PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U ambulantama sve više papira, sve manje dijagnoza

PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U ambulantama sve više papira, sve manje dijagnoza

U zdravstvu nikada nije dosadno. Pored stalnog problema plaća zdravstvenih radnika, velikih bolničkih listi čekanja stalno se pojavljuju i novi problemi. Nakon ljetne prometne nesreće  (11. srpnja) na naplatnim kućicama u Karlovcu gdje je nesreću izazvao vozač pod utjecajem narkotika, 5.000 kuna je kaznu platila njegova obiteljska liječnica jer nije policiji prijavila promjenu njegovog zdravstvenog stanja. To je bio razlog za uzbunu među liječnicima obiteljske medicine radi čega su oštro, i u više navrata, reagirali i iz njihove cehovske udruge Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM).

Zakon o sigurnosti prometa motornim vozilima propisuje sljedeće: „Ako se na liječničkom pregledu ili u tijeku liječenja utvrdi da vozač boluje od bolesti ili ima invalidnost radi koje nije više sposoban sigurno upravljati vozilom, liječnik koji je obavio pregled ili liječio vozača te izabrani liječnik dužan je uz upozorenje bolesniku o tome obavijestiti policijsku upravu ili postaju u kojoj osoba ima prijavljeno prebivalište, odnosno privremeno ili stalno boravište“, stoji u priopćenju KoHOM-a.

„Međutim, isti zakon ne definira koje su to bolesti i stanja koja je potrebno prijaviti MUP-u radi upućivanja vozača na izvanredni zdravstveni pregled, a za koje se odgovornost prebacuje na liječnika obiteljske medicine koji nije vještak, niti je specijalist medicine rada“, upozorava KoHOM, a kroz nekoliko medijskih istupa njihove predsjednice, splitska liječnica dr. Vikica Krolo je upozoravala da su obiteljski liječnici preopterećeni prekomjernom administracijom i da sve teže obavljaju svoj pravi, prevrijedni posao za koji su jedini oni u sustavu školovani, a to je sveobuhvatna skrb o pacijentima i njihovim obiteljima.

Kod nas sedam ambulanti obiteljske medicine

Kakvo je stanje na području Pakraca i Lipika, željeli smo saznati u razgovoru s našim lokalnim liječnicima ove specijalizacije, ali i Marijanom Višaticikim, ravnateljem Dom zdravlja Požeško-slavonske županije, koji je zadužen za primarnu zdravstvenu zaštitu na našem području.

Marijan Višaticki, ravnatelj Doma zdravlja Požeško-slavonske županije

Na području Pakraca i Lipika, prema osobnim saznanjima, ali i prema onome što se može naći na službenim stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, djeluje sedam ambulanti obiteljske medicine; četiri u Pakracu, dvije u Lipiku i jedna u Poljani. Četiri od njih su privatne i nalaze se u takozvanom koncesijskom položaju s Domom zdravlja, a tri su iz sustava Doma zdravlja. Koliko je to točno ugovorenih pacijenata, nismo uspjeli saznati niti na stranicama HZZO-a, niti u razgovoru s ravnateljem Doma zdravlja, koji nam je rekao da je riječ o poslovnoj tajni jer je uz broj pacijenata vezan i dio sigurnih prihoda ambulante. No iz razgovora s liječnicima taj broj se kreće, ovisno o ambulanti, između 1650 i 1850 pacijenata što potvrđuju i stranice Zavoda gdje se navodi da su (poimenično) pet ambulanti otvorene za primanje novih pacijenata, a dvije tu mogućnost imaju ograničeno. Dakle riječ je oko 12. 250 pacijenata za koje naše ambulante dobivaju takozvanu glavarinu (mjesečni prihod po pacijentu) čija je visina utvrđena još 2011. godine, što nam je potvrdio i Višaticki. Naravno da je taj dio liječnicima sporan jer su u međuvremenu rasli troškovi rada njihovih ambulanti, a i Višaticki nam je potvrdio da će i prošlomejsečni rast plaća u zdravstvu biti, kada je u pitanju primarna zdravstvena zaštita, prebačen na direktnog poslodavca, dakle u tri naše ambulante na Dom zdravlja, a u one četiri privatne na liječnika nositelja koncesije.

Na što se sve žale liječnici obiteljske medicine najbolje možete saznati iz razgovora s dr. Brankom Šuperinom, jednom od naših stažem starijih liječnica obiteljske Uglavnom je riječ o preopterećenosti te stalnim i iznova povećanim obimom administrativnih obveza koje im ostavljaju sve manje prostora za bavljenje primarnom zadaćom – liječenjem pacijenata, ali i sve lošijem položajem u odnosu na  bolničke liječnike.

I sam ravnatelj DZ Marijan Višaticki nam je potvrdio da se ne pogoršava položaj samo liječnika obiteljske medicine nego cijele primarne zdravstvene zaštite jer su ti isti problemi prisutni i u ginekološkoj, pedijatrijskoj, palijativnoj ili dentalnoj ambulanti što je sve djelatnost primarne medicine i doma zdravlja. Pri tome Višaticiki kaže da je točno da je  primarna medicina godinama bila neopravdano zapostavljana, ali da se posljednjih godina ipak stvari mijenjaju. On to dokumentira činjenicom da su posljednjih godina u domu zdravlja i naše županije učinjeni veliki pomaci adaptacijom radnog prostora i kupovinom dijagnostičke opreme u materijalnim i prostornim uvjetima rada. Dakle, tvrdi da se ide na bolje i sve više se usvajaju europski standardi.

Zamoljen da komentira kadrovsku sliku, on je vidi ipak ružičastije nego naši sadašnji liječnici. U zadnje vrijeme je u Domu zdravlja zaposleno petero novih mladih liječnika od kojih dvoje idu na specijalizaciju iz obiteljske medicine što će platiti (1,2 milijuna kuna po specijalizaciji) Dom zdravlja uz obveze specijalizanata da se vrate raditi u kuću koja im je specijalizaciju platila.

Što se tiče odlazaka na dežurstvo pakračko-lipičkih liječnika u Dom zdravlja u Požegu, on tvrdi da je to dio ugovornih obveza ovih liječnika koje su uz to i dobro plaćene.

Promjene prespore i preadministrativne

U skladu s općim znanstvenim napretkom društva specijalističke usluge visokoobrazovanih stručnjaka su prosječnom čovjeku sve potrebnije. Za mnoga zdravstvena stanja koje smo još prije desetljeće „prehodali“ i liječili kod kuće čajevima, danas se ide liječniku. Izuzmu li se hitni slučajevi, prvi korak u tome su uvijek ambulante obiteljske medicine. Stoga nam je svima u interesu da tamo zateknemo što bolje uvjete, ali i liječnika raspoloženog i s dovoljno vremena da nam se posveti. Nažalost, u toj ambulanti često završimo i bez naše želje i potrebe, upravo rješavajući razne potvrde koje zahtijeva administracija u policiji, kod poslodavca, u školi, negdje na trećem mjestu, ali i unutar samog sustava zdravstva kako je danas postavljen. U svemu je, kao i uvijek, dodatni problem novac kojeg nikada nema dovoljno. Do rješenja ćemo, koje bi zadovoljili sve, zbog svega toga teško doći i svako malo će u medijima i društvenim kronikama izbijati ovakve iskre. Ne samo u zdravstvu nego u svim segmentima društvenog života, kao i trenutno u prosvjeti. No to smo već navikli. Uostalom još 1936. godine je Krleža u Baladama Petrice Kerempuha zapisao: „Nigdar ni tak bilo/da ni nekak bilo/ pak ni vezda ne bu/da nam nekak ne bu“. Naravno da se u svoj toj mijeni stanje popravlja, mada ponekad ode u krivom smjeru, onom koji je potreban različitoj administraciji, a ne građanima. Samo što je to sve skupa za naš jedan prekratki životni vijek presporo.

SLUČAJ IZ PAKRACA

Policijski rokovi drumom, termini u ambulantama šumom

Javio nam se sugrađanin-čitatelj sa svojim problemom. Obiteljska liječnica ga je, ponukana ovoljetnim događajem s početka ovog teksta, obavijestila da je policiji prijavila zbog narušenog zdravstvenog stanja (dijabetes i srčane teškoće) u pogledu zdravstvene vozačke sposobnosti, što kod sugrađanina nije izazvalo nikakvu ljutu reakciju ili bilo što slično. Nakon što je dobio iz policije rješenje kojim se zahtjeva dodatna potvrda o zdravstvenoj sposobnosti javio se u medicinu rada gdje mu je liječnik rekao da ne može izdati bilo kakvu potvrdu o zdravstvenoj (ne)ispravnosti dok ne dobije mišljenje specijalista, u njegovom slučaju dijabetologa i kardiologa.

No problem nastaje prilikom prijave za liječnički specijalistički pregled: u pakračkoj bolnici kod dijabetologa se čeka oko 45 dana, a kod kardiologa i duže, a čovjek mora u PP Pakrac potvrdu donijeti za 15 dana ili će mu biti oduzeta dozvola. Sve to bez prava na žalbu. I što sada – hoće li ovom čovjeku i mnogima sličnima dozvola biti oduzeta, upitali smo  polovinom rujna u službi za odnose s javnošću Policijske uprave Požeško- slavonske. Jednako tako smo od njih tražili i podatak koliko su imali takvih rješenja na području PP Pakrac unazad dva mjeseca.

18 vozača na izvanredni pregled

Nakon što su nam pobrojali desetak zakonskih odredbi koje reguliraju ovu problematiku kažu slijedeće: „Prema navedenim propisima nadležne policijske uprave odnosno postaje su dužne postupati. Pojedini vozači osim dodatnih specijalističkih pregleda imaju i druge razloge zbog kojih ne mogu u zadanom roku izvršiti izvanredni nadzorni zdravstveni pregled ( nedostatak novca, poslovne obaveze i sl. ). Isto nema utjecaj na postupak.  Sigurnost prometa na cestama je ispred osobnih i drugih razloga zbog kojih se vozač ne može u zadanom roku podvrgnuti nadzornom zdravstvenom pregledu na koji je upućen.

Glede upita o broju osoba za koje su liječnici utvrdili da je nastupila promjena zdravstvenog stanja koja predstavljaju zdravstvenu zapreku za sigurno upravljanje vozilom,  u zadnja dva mjeseca 18 vozača upućeno na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i  tjelesne sposobnosti za upravljanje vozilima.

 

DR. BRANKA ŠUPERINA

Sve manje smo liječnici, sve više administrativci

Kakva su iskustva u praksi i kakve su reakcije samih liječnika na ova događanja htjeli smo doznati izravno od dr. Branke Šuperine, jedne od liječnica primarne zdravstvene zaštite s dužim iskustvom na našem području. 

Zakonsku obavezu prijave promjene zdravstvenog stanja vozača  imaju svi liječnici u sustavu, a ne samo liječnici obiteljske medicine. Ja sam te prijave i ranije dostavljala policiji.  Obzirom na događaj koji navodite gdje je osuđena samo kolegica specijalistica obiteljske medicine  naravno da sam počela biti malo opreznija. Prelistala sam zdravstveni karton svakog bolesnika koji bi došao u ordinaciju i prijavila i neke “granične slučajeve”. No to nije brojčano značajnije.

Napominjem da mi u prijavama ne navodimo o kojoj se bolesti radi i tom prijavom ne oduzimamo vozačku dozvolu. Je li netko i dalje sposoban za vozača na osnovu pregleda ocjenu daje specijalista medicine rada.

To je tek jedna od stvari gdje vas se dodatno administrativno opteretilo pa vaša strukovna udruga KOHOM upozorava da vas se iz skupo obrazovanih liječnika prebacuje u administrativce?

To je točno i sve nam je teže pratiti zakone. U našoj nadležnosti je pisanje mase raznih potvrda za različite institucije.

Jedan od primjera je ponovna intencija da se učenicima svaki zdravstveni  izostanak iz škole  opravda liječničkom ispričnicom.  Do sada je važila zakonska odredba kojom  roditelj može više puta godišnje opravdati izostanak svog djeteta u trajanju do tri radna dana.
Ukoliko ostane  nova odredba, to bi značilo da će više djece ili  roditelja sjediti u čekaonici radi administracije jer kako da ja kao liječnica tvrdim da dijete jučer ili prekjučer nije imalo temperaturu, glavobolju, proljev, prehladu ili neku drugu kratkotrajnu samoizlječivu bolest zbog koje nije moglo  ići u školu. Meni to kao i roditelju nije jasno. Zašto se roditeljima ne vjeruje? A i sam razlog uvođenja ove odredbe mi nije logičan.

Još jedna nova administrativna obveza je upućivanje na pregled osoba koje su vlasnici oružja, a kod kojih je došlo do promjene zdravstvenog stanja. Znači, isto kao i u slučaju vozača. Razlika je jedino u tome što je ukinuta obveza periodičnih pregleda svakih pet godina za  osobe koje posjeduju oružje i sva odgovornost prebačena na liječnika. Policiji smo također obavezni prijaviti i ozljede zadobivene u  prometnim nezgodama, ali i druge ozljede dobivene  nasilnim  načinom.

Liječnica sam obiteljske medicine 32 godine. Tu sam došla i ostala jer doista volim svoj posao. Ne liječim samo bolest. Volim kontakt s bolesnicima, poznajem ih, poznajem njihove obiteljske prilike, ulazim im u kuće, ljudi mi često pričaju i što se događa u njihovim životima osim bolesti. To me veselilo 30 godina. Međutim, unazad godinu- dvije tome više nije tako  upravo zbog toga što sve više postajemo administrativci HZZO-a, a sve manje imamo vremena biti liječnici. Kako sada stvari stoje, ne bih niti jednom mladom kolegi savjetovala da specijalizira obiteljsku medicinu.

Nas četvero kolega smo nekoliko godina do mirovine.  Koliko mi je poznato, u Pakracu i Lipiku rade dvije mlade kolegice specijalistice obiteljske medicine:  dr. Sanela Hodak i dr. Tina Gadžić Husko. Stoga se i pitam tko će mene liječiti za par godina kada odem u mirovinu.

Što se toliko promijenilo unazad dvije godine ?

Stav vlasti, Ministarstva i HZZO prema nama liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.  Mi smo liječnici praktičari educirani da rješavamo „svakodnevne“ zdravstvene probleme, kronične kontrolirane bolesti, akutna stanja. Mi smo ti koji bi bolničkim liječnicima trebali  upućivati samo teže slučajeve za koje su i specijalizirane kolege u bolnicama  i klinikama. No danas uglavnom sve završava u bolnicama na učestalim, često i nepotrebnim skupim  pretragama i pregledima, a mi sve više pišemo razne uputnice na razne zahtjeve.

KOHOM se žali da su liječnici obiteljske medicine neravnopravni u odnosu na bolnice pa to dokazuju kroz primjer da se u bolnicama za neke usluge osiguranicima koji nemaju dodatno zdravstveno osiguranje ne naplaćuje, a kod vas se naplaćuje, primjerice vađenje krvi?

Što se naplaćuje i koliko u slučaju da osiguranik nema dopunsko zdravstveno osiguranje određuje HZZO. Kompjuterski program na kojem radimo automatski rješava naplatu  participacije. Sve je više ljudi koji imaju dopunsko zdravstveno osiguranje, ali ne više od HZZO nego i  od drugih osiguravajućih kuća.

Imate li pacijenata koji rade u Njemačkoj, Irskoj ili nekim drugim zemljama EU?

Pacijenata sve manje

Da, naravno, ali ti pacijenti nisu na našim listama kao redovni osiguranici već, u slučaju zdravstvenih potreba, to pravo ostvaruju putem europske zdravstvene kartice.

Odlazak  ljudi u inozemstvo se primijeti i po broju osiguranika u skrbi. U zadnjih 10-tak godina smanjio se broj osiguranika u mom timu za oko 300. Naravno, tu treba uzeti u obzir i sve veći udio starije populacije i pad novorođenih.

Koliko procjenjujete da imate dnevno pacijenata?

Jako puno. Ne pamtim dan kada je bilo manje od 80 upisanih bolesnika. Nisu sve ti posjeti bili liječnički pregledi već se tu radi i o telefonskim savjetima mene ili medicinske sestre, izdavanju raznih potvrda, dolasku u ordinaciju zbog savjeta, propisivanju lijekova. Unazad tri mjeseca otkako sam uvela telefonsko naručivanje kronične terapije ipak je lakše, posebno medicinskoj sestri. Telefon puno manje zvoni, sestra ima više vremena za medicinski posao, a recepte pišemo uglavnom na kraju radnog vremena koje je i predviđeno za administrativni posao. Pacijenti polako prihvaćaju ovaj način komunikacije i velika većina je zadovoljna tom novom uslugom.

Ima li i dalje besmislenih dolazaka?

Pitanje je što je besmisleni dolazak. Svakom čovjeku je dolazak liječniku važan. Nekim starijim pacijentima koji žive sami liječenje je i razgovor s liječnikom, medicinskom sestrom   i ljudima u čekaonici. Smatram to također svojim poslom iako zbog drugih obveza često za to nemam dovoljno vremena.

Osim rada u ambulanti, imate li još kakvih obveza?

Dežurstva u Požegi

Imamo. Mi koji radimo u Lipiku, Pakracu i Poljani od  1. travnja idemo raditi naizmjenično u posebno dežurstvo koje je organizirano u Domu zdravlja Požega, subotom od 15 do 20 sati, a nedjeljom i blagdanom od  8 do 20 sati. U posebnom dežurstvu se primaju  bolesnici kojima je potrebno prepisati terapiju nakon obrade na hitnoj službi, nakon otpusta iz bolnice, u slučaju blažih akutnih bolesti. Svrha je rasteretiti bolnički hitni prijem kao i hitnu službu, a istovremeno pružiti što bolju skrb osiguranicima.

U Pakracu takvu službu nemamo iako smo tražili da se punkt posebnog dežurstva organizira i u Domu zdravlja Pakrac tako da se u Pakracu bolesnicima  i dalje sve te usluge pružaju preko hitnog bolničkog prijema i hitne službe.

Kad se vaša primanja usporede s bolničkim liječnicima, gdje ste?

Bolnički liječnici i liječnici obiteljske medicine koji rade u Domu zdravlja su plaćeni prema Kolektivnom ugovoru za razliku od nas  liječnika  privatnika u koncesiji, koji nemamo klasičnu plaću. Naši prihodi su limitirani, određeni ugovorom s HZZO-om i sastoje se od fiksnog  i varijabilnog dijela. Fiksni dio čini hladni pogon (oko 40 posto prihoda), čiji je iznos jednak za sve, te glavarina (oko 20 posto prihoda) koja ovisi o broju osiguranika. Ostatak prihoda je varijabilan, ovisi o tome koliko i kako radim. Kako fiksnim dijelom pokrivam troškove rada ordinacije, svoje doprinose i plaću medicinske  sestre koju moram obračunati po Kolektivnom ugovoru, proizlazi da moj prihod odnosno plaća ovisi direktno o tome koliko i kako radim.

Sve je dobro dok sam zdrava. U slučaju duže bolesti stvarno ne znam što bi bilo. Problem su i godišnji odmori. Mi se liječnici međusobno mijenjamo. U ambulanti ostaje raditi medicinska sestra koja obavlja trijažu i u slučaju potrebe  upućuje bolesnika u ordinaciju liječnika koji me mijenja. Bolesnici su uvijek unaprijed obaviješteni kada sam na godišnjem odmoru i kojem se liječniku mogu javiti. Uz to sam i tijekom godišnjeg odmora telefonski dostupna svojoj medicinskoj sestri, a pored toga imam i program na laptopu koji mi omogućuje da se putem interneta spojim na program u svojoj ordinaciji i odradim administrativni dio posla.

Kada je medicinska sestra na godišnjem odmoru zapošljavam tada na zamjenu medicinsku  sestru. Za sada nije bilo problema naći zamjenu obzirom da je u Pakracu medicinska škola. Moram pohvaliti sve te mlade sestre koje su radile u mojoj ordinaciji, izvrsne su. Znači, otprilike 1,5 mjesec godišnje plaćam dvije medicinske sestre što HZZO ne zanima. Sada plaće u zdravstvu idu gore i za taj postotak će se povećati prihodi zdravstvenim ustanovama, ali ne  i nama. Naši prihodi kao ordinacije nisu se povećavali unazad 10-tak godina, neovisno o povećanju troškova i povećanju plaće medicinske sestre.

Za koju godinu ćete u mirovinu. Imate privatni prostor i privatnu opremu. Što će biti s tom ambulantom?

Kako sada stvari stoje ambulantu ću zatvoriti. Dom zdravlja preuzima skrb za bolesnike. Za prostor i opremu dom zdravlja nije zainteresiran. Možda se dogodi čudo pa netko od mladih kolega koji će, nadam se doći u Pakrac, bude zainteresiran za praksu. Nitko sretniji od mene.

 

 

 

 

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone