ODBIJENICA: Lipičani ne žele zajedničku školu nogometa

ODBIJENICA: Lipičani ne žele zajedničku školu nogometa

Krajem travnja i početkom svibnja u dva navrata nakon puno godina sastali su se čelni ljudi nogometnih klubova „Hajduk“ i “Lipik 1925“. Tema razgovora je bila objedinjavanje nogometnih škola mladih. No, do daljnjeg ništa od toga. Čelni ljudi NK „Lipika 1925“ odbili su Hajdukov prijedlog o zajedničkog rada s mladima obrazlažući to nespremnošću roditelja lipičkih malih nogometaša za sudjelovanjem u tom projektu.
Sadašnje stanje je takvo da svaki od ovih nogometnih klubova radi s više od stotinjak djece razvrstanih u pet starosnih kategorija: mlađi od 8 godina (U8), 10, 12, 14 i 18 godina natječući se s njima na području Požeško-slavonske ili Bjelovarsko- bilogorske županije pri čemu Hajduk s dvije najuspješnije kategorije U12 i U14 se natječe u 1. Kvalitetnoj ligi mladeži koja obuhvaća područje od Pakraca pa do istočnih državnih granica pri čemu u konkurenciji 12 klubova niti jedan nije iz manje sredine od Pakraca. Lipik igra na županijskoj razini, u najnižim ligama, uglavnom s klubovima iz naselja kojih nema na zemljopisnim kartama. Hajduk je stalni učesnik i povremeni organizator raznih turnira, selekcija i kampova čak i međunarodnog značaja. Lipik u tome uglavnom ne sudjeluje.

Sila Grubišić

Prema analizi Siniše Grubišića, voditelja škole nogometa „Hajduka“, na službenim stranicama Hrvatskog nogometnog saveza Hajduk ima oko 90 službeno registriranih mlađih nogometaša (rođenih u razdoblju 1998-2008.), a NK „Lipik 1925“ oko 60 pri čemu za najmlađe kategorije niti ne treba službena registracija, dakle djece koje učestalo treniraju nogomet ima i više. No, nedovoljno da bi se kvalitetno pokrilo sve kategorije, organizirao kvalitetan nastup i provodila selekcija. Idealno bi bilo da svi oni treniraju u istoj nogometnoj školi, da svako dijete igra u uzrastu kojem pripada. Njih trenira sedam trenera, premalo za dvije škole, dovoljno za jednu uz nastavak edukacije za trenerske licence. Slično je stanje i s ostalim resursima kao što su rekviziti za trening, oprema, poligoni i nogometni tereni. Jednaka je situacija i s novcima, no naročit je problem s brojem djece. Sve ostalo se može improvizirati, nategnuti, no druge djece raspoložene za treniranje nogometa u ova dva grada nema. To posebno dolazi do izražaja kada djeca završavaju osnovnu školu i gube interes za nogomet, ili odlaze na školovanja u druge sredine kada više ne mogu trenirati pa trpe kategorije kadeta i juniora, odnosno u konačnosti seniori. Hajduk je to rješavao prijašnjih godina na način da su u njegovu školu dolazila djeca iz Lipika, ali zbog dobrih rezultata i visokog ranga natjecanja i pojedinačno iz Sirača, Daruvara, Garešnice, Kutine. Radi toga rezultati nisu izostali; Hajduk je u izrazito jakoj konkurenciji klubova iz Osijeka, Sl. Broda, Vinkovaca… u konkurenciji U12 i U14 ostvarivao vrlo zapažene rezultate i u prvenstvu i u kupu, te njegovi bivši mladi igrači danas treniraju u mlađim kategorijama, prvoligašima zagrebačkoj Lokomotivi (trojica), Osijeku (dvojica) i Zagrebu (jedan), a interes za pojedine igrače, među kojima neki koji još uvijek igraju u pionirima Hajduka pokazivao je Dinamo, Rijeka i Slaven Belupo što je potvrda da Hajduk kvalitetno radi, ali i da u nogometnim klubovima radi toga imaju rejting i uvažavani su. Zbog toga Hajduku nije bio problem da dogovori u Hrvatskom nogometnom savezu da buduća zajednička nogometna škola kod HNS „pokriva“ klupske obveze i u Pakracu i u Lipiku za rad s mlađim kategorijama, te da se njene selekcije U12, U14, te kadeti (U16) i juniori (U18) natječu odmah po osnivanju u najkvalitetnijem nogometnom razredu – 1. kvalitetnoj nogometnoj ligi uz mogućnost da juniori na dvojnu registraciju igraju za seniore bilo u Pakracu, bilo u Lipiku. Dakle Hajdukov miraz u tom braku ne bi bio mali i zasigurno je da bi u fazi uhodavanja i rješavanja dječjih bolesti bio značajniji dio osnivačkog tandema.

Trebala biti nova udruga

U Hajduku su rad buduće škole zamislili na način da to bude nova samostalna udruga koja će biti financirana od dva postojeća nogometna kluba i roditelji (kao i do sada) koji će trenirati i igrati utakmice i u Pakracu i u Lipiku, koje će trenirati treneri koji su u Pakracu i Lipiku s njima radili i do sada.
U kojem omjeru, kao i svi ostali detalji vezani uz budući rad škole trebali su biti predmet razgovora dvaju čelništva i u Hajduku ističu da ništa nisu unaprijed precizirali ne želeći ostaviti dojam da su oni ti koji su favorizirani i koji žele ugrabiti nešto od Lipika. Kako ističe Grubišić, „ u pregovore smo ušli bez ikakve fige u džepu razmišljajući isključivo o dobrobiti djece, klubova i lokalnih sredina. S toga nas je ovako brza i ne previše argumentirana odbijenica iznenadila.“
Kako nam je rekao Igor Horvat, predsjednik NK „Lipika 1925“ oni su anketirali roditelje koji su bili protiv spajanja govoreći da im postojeća organizacija zadovoljava njihove ambicije i želju da im se dijete bavi nogometom, a protiv volje roditelja u klubu i Gradu nisu htjeli ići.
Naravno da su u Hajduku nezadovoljni ovakvim razvojem događaja i Grubišić ističe da je pitanje kako je ta ideja prezentirana roditeljima, odnosno koliko su afirmativno prezentirani učinci spajanja škola nogometa i što bi sve ona donijela u pogledu kvalitete odgojnog i sportskog rada jer nije isti trenirati tri ili četiri puta tjedno i vikendom ići na utakmice u Osijek, Vinkovce i Sl. Brod u odnosu na rad i natjecanje u manje kvalitetnom okruženju. Posljedica nedovoljno kvalitetnog rada u mlađim kategorijama je, ističe Grubišić, da u seniorskim momčadima Pakraca i Lipika već godinama nedostaje kvalitetni domaći igrači, odnosno sadašnji način rada s mlađima je taman toliko dobar da po igračkim kvalitetama, ali i sportskom odgoju i ambicijama, proizvodi igrače koji će svoju želju za nogometom i sportske navike zadovoljiti u rekreativnim klubovima nižih županijskih liga iz Badljevine, Prekopkare, Obriježi, a Hajduk i Lipik 1925 će biti osuđeni na igračka seniorska pojačanja, ali i uopće broj potrebnih nogometaša, zadovoljavati dovođenjem iz okoline, što je najskuplja varijanta. Sigurno u konačnosti skuplja nego što bi zahtijevalo kontinuirano održavanje škole nogometa na jednoj vrlo kvalitetnoj razini koju je Hajduk imao do sada, ali koju sada ugrožava fizički broj djece raspoloživih za nogomet. U Hajduku svakako žele podići razinu kvalitete škole nogometa pa će s istom idejom nakon odbijenice iz Lipika, obratiti nekoj drugoj susjednoj sredini svjesni da će veća geografska udaljenost dodatno otežati njenu realizaciju.
Suradnja dva susjedna nogometna kluba nikada nije bila na nekoj većoj razini što je čest slučaj u sportu. Ovo je bio novi pokušaj iz Hajduka da se ona unaprijedi. Bez obzira koliko bila ideja dobra i obostrano korisna došla je u jednom posve krivom tajmingu, u trenutku kada je u Lipiku izuzetno prisutna tendencija raskidanja svih veza s Pakracom (mediji, poduzetnička agencija, Komunalac….) i formiranje paralelnih institucija. Stoga u startu nije imala šanse za uspjeh kao što nemaju niti djeca u sportu koja pravovremeno ne dobiju adekvatni sportski odgoj i priliku za dokazivanje u naprednom okruženju što u nogometu Gudovec i Vetovo sigurno nisu.
(db)