NEOBIČNO ZVANJE DALIBORKE JANDROKOVIĆ Sudski tumač za bosanski i srpski jezik

NEOBIČNO ZVANJE DALIBORKE JANDROKOVIĆ Sudski tumač za bosanski i srpski jezik

Od početka ove godine pakračko i lipičko područje ponovo ima sudskog tumača za hrvatski i njemački jezik, ali, koliko je nama poznato, i prvi put za srpski i bosanski jezik.
Sudski tumač za pojedine jezike (na našem području koliko nam je poznato do sada smo imali najmanje za engleski, francuski i talijanski) je česta potreba kao pomoć u komunikaciji lokalnog stanovništva s državnim institucijama u drugim zemljama u slučajevima prevođenja raznih dokumenta hrvatske državne, prosvjetne, medicinske, pravosudne i druge uprave, za dokumenata kao što su izvodi iz matičnog ureda, školskih svjedodžbi i diploma, potvrda radi ostvarivanja mirovina u inozemstvu, poreznih olakšica, dokazima o vlasništva različite imovine i slično. Istovremeno sudski tumači su neophodna pomoć u rješavanju prepreka u komuniciranju stranih državljana na našem području kada su u pitanju životni problemi ili potrebe kaznene i prekršajne problematika, prebivališta ili boravište, zapošljavanje, školovanje, upuštanje u poduzetništvo i slično.
Pred nešto više od godinu dana je umro Marijan Bartolić, jedan od prvih i najdugovječnijih pakračkih sudskih tumača za njemački jezik. Sada je njegovo mjesto zauzela Daliborka Jandroković, rođena Ciganović iz Lipika. To ne bi bilo ništa neobično da ona nije, osim za još i hrvatski jezik, ovlašteni sudski tumač za bosanski i srpski jezik, dakle jezike gdje uglavnom nemamo problema u sporazumijevanju. No zakonski propisu su takvi i u kontaktima s tijelima državnih ili pravosudnih institucija neophodan je prijevod svakog dokumenta napisanog na tim jezicima (čak i ako su na latiničnom pismu) bez prijepisa ovlaštenog tumača za te jezike.

Dug put do naziva tumača

Ovlaštenje za sudskog tumača za pojedini jezik izdaje nadležni županijski sud, kod nas onaj u Bjelovaru. Da bi, prema Daliborkinom objašnjenju netko dobio pravo na taj naziv prvi uvjet je da ima visoku stručnu spremu. Drugi uvjet je certifikat o poznavanju konkretnog jezika koje izdaje ovlaštena jezična institucija, u Daliborkinom slučaju Institut za strani jezik Zagreb. Nakon toga se prolazi edukacija pri Hrvatskoj strukovnoj udruzi stranih sudskih tumača koji o tome izdaje potvrdu. Tako pripremljena dokumentacija je preduvjet da bi na županijskom sudu polagali ispit poznavanja pravnog nazivlja koji obuhvaća preispitivanje kandidatovog znanja iz poznavanja Ustava RH, te nazivlja iz kaznenog, prekršajnog, ovršnog i drugih zakona.
Za sve to treba vremena i novaca. Novaca s toga jer se svi tečajevi, ispiti, certifikati plaćaju. Vremena jer treba polaziti tečajeve, čekati na rokove za ispite, učiti. Kod Daliborke je taj put trajao oko godinu i pol dana, možda nekoliko mjeseci dulje od prosjeka jer je morala i nostrificirati i svoju diplomu VSS iz Berlina.
Zvanje je stekla rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru polovinom prosinca, a službeno radi od 3. siječnja ove godine. Već je imala i prve poslove, kao prevoditelj u jednom pravosudnom postupku, te ovjeri nekoliko dokumenta.
Za sada joj je ured u Lipiku, ali kako kaže, kada je u pitanju prevođenje i ovjera službenih dokumenta zahvaljujući sve učestalijoj praksi da pravosudna i državna tijela prihvaćaju elektronske dokumente, polove prevođenja i ovjere dokumenata moguće je odraditi i e mailom. Zahvaljujući svemu tome naši sugrađani, ali i strani državljani koji obavljaju određene administrativne i pravosudne procedure na našem području više neće morati lutati u potrazi za sudskim tumačem izvan ovog kraja.