JELENA HIHLIK, RAVNATELJICA MUZEJA GRADA PAKRACA Muzej je ustanova koja pripada svim stanovnicima grada

JELENA HIHLIK, RAVNATELJICA MUZEJA GRADA PAKRACA Muzej je ustanova koja pripada svim stanovnicima grada

Muzej grada Pakraca je na ovogodišnjoj Noći muzeja proslavio 10 godina rada i postojanja ove pakračke kulturne ustanove koja je do danas postala jedna od vodećih u kulturnom životu grada i prva u očuvanju pakračke baštine. Što se sve napravilo u deset godina, koji su trenutni i budući projekti, razgovarali smo s Jelenom Hihlik, koja je na mjestu ravnateljice od prvog dana od kako je muzej počeo s radom.

Muzej grada Pakraca prošle godine je napunio 10 godina postojanja od kada je službeno registriran. Prije toga, Muzej je djelovao u sklopu nekadašnjeg Pučkog učilišta. Kakvi su bili počeci u odnosu na današnju  situaciju?

Svaki početak je težak, pa ni naš nije bio lagan. Muzej se ustvari razvio iz Pučkog otvorenog učilišta Pakrac, ustanove koja je obuhvaćala široku djelatnost. Moj prvi ured kada sam počela raditi 2004. godine bilo je potkrovlje Osnovne glazbene škole Pakrac gdje je bilo smješteno Pučko učilište. Ideja je bila da se muzej ustanovi u sadašnjem prostoru, zgradi Malog dvora Janković, koja je tada bila u obnovi i 2005. godine Grad Pakrac je kao osnivač donio odluku o osnivanju Muzeja kao samostalne ustanove i djelatnosti, no zbog raznih administrativnih problema kod formalizacije, Muzej grada Pakraca službeno je registriran tek 2009. godine. Imali smo problema zbog neadekvatnog prostora, nedostatka muzejske građe, stručnih djelatnika jer smo muzej započeli s jednim zaposlenim, no kroz dugogodišnju komunikaciju s Ministarstvom kulture i Muzejskim dokumentacijskim centrom uspjeli smo dokazati da imamo sve uvjete za osnivanje muzeja. Muzej je tada bio poprilična novost. Pakrac je imao stari muzej koji je djelovao nekoliko godina, no to je bila statična ustanova u staroj gradskoj vijećnici, bio je nekakav postav za koji ne znamo gdje je završio. Mi smo kretali od nule i trebalo je prvo građane upoznati što je gradski muzej, trebalo je steći povjerenje sugrađana od kojih smo prikupljali predmete koji su nam bili potrebni za formiranje muzejskih zbirki. Moram reći da je i sama odluka Grada za osnivanjem muzeja bila vrlo hrabra jer je Pakrac mali grad, no postojala je svijest da je pakračka baština dugo godina bila zanemarena i da je gradu potrebna jedna ustanova koja će tu baštinu sačuvati i prezentirati. Kad krećete ispočetka i sami stvarno je teško, a otežavajuća okolnost je bila i ta što nisam rođena Pakračanka nego netko tko je došao sa strane, no nikad neću zaboraviti podršku koju sam dobila od ljudi koji su bili svjesni važnosti osnivanja muzeja i koji su mi prvi došli u posjet, a to su, sada nažalost pokojni, profesor Gojko Bosanac i Rudolf Cišper. Oni su zaista bili sretni što se muzej osnovao i odmah došli s knjigama za koje su smatrali da bi bile korisne, što je bilo jako vrijedno jer je u tom trenutku bilo jako malo literature od koje biste uopće krenuli istraživati o Pakracu.

Otvorenost prema zajednici

Kako biste ocijenili desetogodišnji rad Muzeja?

Teško se osvrtati na vlastiti rad i donositi ocjenu o tome zaista je nezahvalno. Međutim, kad pogledam što se sve uspjelo napraviti; od stola, stolice i starog računala s kojim smo krenuli do današnjeg izgleda muzeja ne smijemo biti nezadovoljni. Uspjeli smo opremiti uredske i izložbene prostore, kao i prostorije čuvaonice koji su jako važni muzejski prostori, opremili smo čak prostor i za dječje radionice i igraonice za edukativnu djelatnost koju provodimo. Ono što smatram važnim jest da smo u zajednici postali prepoznatljivi što nam je od početka našeg rada bilo prioritetno, pokazali smo što je to što radimo u muzeju i zašto je to važno i pokazali smo, nadam se, da smo ustanova koja pripada svim stanovnicima grada. I upravo nam ta naša muzejska publika pokazuje koliko smo u nečem uspješni, a koliko nismo.  U deset godina rada postavili smo oko 180 izložbi, 200-njak edukativnih programa, radionica, stručnih predavanja pa i promocija knjiga, radimo kontinuirano na jačanju svijesti o važnosti zavičajne baštine. Uz sve to, pokrenuli smo i neke nove manifestacije kao što su Multipak i projekt oživljene povijesti Tragom Jankovića u suradnji s Knjižnicom i Glazbenom školom, doživjeli smo i pokretanje arheoloških istraživanja Starog grada, sve su to postignuća kojima se kao muzej ponosimo. Mislim da smo došli prilično daleko jer smo postali generator kulturnih događanja u Pakracu, zajedno s drugim kulturnim ustanovama. Posebno sam ponosna na to što smo otvoreni za suradnju za svim ustanovama, udrugama i pojedincima i ono što je uvijek bio cilj jest da nismo statični nego otvoreni i pristupačni za sve projekte i suradnje.

U deset godina postojanja i rada, a otkako ste u današnjem prostoru, kroz muzej je prošlo velik broj gostujućih izložbi, edukacija, radionica, predavača. Što je ono što pakrački gradski muzej čini specifičnim u odnosu na ostale u okruženju?

Rekla bih da je to upravo otvorenost muzeja, suradnja u prvom redu sa gradskim kulturnim ustanovama, a onda s nizom drugih udruga i pojedinaca. Mislim da smo uspjeli u muzeju stvoriti dinamično okruženje, sve sa željom da budemo što dostupniji našim građanima i da na kraju muzej bude mjesto susreta, mjesto gdje se rado dolazi, a ne mjesto samo za specifičnu publiku. Zadnjih nekoliko godina sve više muzeji i rade na takav način jer se davno napustila ideja da su muzeji spremišta za predmete koja skupljaju prašinu. Muzeji su zapravo čuvari baštine, ali tu baštinu moraju približiti svojoj publici, pogotovo lokalnoj zajednici, a onda i svim drugim posjetiteljima.

Najviše interesa izaziva lokalna baština

U muzeju imate često tematske izložbe. Prema vašoj procjeni koja je tema izazvala ponajviše interesa posjetitelja?

Najviše interesa izazivaju sve izložbe vezane uz povijest grada i lokalnu baštinu. Zavičajnu povijest još uvijek izučavamo i uvijek se iznova začudimo oko nekih činjenica do kojih naiđemo. Upravo izložba o slavonskom banovcu „Od banovca do kune“ postavljena prije otprilike dvije godine bila je izuzetno posjećena ili izložba o prvoj električnoj centrali u Pakracu, poznatoj „Munjari“ zatim izložba posvećena 200. obljetnici osnivanja Majstorskog ceha u Pakracu  „Majstori, alati i stari zanati“, prošlogodišnja izložba o razvoju školstva u Pakracu „Školske priče“ kao i izložbe posvećene planinarstvu i razvoju tehnike u Pakracu. Sve te izložbe o lokalnoj baštini su zapravo priprema za budući stalni postav.

Najpoznatiji pakrački brend i jedno od najznačajnijih pakračkih povijesnih znamenitosti nedvojbeno je slavonski banovac. Čini nam se da je ova povijesna činjenica sve više prihvaćena i među znanstvenim krugovima kao i među sugrađanima. Doživljava li slavonski banovac zadnjih godina kulturni, znanstveni, promidžbeni i turistički procvat?

Mislim da se oko promoviranja slavonskog banovca kao pakračkog brenda već dosta napravilo. Ako se uzme situacija od prije nekoliko godina ili kad smo počinjali raditi kao muzej, činjenica o pakračkoj kovnici novca kao prvoj hrvatskoj kovnici je bila apsolutno neprepoznata ili se u znanstvenim krugovima uzimala kao nesigurna tvrdnja. No kroz različita istraživanja, posebno našeg Povijesnog društva i profesora Branka Križana koji je upravo našao točnu povelju u kojoj se spominje kovnica novca u Pakracu, do marketinških aktivnosti poput suvenira slavonskog banovca koji je Grad Pakrac uspostavio, sve do današnjih arheoloških istraživanja koja će dovesti, sigurna sam, do novih spoznaja, slavonski banovac postao je pakračka prepoznatljivost i doživljava svoj zasluženi procvat. Dosta posjetitelja koji dolaze u muzej već su čuli za slavonski banovac, htjeli bi ga vidjeli, saznati sve o njemu i iskovati ga. Taj ugled koji slavonski banovac ima je apsolutno zaslužen i moramo biti ponosni  na tu činjenicu i još više je iskoristiti u smislu kulturnog turizma. Kroz darovanja i otkupe stvorili smo zbirku slavonskih banovaca koja se stalno povećava. Sada ih imamo dvadesetak, no tendencija je da se i ta zbirka poveća.

Pozicioniranju slavonskog banovca kao pakračkog brenda zaslužna su i arheološka istraživanja starog grada Pakraca koja se provode treću godinu za redom. Postoje li konkretni planovi za, javnosti već spominjani arheološki park, ili neki drugi način konzerviranja same sonde kao turističke atrakcije?

Sigurno je da će se u nekom trenutku iz sadašnje arheološke sonde nastati arheološki park, no moramo biti svjesni da su inače arheološka istraživanja dugogodišnja, a istraživanja Starog grada Pakraca su tek započela i istražen je tek jedan mali dio utvrde. Prostor utvrde je daleko veći i nadamo se da će se cijeli prostor s vremenom istražiti. Arheološka istraživanja već su dosad pokazala fantastične rezultate. Pronađeni su ostaci gotičke kapele, a znamo da su unutar utvrde postojale i druge zidane zgrade različite namjene. Zaista bi bila prevelika šteta kada bi se sve ovo otkriveno jednog dana ponovno prekrilo zemljom i postalo građanima nevidljivo. Posjetiteljima pričamo o slavonskom banovcu koje danas mogu vidjeti u muzeju, no Stari grad Pakrac, srednjovjekovnu utvrdu u kojoj je vjerojatno djelovala i kovnica novca, mogu vidjeti jedino na slikama. Ideja je da se na kraju istraživanja formira arheološki park koji bi predstavio razvoj ovog grada od samih njegovih početaka što također predstavlja opsežan posao u koji treba uključiti arheologe, konzervatore i arhitekte. Ako se napravi dobar projekt ovaj park bi trebao biti prava pakračka atrakcija za posjetitelje u samom centru grada, a našim sugrađanima na ponos.

Sve više muzejskih eksponata

Mora li se muzejska građa (eksponati) uvijek otkupiti ili ih dobivate na poklon od građana, institucija i slično?

Predmete uglavnom dobivamo na poklon i ovom prilikom pozivam građane da nam doniraju predmete za koje bi htjeli da se čuvaju u muzeju, uvijek smo otvoreni za takve donacije. Otkupljivali smo predmete koji su nam bili izuzetno vrijedni, a koji se ne mogu baš naći na nečijem tavanu i podrumu i na drugi način ih nismo mogli dobiti. Uvijek postoji problem sredstava kojih nemate dovoljno za otkupe, naravno da nam je onda draže i lakše kada nam predmeti budu darovani. Do velikog broja predmeta došli smo i terenskim istraživanjima, primjerice arheološkim istraživanjima Starog grada Pakraca nađeno je mnogo pokretnog materijala koji ostaje u vlasništvu muzeja. Do sad imamo oko 2000 prikupljenih predmeta pa tako imamo zbirke fotografija, razglednica, kulturno-povijesnu zbirku, školsku, etnografsku, likovnu i arheološku u koje predmeti neprestano pristižu. Pet od sedam zbirki su službeno registrirane kao pokretna materijalna kulturna dobra pri Ministarstvu kulture, a preostale dvije (arheološka i likovna) ćemo prijaviti ove godine za registraciju u Ministarstvo kulture.

Što je to što građani možda imaju u svojim kućama, na tavanima i drugim spremištima, a što je muzeju interesantno kao eksponat?

Predmeti su zaista različiti, od starih razglednica  i fotografija koje su vrijedne kao dokument jednog vremena do predmeta koji su se koristili u svakodnevnom životu poput obrtničkog alata, predmeta vezanih uz tradicijski život na selu ili predmeta iz Domovinskog rata. Ono što je važno jest da taj predmet koji želite darovati ima priču o svom podrijetlu jer je ponekad ta priča vezana uz predmet vrjednija od samog predmeta. Na primjer, ako imate stari gramofon i želite ga pokloniti muzeju, rado ćemo ga prihvatiti, no ukoliko je taj gramofon bio primjerice u vlasništvu neke poznate osobe iz Pakraca onda su to daleko veće vrijednosti. Vrijedne su nam jako i narodne nošnje, a to je građa koju je danas jako teško pronaći.

Osim što eksponate deponirate, na koji se oni još način konzerviraju?

Svaki predmet koji dođe u muzej je najčešće u lošem stanju, tako da ih prvo očistimo i fotografiramo te zatim dokumentiramo odnosno svaki predmet postaje dio muzejske baze podataka koja se vodi u službenom muzejskom računalnom programu. Svaki predmet mora biti označen i dobije svoj inventarni broj i zatim se sprema ili na trajnu pohranu pa se povremeno vadi za potrebe izložbi i prezentacija, ili ako je u jako lošem stanju tada taj predmet čeka restauraciju i odlazi u ovlaštene restauratorske radionice jer su to postupci za koje naš muzej nije osposobljen.

Očekivanje novog stalnog postava

Projektom „Svijet graševine“ previđena je obnova Spahijskog podruma čime bi se omogućio novi prostor za pakračku gradsku knjižnicu, ali i mogućnost novog interpretacijskog stalnog postava pakračkog gradskog muzeja. U kojoj je fazi projekt,  kako bi izgledao i što sve sadržavao stalni postav?

Projekt „Svijet graševine“ je prijavljen na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU i uskoro bi trebali biti objavljeni rezultati. Projektom je, između ostalog, predviđena obnova Spahijskog podruma, jedne od svakako najljepših povijesnih pakračkih zgrada, a uz to i novi prostor za Gradsku knjižnicu Pakrac te interpretacijski prostor stalnog postava Muzeja grada Pakraca. Dosad nismo mogli uopće oformiti stalni postav u sadašnjem prostoru muzeja, iako predmeta imamo, jer bismo izgubili prostorije za povremene izložbe što je nama nenadoknadivo jer s tim izložbama komuniciramo s javnosti. Iznašlo se rješenje da se stalni postav izmjesti u Spahijski podrum i cijeli taj projekt je odlično zamišljen kao sinergija knjižnice i muzeja jer su upravo te dvije ustanove srodne, a i dosada smo odlično surađivali. Ovo bi trebao biti pionirski projekt u Hrvatskoj iako takvih projekata u inozemstvu ima popriličan broj. Tako bi se i kroz postav knjižnice trebali prožimati dijelovi muzeja, ali jedan veći dio ipak je predviđan za stalni postav. Muzeološki i interpretacijski koncept samog postava napravila je tvrtka Muze d.o.o. u koji smo bili i mi uključeni, a prijedlozima koje su nam prezentirali ostali smo oduševljeni. Postav bi trebao biti suvremen, multimedijalan i interaktivan i trebao bi biti atrakcija u Spahijskom podrumu u koje će posjetitelji rado doći i platiti na kraju ulaznicu da bi vidjeli zanimljivo prezentiranu povijest grada. Svi programi su napravljeni na način da budu edukativni i usmjereni za sve generacije tako da će u tom postavu i naši sugrađani puno toga saznati o Pakracu. Jako se veselimo ukoliko projekt bude pozitivno ocijenjen jer bi time dobili sadržaj koji će predstaviti grad i Pakračane, a opet biti zanimljiv i gostima grada. U sklopu tog projekta predviđeni su i prostori za predavanja i radionice koje se moći koristiti institucije, škole i udruge za sve aktivnosti. Treba naglasiti da naš muzej tada neće seliti iz sadašnjeg prostora nego će se ovaj koristiti, kao i do sada, za povremene izložbe, službene urede i čuvaonice.

S obzirom na sve veći fond muzejskih primjeraka, predstavlja li vam problem sve manjeg prostornog kapaciteta predviđenog za čuvaonice muzejske građe?

Da, to nam postaje problem i imamo potrebe za dodatnim prostorom. Zgrada u kojoj muzej radi je prekrasna i ima svoju povijesnu vrijednost, međutim ona nije prikladna za potrebe muzeja. Zbog svih programa koje provodimo od izložbi, radionica, edukacija, konstantnog prikupljanja građe, nama zgrada muzeja postaje pretijesna. Već smo neke prostore koji su zamišljeni kao izložbeni, pretvorili u čuvaonice tako da se u skoroj budućnosti moramo pozabaviti i s tim problemom.

Porast broja posjetitelja

Pakrački gradski muzej je jedna od ustanova koju redovito posjećuju gosti iz drugih gradova, dolaze vam najavljene turističke grupe. Koliko ste u prošloj godini zabilježili posjeta i kako se kreće ta brojka u odnosu na prethodne godine?

Posjećuju nas različiti profili posjetitelja svih generacija, od vrtićanaca, osnovnoškolaca do planinara ili umirovljenika. To su grupe koje organizirano dolaze u Pakrac, ali naravno da nas redovito posjećuju i naše obrazovne institucije i građani. Na samom početku našeg rada naravno da je broj posjetitelja bio vrlo slab, ali s vremenom kako se razvijala i naša djelatnost onda se i broj posjetitelja povećavao. U prošloj godini bilježimo oko 8.000 posjetitelja i ta brojka svake godine raste. Veselimo se kada nam dolaze grupe jer uvijek dobiju stručno vodstvo kroz muzej, točnu informaciju o povijesti grada i njegovima znamenitostima i najbolje je kada obilazak započnu upravo u muzeju. Dojam koji posjetitelji steknu o gradu uvelike ovisi o tome na koji način im se prezentira upravo njegova vrlo zanimljiva povijest i razvoj i mogu reći da gosti zaista redom ostanu oduševljeni kada čuju dotada im uglavnom nepoznate činjenice o Pakracu.

Muzej financijski prati Grad Pakrac te u značajnoj mjeri i Ministarstvo kulture. Jesu li ta sredstva dostatna za razvoj i programe koje provodite?

Grad Pakrac kao naš osnivač nas stvarno prati u svim našim programima jer bez njega ne bismo niti mogli funkcionirati. Grad nam pokriva plaće zaposlenika i sve materijalne troškove i tu nemamo nikakvih problema što je veliko olakšanje u radu. Što se tiče drugih izvora sredstava, svake godine se prijavljujemo na natječaje Ministarstva kulture i po određenim programima dobijemo određena sredstva. Ti iznosi su svake godine različiti. Naravno da se nikad ne dobije koliko se traži, ali tim sredstvima smo uspjeli opremiti muzej, pokrenuti arheološka istraživanja, financirana su različita događanja, edukativni programi, projekt digitalizacije građe zavičajne povijesti tako da ne možemo biti nezadovoljni jer i Ministarstvo kulture prepoznaje vrijednost rada i prema tome i financira određene projekte. Jedino što bismo voljeli da dobijemo više sredstava za restauraciju naših muzejskih predmeta. To su inače zahvati koji su jako skupi i tu nas Ministarstvo nije puno pratilo, pa se za taj dio još moramo nekako izboriti.

S čim će vas Ministarstvo kulture financijski pratiti u ovoj godini?

U sklopu investicijskog programa opremanja dobili smo 50.000 kuna, a planiramo i izložbu starih pakračkih razglednica kojom bismo po prvi put javnosti predstavili tu našu vrijednu zbirku i za koju smo dobili 15.000 kuna. Objavit ćemo i prvu muzejsku slikovnicu za što smo dobili 5.000 kuna, ove godine nam nije prošao projekt digitalizacije zavičajne zbirke iako ga Ministarstvo prati već četiri godine, a još uvijek čekamo neke rezultate, između ostalog, i nastavak arheoloških istraživanja koje svake godine prijavljuje Grad Pakrac.

Možemo li reći da je muzej kroz godine isprofilirao svoju publiku, da je kultura ipak našla mjesto u društvenom životu grada?

Iskreno mislim da je. Puno naših nama srodnih ustanova se tuži na posjećenost određenih događanja, no naša otvorenja su dosta posjećena i na sve što organizirano u muzeju naši građani dođu, u većem ili manjem broju. Muzejska publika se isprofilirala, ali stalno radimo na animaciji nove publike, zato i jesmo u velikom broju usmjereni edukaciji djece, osmišljavanju novih manifestacija što sami, a što u suradnji s drugim gradskim kulturnim institucijama.

Koji su vam budući planovi?

Budući planovi su naravno vezani uz ono što muzej i inače radi. Još više terenskih istraživanja i skupljanja muzejske građe, a jedan od većih planova je arheološko terensko rekognisciranje u okolici Pakraca. U pripremi imamo više izložbi koje će biti opsežne i zahtjevne, te nastavak rada na već tradicionalnim manifestacijama u kojima sudjelujemo, širenje edukativne i izdavačke djelatnosti. Naravno, postavljanje stalnog postava ukoliko spomenuti projekt prođe, bit će jedan od najvažnijih poslova koje nas očekuju.

 

 

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email