MLADA MISA PAKRAČANINA BOJANA BIJELIĆA Ispunjena je moja životna čežnja

MLADA MISA PAKRAČANINA BOJANA BIJELIĆA Ispunjena je moja životna čežnja

 

Pakračka župa radosno se i s molitvama priprema za 19. kolovoza kada će Pakračanin Bojan Bijelić, isusovac iz Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, u pakračkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, održati svoju mladu misu.

Vijest da će još jedan Pakračanin, nakon našeg Žarka Turuka, postati svećenik obradovala je mnoge pakračke vjernike, no i mnoge iznenadila jer, kako nam je pater Bojan u razgovoru rekao, vjeru koju danas živi,  upoznao je tek nakon završetka fakulteta.

Pater Bojan rođen je 4. listopada 1983. godine u Pakracu, uz mlađeg brata Darka prvi je sin oca Nenada i majke Gordane. Dane djetinjstva proveo je u Pakracu gdje je završio osnovnu i srednju školu, a školovanje nastavlja u Osijeku gdje završava studij građevinarstva te nakon diplome zapošljava se u struci i radi dvije godine. Svoje dječačke i mladenačke dane provodio je trenirajući nogomet, pohađajući školu, život mu je tekao kao i kod većine mladih Pakračana, iako je bio povučeniji u društvu. Njegova obitelj nije bila pretjerano religiozna, tako da ni on sam nije bio praktični vjernik, no roditelji su mu, kako kaže, uspjeli usaditi temeljne ljudske vrijednosti. Vjera i poimanje Boga cijelo to vrijeme Bojanu nije značilo puno, kako nam priznaje, tada nije bio osobito pobožan, niti pohađao svete mise. U njemu je postojalo nekakvo uvjerenje da Bog postoji, no nije bilo dubljeg propitivanja, ali osjećaj da nešto u njegovom životu nedostaje stalno ga je pratio, tada ni sam nije znao što je to točno.

„Prekretnica u mom životu bila je kada me je jedan prijatelj iz Zagreba pozvao da pođem s njim u Međugorje. Bilo je to 2007. godine na blagdan Duhova. Iz nekog razloga sam otišao, iako o takvim susretima nisam imao pojma. Tamo sam vidio puno mladih ljudi koji iskreno mole, tada sam doživio pravu živu vjeru, to je ono što me je u tom trenutku iznutra promijenilo. Tada sam odlučio da i ja tako želim živjeti, ali još nisam znao da želim biti svećenik“, priča nam Bojan. Bojan je nakon povratka u Osijek gdje je tada već radio, počeo aktivnije prakticirati vjeru, prvo odlazeći na svete mise, da bi krenuo i ministrirati kod kapucina. Prisjeća se da su ga upravo odlasci u crkvu, služeći kod oltara, ispunjavali mirom i tišinom koje nigdje drugdje nije mogao pronaći. Tada je počeo razmišljati o tome da postane redovnik ili svećenik. Nakon dvije godine previranja, razmišljanja i vaganja, mnogih razgovora sa svećenicima, nakon što je obavio duhovne vježbe, odlučio je dati otkaz na poslu i pristupiti isusovačkom redu u Osijeku.

„Roditelji su mojom odlukom razumljivo bili šokirani jer nisu niti slutili da će moj život krenuti tim putem, i sam sam mislio da ću, kao i većina, raditi i zasnovati obitelj, ali Bog je htio drugačije. Kao i svaki zabrinuti roditelji za svoje dijete i moji su sa mnom oko moje odluke dugo razgovarali. Vidjevši da sam u tome ustrajan, dali su mi blagoslov“, prisjeća se Bojan.

Bojan je školovanje nastavio kao isusovac, kada 2009. godine ulazi u novicijat u Splitu koji je trajao do 2011. godine gdje je položio redovničke zavjete. Nakon toga započinje studij na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Završivši studij započeo je praksu u Zagrebu gdje je radio sa mladima te gluhim i nagluhim osobama, a ove godine diplomirao je i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Prije četiri mjeseca prvo je zaređen za đakona u Rimu da bi ga 31. srpnja u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu za svećenika zaredio biskup u miru mons. Valentin Pozaić.

„Mlada misa za svakog novog svećenika, pa tako i meni, znači početak svega onog čemu sam težio, kao netko tko će služiti ljudima, pomagati im na putu do svetosti, biti posrednik i putokaz. To je i odgovornost jer i mi svećenici moramo živjeti na tom putu i dati sve od sebe, a sve ono što je izvan naših moći, to prepuštamo Gospodinu“, kaže pater Bojan.

Postavši svećenik Bojan se nije odrekao hobija koji ga i danas vesele i ispunjavaju. S jednakom strašću voli nogomet, kao dječak je trenirao u pakračkom Hajduku i ljubav prema ovom sportu, kako kaže, neće ga nikad napustiti. Ponekad i zaigra, redovito pogleda koju utakmicu što nije ni čudo kada je vatreni navijač Dinama. U zadnje vrijeme bavi se i glazbom, svira klavir za svoj gušt, a osim duhovne glazbe, voli onu glazbu koja progovara o egzistencijalnim pitanjima. U Pakracu nije baš često, u prosjeku bude oko dva tjedna godišnje jer mu obveze ne dopuštaju duže. Nakon mlade mise naš pater Bojan odlazi u Rijeku gdje će službovati kao kapelan na župi Zamet.

„Ovom svijetu nedostaje hrabrih ljudi koji će se odlučiti na život, odlučiti živjeti svoju vjeru u skladu sa svime što nas Crkva naučava. Nedostaje obitelji koje se ne boje imati više djece, nedostaje ljudi koji će pomagati drugima, nedostaje suosjećanja i lijepih riječi. Onome koji se odluči na avanturu hodanja s Bogom na putu svetosti, siguran sam da će ga Bog na tom putu iznenaditi i da će u nemogućim situacijama vidjeti Njegovu snagu. To je moja poruka svim mojim Pakračanima, a posebno mladima“, poručio je Bojan.

 

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone