MARKO BARČAN, PAKRAČKI PIVAR Nije lagano, ali me početni žar ne napušta

MARKO BARČAN, PAKRAČKI PIVAR Nije lagano, ali me početni žar ne napušta

Prošlo je godinu dana otkako je Marko Barčan u svojoj tvrtki „Pivovara Slavonica“ počeo s proizvodnjom craft piva „Grof“ i „Grofica“. Stoga smo mu se obratili s pitanjem kakva su iskustva nakon jednogodišnjeg  razdoblja poslovanja?

Situacija je za mene i dalje izazovna. Znači ne mogu reći da je lagana, jednostavna. Iskreno, nadao sam se da će sve skupa ići brže ili bolje. No pokazuje se da su bili u pravu oni koji su me dobronamjerno upozoravali da će mi za realizaciju početnih planova trebati četiri ili pet godina. Poslovanje tvrtke je stabilno, znači podmirujem sve obveze uključujući i postupni povrat kredita u iznosu od 50.000 eura koje sam dobio od HAMAG-a. No i dalje moram ulagati vlastita sredstva i sredstva moje obitelji.

U odnosu na očekivanja kakav je fizički obim proizvodnje? 

Mjesečna proizvodnja 3000 litara 

Trenutno radim s oko 30 posto kapaciteta što znači da mjesečno proizvodimo oko tri tisuće litara od teoretskih maksimalnih deset tisuća litara na koliko su kapacitirane moje proizvodne mogućnosti. Tih tri tisuće litara su neki minimum za normalno financijsko poslovanje. Moja očekivanja su bila da ćemo brzo doći na 4 do 5 tisuća. No očigledno to tako brzo neće ići. Trenutno imam dva proizvoda: „Grofa“ i „Groficu“. Sada nas je dvoje zaposleno. Očekivao sam povoljnije financijsko poslovanje i stvaranja uvjeta za otvaranje kušaonice što sam najavio i lani u intervju u vašem mediju. No nije bilo sredstava, ali niti vremena.

Je li pivo sezonska roba, artikl koji se prodaje više ljeti nego zimi?

I ja sam tako razmišljao. No nakon proteka godine dana vidio sam da nisam u pravu. Meni je značajno tržište Zagreb gdje ga distribuiram kroz nekih 30 ili 40 kafića. No Zagreb se u ljeti u tolikoj mjeri isprazni da se neki od tih kafića čak i zatvore i odu mjesec dana na godišnji odmor tako da mogu reći, bar kada je u pitanju moje poslovanje, da pivo nije sezonska roba. Kada sam vidio da Zagreb ljeti neće moći povući moje planirane količine, pokušao sam se orijentirati na Istru. No pokazalo se da troškovi transporta ne podnose tržišnu cijenu tako da su mi iskustva takva da bih se trebao u poslovanju fokusirati na krug od oko 150 kilometara.

Kakvo je lokalno pakračko-lipičko tržište?

Nisam u ozbiljnoj varijanti niti previše očekivao od lokalnog tržišta. Prisutni smo u desetak ugostiteljskih objekata koju vuku određenu količinu, ali je to daleko od toga da bi od tog tržišta mogao živjeti. Razlog je jednim dijelom cijena mada su se ugostitelji međusobno dogovorili i u dogovoru sa mnom nisu postavili dvostruku maržu, kakva je inače praksa, nego su mi išli malo na ruku s nešto nižom cijenom tako da se pivo može kupiti u ugostiteljskim objektima po cijeni od 15 do 17 kuna, što je nešto niže nego u Zagrebu.

Ima li povratnih informacija o kvaliteti?

Ima u smislu da su ocjene dosta kvalitetne, zadovoljavajuće, čak i u objektima tipa restorana gdje se možda pojavljuje pivski malo informiranija publika. Meni je posebno drago da nemamo niti jedne pritužbe da pivo mijenja okus. Postigli smo standard i to se stalno trudimo pratiti i držimo se postignutog recepta kao sveto pismo.

Što se u ovih godinu dana dogodilo na tržištu craft piva u Hrvatskoj?

Na jesen dvije nove vrste i gastro suvenirnica

Broj malih pivara je narastao na nekih sedamdesetak. Uslijed toga ugostiteljski objekti koji nemaju ekskluzivne ugovore s industrijskim pivovarama, maltene svaki tjedan, dobivaju neko novo pivo pri čemu je velika većina odlično craft pivo. No naši potrošači su takvi da uvijek vole probati novo pivo. Stoga ću i ja skoro izbaciti i treće, a na zimu očekujem početak proizvodnje i crnog piva. Upravo zbog te navike potrošača da stalno istražuju mogu već sada biti siguran da ću novo pivo bez problema u prva dva tjedna prodati u količinama od 4 ili 5 tisuća. Ne želim stavljati bilo kakav proizvod na tržište. Recept sam dugo isprobavao i znam što želim i trebam dobiti.

Planovi za drugu godinu poslovanja?

Planova naravno ima, ali se oni uvijek vežu uz ulaganja pri čemu su sredstva ograničena. To je i razlog što se u ovoj godini nisam natjecao za neka sredstva EU jer kod privatnih investicija oni uvijek zahtijevaju značajno vlastito učešće u ulaganju. Stoga u ovoj godini nisam niti realizirao najavljenu kušaonicu u objektu i dvorištu u Tomislavovoj ulici gdje pivo proizvodimo. Dijelom zbog novca, a dijelom i zbog vremena, jer ipak sav posao oko proizvodnje, ali i distribucije, marketinga, knjigovodstva, ne male administracije obavljamo nas dvojica.

U planu je tijekom jeseni u postojećem poslovnom prostoru otvoriti nešto poput gastro suvenirnice gdje bi uz svoje pivo prezentirao i prodavao i ostale gastro proizvode ovog kraja poput soka od Voćka ili vina od Ćasića. Nažalost takvih proizvoda, s deklaracijom koja omogućuje slobodnu maloprodaju, je u našem kraju malo pa ću vjerojatno posegnuti i za sirevima Jareša iz Dežanovca. U sklopu toga bih svakoga mjeseca prodavao i proizvode craft piva drugog hrvatskog proizvođača kako bi pakrački ljubitelji craft piva dobili uvid u hrvatsku proizvodnju i mogli usporediti moje pivo s drugima. Uz pokretanje dva nova najavljena proizvoda bit će dakle novina. Mada sve ne ide tako brzo kako sam planirao, zadovoljan sam. Posebice na činjenicu da me i dalje drži onaj početni žar i volja da u ovom poslu uspijem.

 

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone