NASTAVA NA DALJINU Nikome nije lako, ali zajedničkim naporima sve se može

NASTAVA NA DALJINU  Nikome nije lako, ali zajedničkim naporima sve se može

U tijeku je treći tjedan nastave na daljinu. Budući da je neizvjesna situacija oko epidemije koronavirusa, još uvijek je nepoznato hoće li se učenici uopće vraćati u školske klupe do kraja ove školske godine. Rad u sustavu obrazovanja puno je kompliciraniji u ovom kriznom razdoblju i traži značajno više vremena od uobičajene nastave, kako za učitelje, nastavnike i profesore, tako i za učenike. Kako su se na nastavu na daljinu pripremili i prilagodili u Srednjoj školi Pakrac te kako su učenici prihvatili ovaj način obrazovanja upitali smo profesoricu biologije Vesnu Ančić, profesora povijesti Branka Križana i stručnu prvostupnicu sestrinstva Danijelu Štampf Vončina.

Nakon početnih problema prvih nekoliko dana, zbog pucanja veze i uhodavanja, interakcija sa učenicima je zasad vrlo dobra. Većina nastave je organizirana u Google učionicama, a komunicira se i pomoću sustava Office365 i servisa Yammer i Teams. „Gotove aplikacije se jako malo koriste i nastavni materijal koji uključuje prezentacije, online provjere, linkove za video materijale, tablice, slike, sheme i slično profesori sami postavljaju. Materijali se objavljuju na dan prema rasporedu sati u školi. Neke kratke zadatke učenici riješe tijekom dana, čime se evidentira prisutnost na nastavi, a veće zadatke imaju tjedan dana vremena za pripremu. Dosta toga rade online zajedno u većim ili manjim grupama“, kaže prof. Ančić. Iako je interakcija kratka i svedena na minimum, učenici su slobodni, ako im nešto nije jasno, postavljati pitanja ili tražiti dodatna objašnjenja. Svi naši sugovornici šalju učenicima isključivo svoje zadatke i materijale, a na praćenje nastave preko televizije ne inzistiraju. Materija se ipak obrađuje u manjem opsegu nego inače, poučavanje se usmjerava na osnove, razumijevanje i primjenu bez previše nepotrebnih detalja.

Za sada bez ocjenjivanja

Ukoliko učenik ne sudjeluje u rješavanju zadataka, ne daju se ocjene ili neopravdani sati, ali se vode detaljne bilješke u e-dnevniku o tome kada nije prisutan, koje aktivnosti nije odradio ili je odradio sa zakašnjenjem od više dana. Za „zabušavanje“, obavještava se razrednik tog učenika, a po potrebi i stručna služba škole, no većina učenika je savjesna i javljaju se, ispričavaju, ako nisu sudjelovali ili bili aktivni u nastavi. Rijetki su slučajevi da se učenici nisu uključili u nastavu, a razlog su ponajprije tehnički problemi, odnosno problemi sa računalom ili internet vezom.

Ovakav oblik nastave bio je izazov i za profesore, pogotovo one starije, ali svi su se maksimalno potrudili i pomagali jedni drugima. „Budući da je naša škola još od 2018. uključena u program „Škola za život“ naši su profesori već dobrim dijelom bili spremni ili blizu toga. Svi imamo školska prijenosna računala i tu smo vrlo jaki. Mlađi nisu imali problema, a onima koji su imali problema ili nešto nisu znali, pomagali su oni koji su znali. Prvi tjedan je bio jako naporan, pa smo radili i noću kako bi stigli sve pripremiti“, rekao je prof. Križan.

Za sada se još ne ocjenjuju učenici, no iz Ministarstva znanosti i obrazovanja je najavljeno da će upute o vrednovanju doći sljedeći tjedan. Svi naši sugovornici slažu se da će ocjenjivanje biti najveći izazov i da će problema sigurno biti. Smatraju da se učenici trebaju vrednovati i putem bilježaka (o aktivnosti, rješavanju zadataka i slično), s tim da postoje i mogućnosti rješavanja online testova, ali oni povlače za sobom dodatne probleme kao što su dobra internet veza, što je nekim učenicima veliki problem, također i broj računala u domaćinstvu ako ima više đaka. Kakvo god ocjenjivanje bude, vjeruju da će profesori ipak sniziti kriterije jer „ovakav način poučavanja ne može biti jednako kvalitetan kao redovan nastavni proces, a neposrednu komunikaciju između učenika i nastavnika ne može zamijeniti tehnologija, ma koliko napredna bila“, smatra prof. Ančić.

Za uspjeh su odgovorni i učenici i profesori

Za kraj smo ih upitali kako su oni osobno zadovoljni ovom online nastavom i da li bi nešto promijenili. Prof. Križan se izjasnio da, iako je u ovoj situaciji jedino takva nastava moguća, ne sviđa mu se ni kao profesoru, ni kao roditelju. Puno je posla i profesori, učenici, ali i roditelji su prikovani za računalo cijeli dan. „Mislim da će se hrvatsko školstvo znatno unaprijediti, ali treba paziti da se ne naviknemo na ovakav neprirodan i asocijalan način rada“, kaže profesor. I bacc. med. techn. Štampf Vončina rekla je da je zadovoljna ovakvom nastavom, s obzirom na situaciju. „Mislim da je vrlo pohvalno da su učenici koncentrirani na nastavu i da nastava ide svojim tokom. Vjerujem da je učenicima puno teže u ovoj situaciji ali i profesori su dosta susretljivi i zajedničkim naporima sve se može“. Prof. Ančić je zaključila da „nije lako ni učenicima, koji se žale da su zatrpani sa puno zadataka i da moraju raditi više nego prije, ali ni profesorima, jer svaki dan uče nešto novo i jako puno vremena troše za pripremu sata, odgovaranje učenicima, ispravljanje zadatka i slično. Mislim da nikome nije lako i za uspjeh jednaku odgovornost imaju i jedni i drugi.“

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email