PAKRAČKA SREDNJA ŠKOLA HITNO TREBA NOVE UPISNE PROGRAME Više mladih Pakračana školuje se u Daruvaru nego u Pakracu

PAKRAČKA SREDNJA ŠKOLA HITNO TREBA NOVE UPISNE PROGRAME Više mladih Pakračana školuje se u Daruvaru nego u Pakracu

 

Od 4. rujna u svim hrvatskim prosvjetnim ustanovama, školsko zvono uredno zvoni svakih 45 minuti za početak ili kraj školskoga sata. Ipak, u Pakracu ono više poprima obilježje zvona za uzbunu.

Tomu su najmanje dva razloga: treću jesen zaredom u SŠ Pakrac krenulo je 40 (ili čak i više) učenika manje nego godinu prije, odnosno prosvjetnim rječnikom rečeno – svake jeseni, dva razreda manje. Tako smo od 580 učenika u školskoj godini 2014/15. došli na ovogodišnjih 436. Od tog pada broja učenika više samo zabrinjava podatak da nitko u Pakracu ništa ne poduzima u pogledu izmjena u načinu rada i organizacije škole – svi samo konstatiraju manji broj učenika, gubitak ponekog usmjerenja (lani trogodišnjih, ove godine građevinskih tehničara) i ništa se konkretno ne poduzima kako bi se iduće godine taj trend zaustavio.

Drugi problem je što sve više mladih Pakračana i Lipičana pohađa srednje škole u Daruvaru nego školsku ustanovu u vlastitom gradu. Koliko točno, pitali smo u sve tri daruvarske srednje škole, nadležnom županijskom uredu, APP, ali odgovora do zaključivanja ovog broja Lista nismo dobili. No za ovu temu dovoljan je i podatak da svakog jutra tri zglobna autobusa sa 65 sjedećih mjesta u rasponu od samo 30 minuta puni odvoze srednjoškolce Pakraca i Lipika na nastavu u Daruvar, pri čemu za eventualnu poslijepodnevnu nastavu postoje još dvije autobusne linije u što smo se uvjerili i sami, ali su nam potvrdili i naši učenici putnici. To znači da je procjena od 200 srednjoškolaca iz ovoga kraja u trima daruvarskim srednjim školama više nego realna. Ništa to ne bi bilo toliko negativno da to ujedno ne znači da se osamdesetak učenika s područja Pakraca, Lipika i okolnih mjesta više  školuje u Daruvaru  nego u najbližoj školi u Pakracu.

Ovakva praksa izravno ugrožava školsku ustanovu u Pakracu. Osim toga, samim učenicima je škola time i dodatna tlaka jer umjesto šest sati iziskuje zbog putovanja osam sati dnevno, a roditeljima je (državi još i više)  i dodatna financijsko opterećenje, briga zbog nekontroliranog osmosatnog izbivanja djeteta iz njegovog najbližeg okruženja (vidi okvir o Matiji Vuiću). Naravno, mogli bismo naći i dodatne negativne efekte ovog trenda poput činjenice da se zbog male konkurencije upisuju (izuzevši medicinske)  skoro svi prijavljeni kandidati što dodatno smanjuje kriterije pri upisu, a tako i kvalitetu samih razreda.

Tek svaki četvrti srednjoškolac „domaći“

Prema podacima koje smo prikupili u Srednjoj Školi Pakrac, od 436  učenika SŠ Pakrac, s područja Grada Pakraca ih je  93 (21 posto).   S područja Grada Lipika je njih 27 (6,2 posto) tako da je iz najbližeg okruženja u pakračkoj srednjoj školi tek 120.

Da pakračka srednja  škola u premalom broju polaznika služi svojim najbližim mladim stanovnicima u srednjoškolskoj dobi još plastičnije upozoravaju ovogodišnji podaci s upisa. U lipnju je u Pakracu osnovnu školu završilo 77 osmaša, a u srpnju je nastavak školovanja u Pakracu upisalo tek njih 20 ili skoro tek svaki četvrti. Istovremeno je u lipnju u Lipiku osnovnu školu završio 31 osmaš i u Poljani 19. Od njih 50 školovanje u Pakracu je nastavilo sedmero ili tek svaki sedmi. Uz pretpostavku da  neko dijete i nije  nastavilo srednju školu što je danas rijetka pojava (dakle jedan ili dva), ili uz činjenicu da su neka djeca imala izrazite specifične želje za školovanje kao što je policijska ili  vojna akademija, šumarska ili pomorska škola, ostaje pitanje zašto se ipak većina njih vozi pored pakračke srednje škole i odlazi na školovanje u Daruvar.

Dolaze đaci iz 12 županija

Što se tiče ostalih učenika pakračke srednje škole, od njih 316, svaki treći (njih 116) dolazi iz drugih sredina Požeško-slavonske županije, 74 s područja Bjelovarsko-bilogorske od kojih 34 iz Daruvara i okolice, 53 s područja Sisačko-moslavačke županije, 31 Brodsko-posavske, 25 iz Osječko-baranjske, 8 iz Virovitičko-podravske, troje iz Koprivničko-križevačke, dvoje iz Šibensko-kninske te po jedan iz Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Vukovarsko-srijemske i Zagrebačke županije. Ovako geografski razvrstani porijeklom učenici skoro kroz cijelu Hrvatsku lijepo zvuči da nisu prisutna ona dva početno spomenuta problema: svake školske godine ih je sve manje i mladi Pakračani i Lipičani sve više nastavljaju školovanje u Daruvaru.

Razlog je naravno u profilima, odnosno usmjerenjima koje godinama upisuje i obrazuje naša škola bez ikakvih noviteta. Noviteti su eventualno ukidanje smjera kada nema dovoljno kandidata niti za pokrenuti zanimanje.

Ove godine u školi je ostala opća gimnazija (20 učenika), medicinski tehničari (40 učenika), fizioterapeutski tehničari (20 učenika) te po dva, odnosno tri učenika za rukovatelja samohodnim  građevinskim strojevima  i montere suhe gradnje. Kandidata nije bilo dovoljno za građevinske tehničare, kao niti lani za zidare i tesare.

U gimnaziju je ove godine krenulo 14 Pakračana i pet Lipičana, te jedan učenik s područja Bjelovarsko-bilogorske županije. U medicinsku školu krenule su četiri mlade Pakračanke, jedna Lipičanka i 35 ostalih, a u fizioterapeutsku tri učenika iz Pakraca i Lipika i 17 ostalih. Onih pet učenika u ostala dva zanimanja dolaze s Požeško-slavonske i Sisačko-moslavačke županije, dakle nitko ove godine od mladih Pakračana i Lipičana ne želi biti bagerist ili monter suhe gradnje, mada im mi uporno nudimo baš te programe.

Medicinsko usmjerenje je zaštitni znak pakračke škole i bez njega jasno je da ne bi bilo niti pakračke srednje škole, nekada poznate prvenstveno po građevinskim zvanjima pa smo se osamdesetih godina prošlog stoljeća čak i zvali Građevinski obrazovni centar nudeći osim tih zanimanja još obrazovanje u medicinskoj struci, gimnaziji, drvoprerađivačkoj, tekstilnoj i cvjećarskoj struci.

Medicinska usmjerenja daleko najinteresantnija

Sudeći prema rezultatima upisa u srednje škole u Hrvatskoj, medicinska usmjerenja su daleko najinteresantnija petnaestogodišnjacima i njihovim roditeljima. Prema podacima CARNET-a  najveći interes za upis u sve hrvatske srednje škole  je bio u Zdravstvenoj školi Split gdje je za 172 mjesta konkuriralo 1583 kandidata, u Zdravstvenom učilištu Zagreb za 191 mjesto 1706 kandidata, Medicinskoj školi Osijek za 130 mjesta 1062 kandidata, Medicinskoj školi Rijeka za 164 mjesta 1315 kandidata, a da ne nabrajamo puste brojke, slično je bilo i u Šibeniku,  Zadru,  Varaždinu…  U Pakracu za 40 mjesta za medicinske sestre prijavilo se je više od 260 kandidata, (svaki osmaš mogao se prijaviti internetom u šest škola) od kojih je 64 to zanimanje bio prvi izbor, dakle ozbiljni kandidati. Za zvanje fizioterapeut (20 mjesta) također je bio veliki broj preliminarnih prijava od kojih je za njih 46 to bio prvi izbor. Nije problem pojasniti zašto toliki interes za medicinsku struku: stanje je takvo da se tu još uvijek relativno lako i brzo može doći do posla sa sigurnom i solidnom plaćom, ali i zbog sve prisutnije činjenice da ulaskom u EU to osoblje bez problema nalazi posao van granica Hrvatske. Posljednjih godina se razgranao sustav nastavka školovanja kroz trogodišnje i petogodišnje studije, čak i u malim sredinama poput Pakraca, Nove Gradiške i slično. Stoga je neophodno zdravstvenu struku (i bolnicu) ne samo zadržati u Pakracu nego i nadopuniti (vidi okvir „Više kandidata, bolji prosjek“)

Naravno da u potrazi za zanimanjima koje treba ponuditi mladim ljudima za školovanje u Pakracu, bez obzira na onih cca. 220 učenika koji svakodnevno s područja Pakraca i Lipika putuju u Daruvar, nije moguće samo prepisati zvanja za koje se oni školuju u tri daruvarske škole (ekonomski tehničar, prodavač, razna ugostiteljska i turistička zvanja, vozač, elektrotehničar, prometni tehničar, mehatroničar…). Potrebno je tu dodati i nešto svoga.

Razmišljanja iz Zadra

Pripremajući ovu temu upoznali smo sa statističkim podacima, ponajprije odnos završenih osmaša na području Pakraca i Lipika s brojem upisanih u prvi razred Srednje škole Pakrac, Tihomira Tomčića. Tihomir Tomčić naš je Pakračanin koji je od 1995. godine ravnatelj Strukovne škole „Vice Vlatković“ u Zadru. Za svoj je prosvjetni rad višestruko nagrađivan raznim državnim prosvjetnim nagradama i već je četiri godine jedini član bez znanstvene titule Upravnog vijeća  Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Podatak da se tek svaki četvrti pakrački osmaš, odnosno svaki sedmi lipički upisuje u najbližu školu on je ocijenio katastrofalnim. Kao prvi korak on predlaže da se odmah ode među sadašnje osmaše i njihove roditelje i napravi anketa o tome što bi oni htjeli idućeg srpnja upisati za nastavak školovanja te se vidi koliko ima realno kadrovskih, prostornih i tehničkih uvjeta da se udovolji njihovim željama u Pakracu. Naravno i škola sama  treba ponuditi neko rješenje, a kao hit zanimanje u ovom trenutku on ističe zanimanje računalnog tehničara koji može nastaviti školovanje, ali i tražiti posao u brojnim gospodarskim i društvenim institucijama. Pored toga ističe da obrtnička zanimanja poput instalater kućnih instalacija (i slična) koje je on osmislio s kolegama iz svoje škole i Nove Gradiške može biti veoma dobro prihvaćeno, kao i sve vrste elektro zanimanja koje se baziraju na solarnu energiju.  U traženju novih zanimanja treba voditi računa i o prirodnim resursima, primjerice u Pakracu i okolici su brojne šume, ali i interesantna potencijalna zanimanje poput agrotehničar. U traženju zanimanja treba iskazati i maštovitost pa uvoditi  trojna zanimanja (svake godine upisivati jedno srodno poput primjerice jedne godine auto-mehaničar, druge godine mehaničar poljoprivredne mehanizacije i treće godine autolimar pa ispočetka). To su samo s njegove strane na brzinu navedeni  primjeri u čemu, kako je istaknuo je neophodno podrška čelništva lokalne zajednice (Grad), koju će sigurno uvažiti osnivač (Županija) pa sve to do Nove godine argumentirano i dokumentirano poslati u Ministarstvo kada počinje izrada mreža upisnih programa za narednu školsku godinu.  Ukoliko je riječ o zanimanju za koje je već izrađen program, nema razloga da Ministarstvo ne odobri raspisivanje natječaja za upis već za iduću školsku godinu nakon kojeg će, ovisno o iskazanom interesu, upis biti odobren ili ne.   Naravno da se pritom ne može misliti samo na odlikaše i one koji će školovanje nastaviti nakon srednje škole već i one koji nemaju materijlanih uvjeta, predznanja ili volje da se školuju nakon mature. A upravo takvi su najčešće naši srednjoškolci putnici za Daruvar.

Novinski tekst ne može odgovoriti niti riješiti društveni problem pa to nije bio cilj niti ovome, ali može pokrenuti na razmišljanje kako bi dogodine u rujnu prestali biti kroničari stalnog trenda pada broja učenike što s obzirom na značaj srednje škole u gradu, ali i života kojih nosi ovih 300 i nešto srednjoškolaca sa strane nije malo.

ODNOS INTERESA I KVALITETE UČENIKA

Više kandidata, bolji prosjek

Više upisnih usmjerenja i njihova atraktivnost sigurno utječe na konačni broj učenika, a to znači i konačni broj nastavnika koji izvode neophodnu satnicu, ali i ukupno kvalitetniju školu. Pokazat ćemo to na primjeru statističkih pokazatelja s ovogodišnjeg upisnog roka koji je objavio CARNET.

Prije toga treba znati da se za upis u četverogodišnje škole  (i petogodišnje kada su u pitanju medicinske sestre/tehničari)  boduje opći uspjeh na dvije decimale od petog do osmog razreda, ocjena iz hrvatskog, matematike i stranog jezika u 7. i 8. razredu i još tri predmeta u čemu se daje malo autonomije svakoj od škola. Tako se na ocjene može skupiti najviše 80 bodova te još pojedinci poneki bod mogu ostvariti uspješnim nastupom na međunarodnim i državnim natjecanjima iz znanja i sporta te na zdravstveni hendikep. Na popisu 23 najuspješnije škole (zanimanja) u Hrvatskoj po prosjeku ostvarenih bodova  upisanih učenika u srpnju nalaze se farmaceutski tehničari u školama u čak sedam sredina: u Zagrebu, Bjelovaru, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Šibeniku, Pregradi, sa znatno većim prosjekom od 70 bodova, dakle sve odlikaši. Rezultat je to velikog interesa za upis tog zvanja kod osmaša odlikaša, ali i velika konkurencija koje ostale učenike eliminira.

Dakle interesa za zvanje farmaceutski tehničar postoji. Ne tvrdim da bi on automatski bio tako izražen i u Pakracu, ali mi je logika da nakon 25 godina razvijamo zdravstvenu prosvjetnu struku u našoj školi novim zanimanjem o čemu bismo trebali razmisliti, prvenstveno kadrovskim i tehničkim potencijalima oni koji su stručni i koji vode školu. Možda je i jedno od rješenje u daljnjem razvoju zdravstvene škole i zanimanje njegovateljica. Ili nešto treće.  To je tek  primjer u razmišljanju o promjeni ili dopuni sadašnjih usmjerenja/zanimanja u Pakracu.

Što analiza CARNETA pokazuje o kvaliteti ljetos upisanih srednjoškolaca u našoj županiji? Od deset analiziranih škola najveći prosjek  bodova po učeniku na našoj županiji ima Prirodoslovno matematička gimnazija u Požegi (77,58 prosječan broj bodova, odnosno 70,56 najlošiji upisani kandidat). Naša usmjerenja nalaze se na posljednja tri mjesta među 10 četverogodišnjih škola-usmjerenja: fizioterapeutski tehničari (68,13 prosječno bodova – posljednji upisani kandidat 64,78), medicinske sestre (68,04 – 62,89) i na desetom mjestu naša opća gimnazija (67,24 – 50,54). Usporedimo li prosjek bodova naših gimnazijalca sa susjednim gimnazijama ponovo smo u minusu:  Daruvar  (72,85 prosječno, najslabiji kandidat  40,77),  Garešnica (73,35 – 67,72), Grubišno Polje (73,38 – 60,54), Opća gimnazija Bjelovar (77,23 – 72,20).

Dakle, osim što nas treba zabrinjavati stalni pad broja upisanih učenika, nije baš pohvalan niti prosjek bodova primljenih kandidata što ipak nije do profesora i vodstva škole, osim u djelu privlačenja djece, jer kako su nam rekli ljudi iz struke, i ovdje je potreban tržišni marketing poput dana otvornih vrata, internetskih stranica i slično kako bi se djeca privukla baš u tu školu. Ovogodišnji dobri rezultati državne mature i upisa na fakultete naših lanjskih maturanata pokazuju da  za kvalitetu škole ne mora biti presudan prosjek bodova upisanih kandidata, ali nesumnjivo je da  je i on je faktor privlačenja novih učenika.

MATIJA VUIĆ, SREDNJOŠKOLAC PUTNIK

Trećina razreda iz Pakraca i Lipika

Šesnaestogodišnji Matija Vuić tek je jedan od svakodnevnih  brojnih srednjoškolaca putnika na relaciji Pakrac-Daruvar i natrag.

Pohađa treći razred ekonomske škole i u njegovom razredu (20 učenika) u Daruvaru, šestero ih je s područja Pakraca ili Lipika. Ekonomska škola bila mu je na upisu drugi izbor i kada nije upisao fizioterapeutsko usmjerenje, a kako alternative koja bi ga zadovoljila u Pakracu nije bilo, valjalo se uključiti u rijeku učenika sa svakodnevnim putovanjem u Daruvar.

Ovisno o početku nastave, putuje jednim od spomenuta tri  autobusa koja iz Pakraca kreću svakog radnog dana u 5,50, 6,10 i 6,20  sati (postoje i linije u slučaju  poslijepodnevne nastave u 12,15 i 13,05 sati) i vraća se, ovisno o završetku u 13,40 ili nešto prije 15 sati, odnosno navečer iza 19 sati. I on nam je potvrdio da se zna dogoditi da nekada u autobusu nema dovoljno mjesta za sjesti.

I on bi radije da može ujutro sat vremena duže spavati,  s obzirom da do škole u Pakracu ima pet minuta te  doći poslijepodne kući s nastave  bar sat vremena ranije. No sada je tako i ne žali se, jer je kroz prethodne dvije godine uhvatio takav ritam. Drugih problema što se tiče samog putovanja, ali i školovanja u Daruvaru,  ne vidi.

Taj put u Daruvar za mjesečnu kartu njegove roditelje košta 92 kune mjesečno (lani 86, preklani 171), a državu još tri puta toliko jer od lani Ministarstvo učenicima putnicima subvencionira 75 posto (preklani 50 posto) od redovne cijene mjesečne karte. Naravno, s obzirom na dužinu boravak vjerojatno je potrebno izdvojiti i nešto više novca za gablec, čaj ili kavu u odnosnu na boravak kod kuće.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone