MR. SANJA DELAČ: I pored općeg napretka – najvažniji je kreativan učitelj

MR. SANJA DELAČ: I pored općeg napretka – najvažniji je kreativan učitelj
Puno je bilo novina, kako materijalnih tako i organizacijskih u ovoj školskoj godini u Osnovnoj školi braća Radić Pakrac. Što su one donijele konkretno učiteljima, a što učenicima i roditeljima, ali i o onome što školu tek čeka ovog ljeta kada treba započeti s realizacijom projekta energetske obnove – razgovarali smo s ravnateljicom mr. Sanjom Delač,

Jedna od bitnijih materijalnih novina u ovoj školskoj godini je nova kuhinja. Što ste s njom konkretno dobili?
Dobili smo jako puno. Kuhinja nije ozbiljnije obnavljana od rata, nedostajalo je aparata za pripremu hrane. Sada smo ih dobili: plinske kotlove, konvekcijsku pećnicu, perilicu posuđa. Sve to je olakšalo rad kuharicama, ali i omogućilo pripremu novih jela u odgovarajućim količinama jer u kuhinji se svakodnevno hrani 410 učenika. Sada imamo uvjete za pripremu raznovrsnijeg jelovnika.
Investicija koju je financirala Županija je vrijedna oko 150.000 kuna s tim da smo prije toga promijenili jedan kiper vrijedan 30.000 kuna. Bilo je tu i drugih popratnih aktivnosti. Dio učionica smo opremili novim školskim klupama i stolcima, a opremili smo s pultom i knjižnicu, tako da je Županija iz decentraliziranih sredstava u ovoj školskoj godini u našu opremu uložila oko 230.000 kuna.
Tehničkih novina je bilo i na području nastave informatike?

Puno novina u informatici

Da, ušli smo u projekt Ministarstva za opremanje informatičkih kabineta, među prvih 200 škola u Hrvatskoj tako da imamo novih 10 prijenosnih i 10 stolnih računala za nastavu informatike za više razrede, dok smo sa starim računalima osposobili još jednu učionicu za izvannastavne aktivnosti za učenike nižih razreda i robotičare. S dijelom računala smo opremili učionice u područnim školama tako da nam je, što se tiče nabavke uređaja i opreme, ova školska godina bila vrlo uspješna.
Također učenici šestih razreda, njih 83, su dobili takozvane micro bitove, uređaje koji su prijenosni i koje djeca nose i kući pa ga tamo priključe na svoja računala, a služi za programiranje. Kada završe šesti razred uređaje će učenici vratiti školi, a na jesen će ih dobiti nova generacija učenika šestih razreda. Djeca to jako koriste, učitelji su prošli i edukaciju za rad na njima i već su krenuli neki praktični projekti, primjerice mjerenje vlage u vrtu i slično.


No, najveće i najvažnije ulaganje tek predstoji. To je energetska obnova zgrade matične škole vredne oko pet milijuna kuna. Kada to kreće i što će te time dobiti?
To je projekt s tri izvora financiranja: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ministarstvo regionalnog razvoja i Županija. U tijeku je priprema natječaj za izvođača radova koji se mora provoditi po principu javne nabave, što je jako zahtjevno i mi se nadamo njegovom uspješnom završetku kako bi s radovima mogli započeti odmah po završetku školske godine, dok u školi nema učenika. Radovi obuhvaćaju promjenu krovišta, novu fasadu i zamjenu dijela stolarije koja je još uvijek drvena, kao i promjenu kotlovnice. Dobit ćemo jako puno, a najviše na troškovima grijanja. Naravno, značajno će biti poboljšan i vanjski izgled škole.
Može li se sve to napraviti za dva i pol mjeseca?
Nadam se da može. Vidjet ćemo kada bude poznat izvođač. Nama je najvažnije da se, dok nema učenika, izvrši promjena krovišta. Sada smo na novi natječaj energetske učinkovitosti prijavili i zgradu područne škole u Badljevini, gdje je očekivano vrijednost 1,2 milijuna kuna.
Što je s e-dnevnicima?
Sada ih još nemamo, ali ćemo ih imati od jeseni. Svi učitelji su opremljeni prijenosnim računalima tako da smo stvorili mogućnost da od iduće školske godine imamo i sustav e-dnevnika. Na edukaciju će još ovaj mjesec najprije nastavnici informatike, a nakon toga i svi ostali.
Mijenja li moderna tehnologija nešto u sustavu komunikacije učitelji-roditelji?
Jako puno, a modeli su različiti, od učitelja do učitelja. Neki su formirali svoje razredne grupe, neki imaju čak i razrednu internet stranicu koju roditelji redovito posjećuju.
Znači li to da roditelji dolaze manje u školu?

Bitan osobni kontakt s roditeljima

Ne bih rekla, osobni kontakt je ostao. Nastojimo roditeljima omogućiti stalnu komunikaciju. Ove godine smo uveli i novinu. Informacije su bile poslije nastave, ali od ove godine smo uveli za one koji rade i mogućnost poslijepodnevne informacije. S uvođenjem e-dnevnika roditelji će imati mogućnost svakodnevnog uvida od kuće. Iskustva škola koje su s tom praksom krenule ranije, kažu da roditelji tada manje dolaze na informacije, mada ja ne bih voljela da to bude tako. Nije samo ocjena ono što roditelj treba znati o djetetu. Roditelj mora imati saznanja i o djetetovom ponašanju u školi, njegovim interesima o onome u čemu je uspješan ili o onome što bi trebao poboljšati. Mnogo toga roditelj može saznati od učitelja o svom djetetu pa ostaje i dalje poziv roditeljima da dolaze, ne samo na informacije, nego i na druge školske aktivnosti.
Imaju li sva djeca mobitele?
Imaju i djeca ga donose u školu i koriste. Neke škole su zabranile mobitele. Mi smo o tome razgovarali na učiteljskom vijeću i zaključili da to nećemo raditi. U svijetu smo informatizacije, neki učitelji koriste ga i u nastavi, primjerice razni kvizovi. Ako ga ne treba na nastavi mobitel mora biti u torbi isključen. Naravno, mi ne možemo biti odgovorni za eventualne nestanke, gubitke, razbijanja i slično.
Osim s mobitelima, djeca danas raspolažu i brojnim drugim uređajima poput računala, igrica video-audio tehnike. Kako ih u takvim uvjetima natjerati van na zrak, na fizičku aktivnost i druženje?
Škola organizira brojne izvannastavne aktivnosti sportskih skupina pri čemu je evidentno da se u njih više uključuju djeca nižih razreda. U petom razredu je to još donekle no u sedmom je taj interes znatno manji. Možda i zbog te sve prisutnije tehnologije. No, imamo razne sportske sekcije poput nogometa, rukometa odbojke. Idu na natjecanja. Tu su i robotičari, vrtlari, projekt „Spretne ruke“, dramska sekcija. Sada u proljeće smo svi u vrtu, uređujemo okoliš škole koji je jako velik. Svaki je razred zadužen za uređenje svog dijela okoliša. Imamo školski vrt s deset tematskih cjelina. Njegujemo rad rukama i unatoč tehnologiji on se ne smije zanemariti.
Evidentno je da su promjene iz godine u godinu velike. Kako se s tim nose učitelji, kakva je njihova starosna struktura?

Mlad kolektiv

Kolektiv je mlad. Pred mirovinom su nam samo dvije učiteljice koje odlaze ove godine. Pratimo sve izazove koji su pred nama i mogu reći da su nam učitelji kreativni, provode brojne aktivnosti. Podijeljeni smo u 12 timova i svaki tim je zadužen za jedno područje. Opredijelili smo se da uz redovan rad još više pažnje posvećujemo učenicima koji mogu i žele više. Stoga smo i oformili tim za darovite učenike i cijele godine provodimo aktivnosti u koje se mogu uključiti takva djeca i pokazati svoje znanje. Konkretno – u jezičnom području te aktivnosti su natjecanje u čitanju na glas, lijepom pisanju, smotri pripovijedanja. Iz matematike smo imali više različitih natjecanja. U području likovnosti smo imali natječaj za najbolju božićnu čestitku. Sada imamo natječaj za najbolju za najbolju fotografiju, sliku ili plakat na temu o ekologiji. Puno radimo na poticanju čitanja. Tako smo imali kviz iz poznavanja lektire. Provodimo projekt „Čitamo svi mi u obitelji“ u kojoj djeca nose kući knjige kako bi ih čitala cijela obitelj.
Pojam darovitosti je dosta rastezljiv. Kako vi odabirete učenike koji su daroviti?

Programi prilagođeni sposobnostima

Prije dvije godine psihologinja je provodila identifikaciju među učenicima četvrtih razreda i tada je odabrano šestero učenika. Nakon toga takvu identifikaciju više nismo provodili, ali smo pratili uspjeh učenika i njihove aktivnosti i možemo reći da sada imamo prepoznatih 50 do 60 učenika koji su potencijalno daroviti. Zato smo se uključili u projekt „Erasmus plus“ posredstvom kojeg upravo sada idemo tjedan dana u Češku, u državnu školu za darovite učenike, kako bismo se tamo upoznali s njihovim iskustvom u radu s darovitim učenicima, kako provode sustavnu identifikaciju darovitih i s njima rade. U ekipi je 13 učiteljica i stručnih suradnika pri čemu su zastupljeni različiti nastavni predmeti i područja Nadamo se da ćemo dio ideja i primjera dobre prakse koje vidimo moći ugraditi u naš školski kurikulum.
Naravno da u populaciji ima, osim darovitih, i onih kojima je program pretežak. Kako raditi s njima?
Da, imamo mi i prilagođene programe koji provodi svaki učitelj i djeca napredaju prema svojim mogućnostima. Jedan od tih programa knjižničarke-defektologinje smo nazvali „Čipi“ koji provodimo cijele godine za djecu koja imaju problem s početnim čitanjem i pisanjem i provodi se u prva dva razreda. Imamo i posebni razredni odjel, to su sada učenici trećeg razreda koji čine tri posebna učenike. Drugih učenika s tjelesnim invaliditetom sada nemamo.
Imate li asistenata u nastavi?
Imamo i to u tom posebnom razredu, kao i asistenta jednoj učenici s Dawnovim sindromom. Sva djeca koja imaju potrebu imaju asistenta u nastavi.
Znači li to da sva pakračka djeca, bez obzira na psiho-fizičko zdravstveno stanje, mogu pohađati osnovnu školu u Pakracu?
Mislim da da.
Ministarstvo je ove zime provodilo među školama akciju izjašnjavanja o dobrovoljnom uključivanje u eksperimentalni nastavani program od jeseni. Kako su reagirali naši roditelji na to? Nisu svi skloni eksperimentiranju.
Nisu. Radi se o prvim trećim i sedmim razredima. Mi smo odradili sve predradnje, preko učiteljskog vijeća, pa vijeća roditelja. Roditelji su bili nesigurni i podijeljeni, dijelom i zbog toga što je bilo malo informacija pa su se bojali te riječi eksperiment. Mi smo im pokušavali objasniti da to neće biti tako velike promjene u programu nego više u pristupu. Na kraju smo dobili njihovu suglasnost. Nismo ušli u program, ali će učitelji biti uključeni u edukacije. Pratit ćemo taj tijek. Bili smo spremni na uključivanje, ali smo zadovoljni i ovim što ćemo dobiti.
Kurikularna reforma je već dvije godine poprilično burna društvena tema. Pokušava se naći adekvatno mjesto za razne društvene sadržaje. Jedan od njih je i nastava vjeronauka. Kako mi stojimo s tim?
Kod nas je veliki broj djece uključen u vjeronauk, vjerojatno više od 90 posto. Imamo i katolički i pravoslavni vjeronauk.
Imamo li nastavu na materinjem jeziku za učenike nacionalnih manjina?
Imamo i za srpsku i za češću nacionalnu manjinu nastavu na njihovom jeziku
Druga nastava stranog jezika?
Izuzetno dobro zastupljena. Engleski je prvi strani jezik za sve učenike, a kao drugi, odnosno izborna nastava se nudi njemački, talijanski i francuski jezik i djeca se uključuju u tu nastavu. Najviše u njemački i nadam se da to nije povezano s trenutnim migracijskim trendom.
Škola je prostorno, naročito sada nakon modernizacije kuhinje, opremljena za produženi boravak učenika u školi o čemu se priča već godinama. Hoće li biti što od toga na jesen?

Na jesen produženi boravak

U tijeku je anketa među roditeljima i poneki od roditelja se raspituju za njega. Od kada sam na čelu škole, a to je već tri godine, pokušavam to uvesti. Grad je pokazao interes ili dobru volju da financira učitelja koji će raditi u produženom boravku. Roditelji moraju shvatiti da produženi boravak nije čuvanje djece već nastavak rada s njima na kreativnim aktivnostima za što je potrebno pedagoško znanje. Kuhinja je u tome bila apsolutno važan preduvjet jer djeca u produženom boravku imaju tri obroka: doručak, užinu i ručak. No preduvjet je bio i taj radnik u kuhinji i uspjela sam ishoditi u Ministarstvu i pola kuharice tako da su riješena obadva zaposlenika neophodna za produženi boravak. No sada nam treba interes i roditelja koji moraju biti svjesni da i oni moraju snositi dio materijalnog troška boravka njihove djece koji se odnosi na dodatne namirnice, režije i slično. U Požegi je to 400 kuna mjesečno za dijete što plaća roditelj. Mi upravo izrađujemo kalkulacije i ja se nadam da ćemo moći stati u iznos od 350 kuna po djetetu. Za uvođenje produženog boravka moralo bi biti minimalno 15 učenika.
Koje to vrijeme podrazumijeva produženi boravak?
Od 8 do 16,30 ili 17 sati ovisno o potrebi roditelja s tim da roditelj može preuzeti dijete i ranije. Uvođenje produženog boravka bi zaista bio još jedan vid obogaćivanja sadržaja naše škole i mislim da bi to puno značilo roditeljima koji ih nemaju gdje ostaviti.
Moderno je sada uniformirati učenike. Da li se u pakračkoj školi razmišljalo o tome?
Nismo o tome puno raspravljali niti s djecom niti s roditeljima. Ta tema je pomalo utihnula u cijeloj Hrvatskoj tako da je to prošlo mimo nas. Za to su također potrebna sredstva. U nekim bogatijim sredinama, kao Zagreb, to je išlo na teret grada. U nekim drugima na teret roditelja. Naša praksa je da prije svake novine pitamo učenike, roditelje žele li to.
U školama, koje su to uvele, kao razlog su isticali smanjivanje socijalnih razlika primjetljivih na odjeći. Vidite li na svojim učenicima tu socijalnu razliku kroz odjeću, mobitele, torbe, ostali pribor?
Kroz garderobu najmanje. Najviše se ističu kroz mobitele, mada niti to ne mora biti pravilo. Sva naša djeca su pristojno obučena i usudila bih se reći – uprosječena, bez značajnijih i čestih iskakanja.
Po graji s hodnika zaključujem da je školski sat završio, ali nije zvonilo?
Od ove godine nemamo više školsko zvono. Učitelji su inicirali nastavu bez zvona. Pitali smo učiteljsko vijeće, razgovarali s roditeljima i učenicima. Najprije smo krenuli s modelom da je zvonilo samo u jutro za početak nastave i na kraju za kraj nastave. Djeca su sam inicirala da zvoni i za kraj velikog odmora jer izađu na igralište pa ne znaju kada se moraju vratiti tako da sada zvonimo tri puta dnevno i svi smo zadovoljni. Puno je opuštenije čemu doprinosi i glazba u holu koju puštamo za vrijeme velikog odmora.

Na jesen bez pada broja učenika

Nedavno je bio zdravstveni pregled i preliminarni upis učenika koji će na jesen krenuti u prvi razred. Imate li povratnih informacija?
Imat ćemo tri razredna odjela kao i do sada. Broj učenika još nije poznat, u Pakracu je bilo 64 kandidata i dvadesetak za područne škole. No moguće je da će neki dobiti odgodu.
Koliko imate osmaša na izlazu?
Njih je 81, dakle pada broja učenika neće biti osim možda u zanemarivom broju.
Vrijeme je kada osmaši i njihovi roditelji razmišljaju o upisu srednje škole. Obilaze li vas potencijalne škole i imaju li roditelji dovoljno informacija?
Naši osmaši idu jedan dan u obilazak pakračke srednje škole, a daruvarske srednje škole se dolaze kod nas predstaviti, nude svoje programe. Lani smo bili u organiziranom obilasku srednjih školi u Požegi, dakle informacija imaju.
Proljeće je istovremeno vrijeme kada se provodi terenska nastava, što podrazumijeva jednodnevne ili višednevne izlete. Da li je to financijski teret roditeljima i ima li zbog te socijalne komponente izostanaka s takve nastave?
Te nastave su financijski teret roditeljima. Uz jednodnevnu nastavu, učenici četvrtih razreda idu na višednevnu školu u prirodi kao i učenici sedmih razreda koji idu uglavnom na more, mada smo jedne godine imali izuzetak kada su učenici išli u Orahovicu. Što se tiče financiranja, ne odu svi, možda odustane jedan učenik po razredu. No tu nastavu u prirodi sufinancira i Grad, mi nastojimo pronaći i neku donaciju tako da roditeljima smanjimo iznos s kojim moraju participirati.
Kada govorimo o petnaestogodišnjacima, u društvu se često kao problem ističe vršnjačko nasilje, ali i eksperimentiranje s alkoholom, cigaretama i drogama. Imate li vi takvih problema?
Nemamo. Ono što se događa nije nasilje već manji nestašluci na koje se odmah reagira. Stava smo da na svaki oblik neprimjerenog ponašanja, kao što je uništavanje imovine i slično, treba reagirati pa smo s toga, osim s roditeljima u kontaktu i s policijom i Centrom za socijalnu skrb. No nije to ništa alarmantno i neuobičajeno.
Sudjeluju li roditelji u takvim prilikama?
Uvijek, najprije s njima i s djecom razgovaramo, a potom i pedagoškim mjerama nastojimo utjecati na promjenu ponašanja.
Je li bilo slučajeva roditeljskog zanemarivanja?
Ne, nije.
Znači li to da sve u svemu imamo jednu poprilično normalnu situaciju?
Da možemo biti zadovoljni, djeca su pristojna. Potvrdu toga dobijemo od osoba koje u našu školu dolaze kao gostujući predavači. Nedavno su nam bili predavači s Učiteljskog fakulteta, hvale našu djecu kao pristojnu koja slušaju, surađuju i možemo s njima biti zadovoljni.
Vi ste više od 20 godina u prosvjeti. Možete li se malo osvrnuti na to razdoblje i reći da li se stvarno puno toga promijenilo?
Sigurno je da je promjena bilo, mada mi koji smo unutra možda i nismo najkompetentniji da to ocjenjujemo. Promjene su se događale postupno pa ih možda nisam sve ni uočila. Ja sam uvijek pokušavala ići ponešto ispred, učiti i pripremati se i na to potičem svoje kolege. Sigurno je da su se promijenila i djeca, promijenila se tehnologija i sve to utječe jedno na drugo, ali uvijek je najvažniji kreativan učitelj.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone