LOCAL STORY Vlč. Žarko Turuk: Da Bog živi među nama danas, koristio bi Facebook

LOCAL STORY Vlč. Žarko Turuk: Da Bog živi među nama danas, koristio bi Facebook

U posljednje vrijeme je poprilično teško pronaći portal ili prelistati novine da u njima nema barem jedna vijest o aktivnostima Svetog oca. Svojom poniznošću u svakom svom obraćanju Papa Franjo osvojio je simpatije svijeta i danas je praktički medijska zvijezda. Popularan među masama, svojim stavovima i odlukama – ponekad možda i suviše liberalnim za krutu višestoljetnu crkvenu tradiciju – kod naroda izaziva burne i većinom pozitivne reakcije. No, smjer koji vodi prema liberalizaciji crkve nije uvijek i posvuda dočekan s oduševljenjem, naročito u crkvenim krugovima.
Kako je danas biti predstavnik Crkve te kako razmišlja, živi i radi jedan svećenik, pa i što radi kad ne radi – doznali smo iz prve ruke kroz priču s našim Pakračaninom, velečasnim Žarkom Turukom.

Pakrački gimnazijalac, rimski student
Žarko je rođen u Pakracu 1974. godine, kao drugo dijete majke Marije i oca Mate. U obitelji ga je već čekao četiri godine stariji brat Ivica, a peteročlana obitelj Turuk kompletirana je 1976. godine rođenjem najmlađe Ivane. U Pakracu je završio osnovnu školu i matematičku gimnaziju. Iako je vjera bila sastavni dio dana, u to doba ništa nije upućivalo na to da će po završetku obrazovanja mladi Turuk završiti u crnom svećeničkom talaru s bijelim kolarom. „Odmalena sam išao u crkvu, roditelji su me tako odgajali, no kao i svaki čovjek u svom odrastanju i mladosti preispitivao sam sebe, život i svijet oko sebe. Da, i glede vjere sam imao mnogo upitnika, no pronašao sam odgovore i stvorio neke trajne stavove.“

Kako je vrijeme odmicalo, kaže, sve se više primicao Bogu. Unatoč svemu upisao je „civilne škole“ – prometne znanosti činile su se kao dobar izbor iako je iznutra osjećao da je pozvan za nešto posve drugo. Konačno, upisao je Katolički bogoslovni fakultet, tada još ne razmišljajući o zvanju svećenika. „Završio sam za vjeroučitelja i odslužio vojni rok. Tad mi biskup Škvorčević predlaže studij u Rimu, što prihvaćam i kroz vrijeme studiranja osjećam snažan poziv dragog Boga za zvanje svećenika i tad “izoštravam” odluku. Konačnu sam donio po povratku iz Rima kada sam radio kao odgajatelj u Kolegiju Požeške biskupije, što je biskupijski srednjoškolski dom.“


Iz današnje perspektive, tvrdi, da nije poslušao unutarnji glas, ostao bi neostvaren čovjek. Ubrzo je zaređen, 2009. najprije za đakona, a onda i za svećenika. Mladu misu imao je u Pakracu, a posebno je ponosan na prisustvo oko dvije tisuće sugrađana, prijatelja i rodbine. Put novopečenog svećenika vodio je najprije na završetak mandata odgajatelja u Kolegiju Požeške biskupije, potom je bio župni vikar u župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Požegi, zatim predstojnik katehetskog ureda – zadužen za vjeroučitelje u požeškoj Biskupiji, potom ponovo župni vikar u Markovcu Našičkom i Novskoj, dok je danas župnik u župi sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru. I to je otprilike to.
Prelazak na laganije teme nije dočekao s oduševljenjem. „To su tebi lakše teme, meni su teže“, našalio se. Kako izgleda jedan radni dan župnika Turuka? „Nakon ustajanja molim časoslov, tada odlazim u daruvarsku gimnaziju gdje predajem vjeronauk. Zbog školskih obaveza popodne je uredovno vrijeme pa brzo dođe krunica i sveta misa u 18 sati. Poslije sv. mise ponedjeljkom drži susrete na kojima je upoznavanje talijanskog jezika i kulture, Rima i Vatikana, utorkom je pobožnost sv. Antunu, srijedom biblijska – molitvena grupa, četvrtkom euharistijsko klanjanje, petkom susret mladih, a subotom proba pjevačkog zbora. Eto, to bi otprilike bila svakodnevica. Kako volim biti u toku, pred kraj dana pogledam internet portale, e-poštu i Facebook. Pratim sve medije, čak i one nesklone Crkvi. Valja svaku situaciju sagledati s više strana. Ne ostane previše slobodnog vremena. Osim toga, redovne obveze su i vjenčanja, sprovodi, krštenja te ostali sakramenti…

Voli Gibonnija, Prljavce, reprezentaciju…
Izlazi li, zaputi li se katkad u „civilki“ do kafića? Poznaje li „sitne sate“? Rijetko, kaže, obaveze ne dopuštaju previše praznog hoda. Krug prijatelja uz subraću svećenike čine i prijatelji iz različitih krajeva Hrvatske i svijeta, a iz Pakraca su tu, uz neke iz osnovne i srednje škole posebno oni mladi iz “Zajednice Dobri pastir”. Do rodnog grada se zaputi vikendom, nedjeljom uglavnom, kad posjeti obitelj. Mama k`o mama, nikad ne zaboravi sina u povratku opskrbiti s ponešto hrane i čistom odjećom. „S najmilijima vrijeme uvijek proleti. Lijepo je znati da su mi uvijek pri ruci i da u svakom trenutku mogu računati na njih. “
Što sluša od glazbe, prati li sport? Ne biram neki stil ili izvođača, već pjesmu koja mi se dopada. U posljednje vrijeme sluša duhovnu glazbu, no odgovora mu i dobra pjesma socijalne tematike pa izdvaja Gibonnija ili Prljavce. Kad čuje nešto interesantno, iskoristi to na vjeronauku ili u propovijedi. Sport prati prosječno, voli pogledati utakmice reprezentacije pa je za nedavnog nastupa na Olimpijadi u Riju probdio noć, a za trajanja ranojutarnjeg kombiniranog prijenosa košarkaša i rukometaša i više puta zazivao samog Šefa. Nije ispalo kako je Žarko poželio..
Je li usamljen? Sjeti li se ponekad da je baš te utakmice mogao gledati u toplom domu kraj supruge i sina? Zarekao se na celibat i odrekao potomaka i obiteljskog života. Bitno je, objašnjava, da sam sa sobom raščistiš i odlučiš što želiš u životu. Tada niti jedna žrtva nije teška. „Mene su vodili Božji znakovi i ispunjava me dragi Bog, dakle nisam usamljen niti sam.“


Nerijetko je promišljao, ne zbog dileme nego više iz obzira, nije li odluka o budućem zvanju svećenika, koja podrazumijeva i celibat, u jednu ruku sebična prema roditeljima kojima je na taj način uskratio unučad. Umiri ga vlastiti stav koji često i propovijeda – valja slušati sebe i ne treba mijenjati vlastite planove ni zbog koga pa ni roditelja. Kako biste inače bili sretni i potpuni…
Hrvatska je po definiciji sekularna država što na svoj način definira i propisuje određene stvari vezane za religiju. Slaže se sa sekularizacijom koja traži odvojenost religije od socijalnih i političkih aktivnosti države, ali ne i sa sekularizmom koji ide za tim da se religiju sasvim izbaci iz društvenog života. Dakle, sigurnu distancu između Božjih i ljudskih zakona. „Tu bi se trebala poštivati volja većine, a u Hrvatskoj se čak 86 posto stanovnika izjasnilo kao katolici.“ U posljednje je vrijeme česta tema u medijima bilo pitanje ima li mjesta vjeronauku u školama? „Vjeronauk treba biti u školama. On je do 1951. bio u redovnim školskim sustavima dok ga komunisti nisu ukinuli. Gotovo svaka od europskih zemalja ima određeni tip vjerskog odgoja u nastavi. U Hrvatskoj je dobra stvar što je dozvoljena mogućnost izbora pa djeca koja ne žele ne moraju pohađati te sate.“

Upoznao Benedikta XVI
Kao i mnogi, prati aktivnosti Svetog oca. Za vrijeme studiranja u Rimu imao je čast upoznati tadašnjeg prvog čovjeka Crkve papu Benedikta XVI., a za svakog od trojice ima lijepe riječi. Za Ivana Pavla II. drži da je kao Poljak imao možda i najjasniju sliku o stradanjima hrvatskog naroda u nacizmu i komunizmu, a podsjeća i na zalaganje u vrijeme osamostaljivanja Hrvatske. Za Benedikta drži da je kao pravi Nijemac veliki radnik i da je po njegovom mišljenju jedan od najjačih teologa i filozofa današnjice. Kod Pape Franje ga fascinira iskazivanje poniznosti i tolerancije – ističe pranje nogu zatvorenicima s teškim grijesima kao i odlazak na obilježavanje 500 godina Reformacije gdje će moliti skupa s onima čiji su se preci otcijepili od Katoličke crkve.


Što misli o ateistima? Nije li dovoljno dobar i onaj čovjek koji živi po temeljnim vrijednostima koje Crkva nalaže, a ne ide u crkvu pa čak i ne vjeruje u Boga? Je li takav čovjek vrijedan Božje milosti? Svi se to pitaju, odgovara, i oni koji su u Crkvi i oni izvan nje. „Crkvi pripadaju svi. Mogu biti rubni katolici ili čak ateisti. Važno je da svatko živi po savjesti, pa vjerujem da će ga Bog dovesti sebi i bit će spašen.“
Gdje god je službovao, Žarko je ostavio trag. U komunikaciji sa župljanima ide u korak s vremenom, primjenjuje moderne alate pa na Facebooku možete pronaći uredno ažuriranu stranicu Župe u kojoj službuje kao i web stranicu. „Ma koliko važan bio susret licem u lice, suvremena sredstva danas su dostupna i ne treba prezati koristiti ih kao moćan alat. Volim to usporediti s utjelovljenjem Sina Božjeg u točno određeno vrijeme na točno određenom prostoru kad je pastirima oko sebe pojasnio da je i Bog pastir koji brine za svoje ovčice. Da živi u današnje vrijeme, siguran sam da bi to bio moćan Facebook status. I On bi progovorio kroz modernu tehnologiju.“
Po završetku razgovora vlč. Žarko obratio se svim Pakračanima:

Dragi moji,

volim naš Pakrac i Pakračane i za Uskrs Vam želim svaku milost i blagoslov od
Boga koji je pokazao i pokazuje da je jači od grijeha, zla i smrti i kad se čini da je sve gotovo – svakomu daje novu životnu priliku.

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone