suprotnosti s dotadašnjim likovima i koje raspjevanošću i rasplesanošću žele dominirati i voditi, što nažalost pakračka publika nije odmah shvatila i prihvatila pljeskom pratiti njihov ritam. No pljesak nije izostao na kraju predstave pa su se glumice zasluženo tri puta vračale na bis.
Slučajnim izborom termina nastupa predstava se odlično uklopila u aktualnu rasprava o Istanbulskoj konvenciji, a s obzirom na posljednjih desetljeća političkih borbi oko položaja žena u svijetu ne čudi da je unazad 18 godina od zagrebačke praizvedbe izvedene više od 3000 puta na pet kontinenata.
Ovo je jedna od boljih kazališnih predstava unazad nekoliko godina koja je gostovala u Pakracu, a veseli činjenica da je ujedno i jedna od posjećenijih. Nastavi li se s praksom dovođenja samo dobrih predstava iz Zagreba, ponovo bi se moglo dogoditi da kao u 80-tim godinama se u Hrvatskom domu za kazališnu predstavu traži karta više.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone