NAGRAĐENE PAKRAČKE UČITELJICE Dubravka Namjesnik i Lejla Skalnik među 510 najboljih

NAGRAĐENE PAKRAČKE UČITELJICE Dubravka Namjesnik i Lejla Skalnik među 510 najboljih

Dubravka Namjesnik i Lejla Skalnik, pakračke učiteljice u Osnovnoj školi braće Radića, jedne su od 510 nagrađenih najboljih prosvjetnih djelatnika koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja i ministrica Blaženka Divjak, upravo na njihov dan 5. listopada, nagradilo po prvi put novčanim bruto iznosom od 10.000 kuna.

Mentorstvo učenicima na natjecanju, predavanja, radionice i edukacije, rad u stručnim vijećima i udrugama, objavljivanje stručnih članaka, izrada nastavnih materijala i obrazovnih sadržaja, vođenje i koordiniranje projekata, unaprjeđivanje rada škole te rad na unaprjeđivanju sustava obrazovanja, sedam je glavnih kategorija pravilnika prema kojima je stručno povjerenstvo odlučivalo o dobitnicima novčane nagrade.
Tako su i Dubravka i Lejla nagrađene za više ovdje nabrojanih kategorija, a kako su nam rekle, njihov prošlogodišnji rad se po ničemu nije razlikovao od prijašnjih godina, dapače smatraju svoj rad s učenicima privilegijom, rade ga s ljubavlju i ne vide se po ničemu boljima niti pametnijima od svojih pakračkih kolega.

Dubravka, inače rođena Đakovčanka, u pakračkoj matičnoj školi zaposlena je kao učiteljica razredne nastave deset godina, uskoro će navršiti 30 godina radnog staža, a prije pakračke radila je u osnovnoj školi u Đakovu i Đulovcu. Lejla je nastavnica engleskog jezika koja u pakračkoj školi predaje 13 godina, Šibenčanka koja već dugo živi u Pakracu, a prije pakračke škole predavala je također u đulovačkoj osnovnoj školi.

„Lijep je osjećaj kad vam netko čestita i oda priznanje, bilo ministrica ili netko od kolega, ali nismo očekivale nikakvu nagradu. Bez obzira na financijski dio nagrade misao vodilja bila mi je jesam li ja kao nastavnica bila dovoljno dobra i jesam li zaslužila nagradu. Najviše od svega me veseli činjenica da su djeca koja su sudjelovala u projektima bila uspješna i zapravo ovo priznanje ide njima, ali kolektivu naše škole“, istaknula je Lejla.

„Kada imate kolektiv koji vas podupire i s kojim možete surađivati, tada taj dodatni posao je stvarno gušt. Mene nitko ne tjera na sudjelovanje ili kreiranje različitih projekata, biti učitelj je poziv. Ja ne gledam koliko ću sati provesti dodatnog rada nego koliko će to koristiti mojim klincima“, dodala je Dubravka.

Kako skromne u samohvali, tako skromne i u medijskim istupima, pa zamoljene za zajedničku fotografiju skoro istovremeno odgovaraju: „Slikajte školu, jer nismo nagrađene samo nas dvije nego cijela škola“. Kada smo ih upitali koje bi od projekata u prošloj godini izdvojile kao najdraže, nisu naglasile stručne edukacije ili predavanja na kojima su bile pozivane kao predavačice, a bilo je i toga, nego projekte solidarnosti i učenja dobrih djela. Kako kažu, to su teme povezane s građanskim odgojem, poveznica onoga što primarno uče svoje učenike, da budu dobri i odgovorni ljudi.

Kada ovu vijest stavimo u kontekst današnjeg štrajka, dežurne „urlače“ posebno na društvenim mrežama koji bez imalo grižnje savjesti učiteljima lijepe etikete uhljeba i neradnika koji cijelo ljeto imaju praznike kao i naša djeca, koji su svako malo u nekom štrajku, koji djecu nisu ničemu naučili, a još se usude tražiti nekakve povišice, treba možda podsjetiti na jednu činjenicu. Učitelji nisu dužni djecu učiti higijeni, da budu odgojena, pristojna, poštuju autoritet… To je prvenstveno zadaća roditelja. Ali roditelji često ne uspijevaju u svojim roditeljskim dužnostima, stoga se treba utješiti činjenicom da postoje učitelji koji će, unatoč svemu, ipak odvojiti vrijeme kako bi djecu podsjetili da kažu „molim“ i „hvala“, upozorili ih na zamke društvenih mreža, savjetovali ih i o osobnoj higijeni i poučili da budu bolji građani.

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone