Predstavljene Dujmovićeve “Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995.”

Predstavljene Dujmovićeve “Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995.”

 

„Važnost ove knjige nije samo u objavi ovih zastrašujućih podataka već i u tome da konačno krenemo u suočavanje s prošlošću, s komunizmom, zbog kojega su mnogi izgubili glavu, zbog kojega brojne kosti i danas leže zakopane u još neotkrivenim masovnim grobnicama…“ rekao je između ostalog Tihomir Dujmović, autor knjige „Hrvatske novinarske tragedije 1945 – 1995“ na njenom predstavljanju održanom 28. ožujka u lipičkom Vatrogasnom domu.

Prije samog autora knjigu je kratko prokomentirala Jasna Molnar – Kukić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Lipik, naglasivši da je kroz nju slovima i brojkom objedinjena statistika te osobni podaci svih novinara koji su bili aktivni u doba NDH i progonjeni nakon nje, kao i sve o načinu njihova progona i eliminiranja.

Dvadesetak okupljenih posjetitelja pozdravio je i  Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika koji je čestitao autoru na urađenom te izrazio zadovoljstvo što se knjiga nakon Splita i Zagreba predstavlja u Lipiku. Raduje ga i činjenica što se s ovakvim podacima konačno izašlo u javnost  i podvukao da je to mala Hrvatska i zaslužila „jer mnogo veće države nisu podnijele ovolike žrtve u novinarstvu“.

„Ovo je druga knjiga koju predstavljam u Lipiku, prošle godine sam ovdje gostovao s knjigom „Hrvatska u raljama djece komunizma“, a danas kad javnosti približavam ovu knjigu, svjestan sam da niti ona neće zaokružiti svojevrstan ciklus, jer traži nastavak i obradu pojedinih tema o patnji hrvatskog čovjeka o čemu se do sada šutjelo“, rekao je Dujmović i nastavio „sve koji su djelovali u NDH optužili su za ‘suradnju s okupatorom’. Oni koje nisu ubili, izgubili su sva građanska prava, konfiscirana im je imovina, a mnogi su završili u zatvorima.”

O samoj knjizi je rekao: “Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995.“ zapravo je zbir podataka o kojima se, usuđujem se reći, u široj javnosti ne zna ništa. Radi se o knjizi koja donosi podatke o svim sudbinama novinara koji su pisali u NDH. Od 330 novinara 38 je ubijenio, ravno 100 je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 130 je pobjeglo van i tako si spasilo glavu, 45 je promijenilo profesiju i samo 27 je dobilo pravo pisanja. To znači da je 90 posto novinarskog kadra bilo zabranjeno, likvidirano ili otjerano i u analima svjetskog novinarstva nema takvog podatka. Dvadeset i pet godina kasnije, a to je 1971., 50 novinara je završilo na sudu, 172 je na crnim listama, i kad zbrojite jedne i druge, imate ceh od 500 zabranjenih novinara u 25 godina. Da smo Kina, bilo bi previše.“

Dodao je da je ova knjiga važna i zbog toga da pokaže kako se tadašnji sustav odnosio prema intelektualnoj sceni i zašto je današnja hrvatska takva kakva je. Danas, kaže, imamo lijeve novinare i pretežito lijeve medije. Ustvrdio je da trenutačno u Hrvatskoj radi i djeluje devedeset posto lijevo orijentiranih novinara i dok je onih desno svega desetak posto.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email