GORDAN KRAJAČIĆ: Detektivske usluge sve su traženije u Hrvatskoj

GORDAN KRAJAČIĆ: Detektivske usluge sve su traženije u Hrvatskoj

Apolo zaštita – tvrtka koja odnedavno posluje u Pakracu, građanima ovih prostora ponudila je jednu posve novu uslugu, rekli bi, pomalo i neuobičajenu za prostor u kojem živimo. Naime, ništa nije neobično kada u opisu usluga koje ova tvrtka nudi pronađemo razne vrste sigurnosne zaštite, počevši od one fizičke pa sve do „implementiranja i upravljanja cjelokupnim procesima zaštita na svim nivoima“. Kažemo, ništa neobično. Međutim, čitate li pažljivo pažnju će vam privući jedna pomalo drugačija, nova i ne previše raširena – usluga poslova privatnog detektiva. Što sve radi privatni detektiv, koliko košta njegova usluga, tko ju konzumira i može li se danas od toga dobro živjeti, pitali smo Gordana Krajačića, osnivača Apolo –zaštite, prof. kineziologije, dugogodišnjeg stručnjaka na svim područjima sigurnosti s ratnim iskustvom iz 1991. godine te neprekinutim mirnodopskim radom na polju sigurnosti sve do danas.

Iskustvo Krajačića se kreće od provođenja sigurnosti i zaštite imovine za privatne klijente od ratnog doba preko rada u MUP-u RH na raznim pozicijama i poslovima kriminalističke policije, edukacije, interventne policije gdje je i završio svoju karijeru kao zapovjednik Interventne Satnije u kojoj je bio sudionik i planer svih najvećih sigurnosnih događaja u RH, kao i mnogih međunarodnih misija. Internacionalno iskustvo proteže se preko povremenog rada u zemljama EU do vojno-policijskih misija u Afganistanu te privatnog security – angažmana u Iraku gdje je kao vođa timova brinuo o sigurnosti raznih važnih osoba iz vojnog, civilnog i poslovnog života tih zemalja.
Ovo je ipak nešto novo u Pakracu – usluge privatnog detektiva karakteristične su za velike gradove. Većina naših sumještana detektive je dosad viđala samo u američkim filmovima. Odakle ideja u malom mjestu registrirati takvu uslugu?
To je samo jedna od djelatnosti unutar cijele palete usluga koje nudim kroz svoju tvrtku Apolo-zaštita. Većina detektivskog posla, ako ne i sav, nije vezan za sredinu u kojoj živim, a kroz ponudu ovakve vrste samo sam kompletirao proces sigurnosne zaštite koju klijent treba prepoznati u našoj tvrtki koja je s radom započela početkom ove godine. Životni put uvijek mi je bio blizak uniformi, zaštiti, sigurnosti pa i kroz civilstvo nastavljam istom stazom i tu vidim budućnost. Bio sam djelatnik MUP-a 17 godina, imam i VSS te sve potrebne kvalifikacije da mogu raditi kao privatni detektiv.
Koliko je tvoja prošlost bila olakotna okolnost na putu prema statusu privatnog detektiva?
Bez obzira na moj staž u policiji, morao sam pristupiti redovitom polaganju određenih ispita, koji su, moram reći, sve samo ne lagani. Treba poznavati Zakon o detektivima, Zakon o državnoj upravi, o unutarnjim poslova, ustrojima, upravnom poslovanju…Tek tada od MUP-a slijedi dozvola da radiš kao detektiv. Dakle, prošao sam posve redovan i zakonit put do konačnog statusa privatnog detektiva. Olakotnu okolnost možemo gledati kroz činjenicu da nisam morao odraditi vježbenički staž. Samo to. Netko iz privatnog sektora tko želi postati privatni detektiv morao bi to odraditi. Treba pronaći tko će te primiti u ured, treba na kraju sve to skupa kvalitetno i na zadovoljavajući način i odraditi.
Kao što si i rekao, detektivskih poslova na području Pakraca nema previše. Koje područje ovakve usluge može konzumirati i gdje postoji potreba za detektivskim aktivnostima u Hrvatskoj ? Također, vidim da ne bježiš niti od poslovnih ponuda odaslanih na neke od europskih destinacija?
Tako je, u Hrvatskoj je interesantan Zagreb, Osijek i veći centri, kao i cijela Jadranska obala. Reklamiram se na području cijele Europe, a potencijalni klijenti koji me s profesionalnog stajališta najviše raduju uglavnom su tvrtke, mada, naravno da postoje i privatne osobe koje si detektivske usluge mogu priuštiti. No, napominjem da su u pitanju tvrtke i firme s kojima se suradnja najčešće uspostavi oko istraživanja vlasništva, vlasničkih listova, pripadajućih osoba uz to ili određenih podataka o potencijalno zanimljivim nekretninama koje se spremaju kupiti. Suradnja s njima česta je, primjerice, i kad nešto žele kupiti u Hrvatskoj ili traže primjerene i kvalificirane osobe za vođenje određenog posla kod nas ili slično.
Nekima možda nije poznato da je pisani ovjereni nalaz privatnog detektiva ujedno i pravovaljan sudski dokument?
Tako je. Priznaje se kao dokaz u sudskom procesu, ali je valjan i van sudnice u svakom pravnom smislu. Naravno, svi takvi dokumenti, s autentičnim žigom i potpisom tvrtke, da bi postali punovažeći moraju biti izdani samo od licenciranog privatnog detektiva. Morate znati da, kao i u svakom poslu, i u našem zanimanju ima samoproglašenih detektiva.
Dalje, naglasio sam da posao baziram većinom na suradnji s inozemnim i domaćim tvrtkama, jer oni imaju potrebe za privatnim detektivom i zbog raznih istraga. Osim toga, naravno da se uvijek pronađe i posla kod takozvanih običnih, malih ljudi plitka džepa. Oni najčešće vape za uslugom praćenja suprotne strane bračne zajednice. I to se odradi, mada kažem, nije da mi je to jedan od omiljenijih poslova.
Jesi li imao takvog posla u našoj blizini?
Nisam. Malo je nezgodno i nezahvalno raditi takav posao u maloj sredini gdje živim s obitelji, a gdje se svi dobro poznamo. Zato radije odem za takvim poslom negdje drugdje, dalje od kuće. Imao sam takav jedan slučaj. Fotografira se određena situacija na javnoj površini, naručiocu se predaju fotografije i to je to.
Imaš li ugovornu obavezu sa strankom, što ćeš raditi i kakve dokaze trebaš donijeti?
Da. To se ranije definira ugovorom. Točno se precizira što stranka od mene očekuje i u kojem vremenskom periodu trebam pribaviti određene odgovore u bilo kakvom obliku.
Je li to posao koji možemo nazvati opasnim ili je u granicama normale uzmemo li u obzir usluge koje nisu popularne naročito onima kojih se direktno tiče?
Pa mogu reći da je. Ipak se na određen način uplićeš ljudima u posao, dolaziš do raznih podataka, ponajviše je to riskantno kod gospodarskog kriminaliteta gdje se vrti veliki novac, a ako te jedna strana angažira da nešto istražiš, jasno je da je velika vjerojatnost da postoje određene nepravilnosti kod druge kojoj automatski ti kao istražitelj smetaš. Vrte se ozbiljni novci pa je u tom kontekstu posao opasan.
Jesi li ikada dobio prijetnje od klijenata koje pratiš? Jesi li uopće bio otkriven?
Nisam ima problema takve vrste. Doduše, relativno kratko radim ovaj posao pa je možda razlog jednostavan – jer nije bilo puno prilike, ali ono što sam odradio do sad bilo je maksimalno diskretno i uspješno.
Iako je to posao koji se odvija u tajnosti, opća percepcija je da detektivi smiju apsolutno sve ne bi li došli do kvalitetnih dokaza. Tu se misli na razna prisluškivanja, snimanja kvalitetnom audio – vizualnom opremom unutar privatnog posjeda i slično. Je li to baš tako i ima li što da detektiv ne smije raditi?
Ma kakvi. Upravo obrnuto. Zabranjeno je tajno prisluškivanje kao i tajno snimanje. Pod „tajno“ se podrazumijeva da se ubacuješ u privatne ili poslovne prostorije i postavljaš uređaje za snimanje. Ukratko, ne smijemo zadirati u posao policije. Smijemo raditi istrage kaznenih dijela po privatnim tužbama, ali ne smijemo zadirati u istrage koje po službenoj dužnosti vode policija ili državno odvjetništvo. Sve smo dužni raditi na zakonit način, jer dokaz koji je pribavljen na nezakonit – niti ne vrijedi.
Uhoditi moraš, ne?
Da, iako je uhoditi ružna riječ i ljudi misle da se sakrivam po kući ili snimam s kakve zgrade susjedni dnevni boravak… Nije to taj tip uhođenja. Pratim određenu osobu isključivo na javnim površinama, a zna se što su javne površine. Tu smo strogo vezani i Zakon o privatnim detektivima kaže da imaš slobodu praćenja određenih osoba na svim javnim površinama. Znači nedozvoljeno je snimati izvana i izdaleka, nečiju kuću ili privatan posjed ili unutrašnjost istih.
Drugim riječima, manevarski prostor je značajno sužen. Moraš biti sposobniji da bi u zakonskim okvirima, dozvoljenim sredstvima dokazao nedjelo ili prekršaj? Nije li to katkad nemoguće?
Tako je. Katkad je, ali ja sam dosta uporan tip.
Koliko košta jedan detektivski dan i što sve ulazi u cijenu?
Cijena ide po satu i kreće se od 200 kuna. Dodajmo tomu putne troškove i sve ostalo što se realno potroši, a prilaganjem računa dokazano je svrsishodno trošenje. Realno gledajući pristojna plaća se može zaraditi, ovisno o tome koliko si sposoban pronaći posao, jer uvelike smo ovisni o samoreklamiranju koje opet ograničava vlastiti budžet. Za tvrtke se osim detektivskog posla radi cijeli menadžment za sigurnost što podrazumijeva sigurnosne elaborate kroz koje predstavimo cjelokupnu sigurnost od fizičke do informacijske, a to se posebno i naplaćuje. Uvijek se vraćamo na sposobnost. Koliko posla i što unutar njega dogovoriš – toliko novca i zaradiš.
Koliko traje jedan slučaj ili projekt?
Traje od pet sati do tjedan dana. Organizira se ovisno o važnosti slučaja. Ako je nešto urgentno onda se tome posvetim u potpunosti, uzimam nerijetko i kolege iz branše da pomognu. Trenutno baš radimo za jednu tvrtku i slučaj traje već godinu dana. Neke stvari se moraju temeljito odraditi jer ovdje se loš glas brzo proširi.
Imaš li s nekom od tvrtki ugovor o stalnom angažmanu?
Ne. Takvih idealnih ugovora nema. Plaćeni smo, onoliko koliko odradimo. Nema tu varanja, svaka kuna je odrađena bez praznog hoda.
Kako popunjavaš određene šupljine kad nema detektivskih angažmana?
Upravo zato imam široku ponudu usluga ununar Apolo – zaštite. Trenutno je aktualna prodaja video – nadzornih sustava, postavljanje istih, zaštitarske usluge, usluge redara, menadžment u sigurnosti što je kruna rada po pitanju sigurnosti jer je najzahtjevnija i organizira se cjelokupna sigurnost nekog subjekta.
Vidim te nerijetko i na događanjima lokalnog karaktera?
Radim kao zaštitar gdje treba. Imam uz sebe još jednog zaposlenog čovjeka. Druge redare, ako to zahtjeva situacija, angažiram kao poduslugu.
Na svojim stranicama reklamiraš i elitnu tjelesnu zaštitu koja podrazumijeva skupa vozila i ljudstvo?
Da, imam ponudu elitne zaštite, sastoji se od blindiranih vozila, a nudimo i najam luksuznih vozila tipa Audi A8. Sve to pristojno i košta, ali klijenti koji posežu za takvom vrstom usluge ne pitaju za cijenu. Do sada nisam imao narudžbe tog tipa. To je ponuda i opcija. Za tjelohraniteljsku zaštitu također u ovom kratkom vremenu nisam imao upita, ali ne sumnjam da će ova popularna vrsta tjelesne zaštite doći na red. Radim na promociji.
Učitelj si borilačkih vještina, u Pakracu već godinama uspješno djeluje tvoj Crobran klub. Samim tim je jasno kako ti održavaš tjelesnu kondiciju potrebnu za zaštitarski i redarski posao. Dolaze li jednokratni redari prije angažmana na kakvu kratku obuku u vaš klub?
Naravno, u redovnom sam treningu, a brinuti o fizičkom stanju moraju i moji zaposlenici. Budući da u tvrtki uz mene radi još samo jedan djelatnik, on je po ugovoru dužan barem jednom tjedno prisustvovati Crobran treningu, isto tako će dužni biti i svi budući ako se zaposle u Apolo – zaštiti. Ne može se nitko baviti tjelesnom zaštitom i prodavati takvu uslugu a ne biti u odličnoj tjelesnoj formi. To si ne smijemo dozvoliti. Ostale momke koji treniraju kod nas ponekad sretnem u lokalnoj redarskoj službi.
Koliko su se gradovi Pakrac i Lipik „okoristili“ tvojom ponudom usluga, odnosno što možeš prodati na području naših gradova?
Ovdje najviše radim zaštitarske usluge i prodaju video – nadzora i alarmnih sustava. Svaki iole masovniji događaj mora imati kvalitetno osiguran, znači zaštitari i redarska službu. Masovnost događaja i sigurnosna procjena određuje broj potrebnih osoba na osiguranju pa nerijetko budem u situaciju da tražim ljude iz podusluge. Kad je osiguranje želim da to budu zaštitari, jer razlika je između zaštitara i redara.
Koja je točno razlika između zaštitara i redara?
Redar je, recimo to tako, sigurnosni level niže. Oni na događaju imaju skoro sve ovlasti kao i zaštitari, a redar može biti svaka osoba koje može donijeti potvrdu o nekažnjavanju, zna elementarne stvari osiguranja i na kraju ima takve afinitete, dok je zaštitar školovana osoba osposobljena za određene stvari po pitanju sigurnosti – i ne može biti svatko.
Vratimo se još malo na tvoj status detektiva. Koliko je ukupno koštao put, školovanje i sva davanja da bi se mogao zvati detektivom?
Zajedno za raznorazne takse, ispite, certifikat potrošio sam oko deset tisuća kuna.
Sjedište tvoje tvrtke je u Tomislavovoj ulici. Može li ured jedne tvrtke koja se bavi između ostalog i sigurnosnim pitanjima, biti samo obična kancelarija ili postoje određeni parametri i za boravišni prostor?
Ne sumnjajte, sve je određeno Zakonom o privatnoj zaštiti i Zakonom o privatnim detektivima koji kaže da prostor mora biti takav i takav, određene kvadrature i tako opremljen…sve je precizirano do u detalj. Čak i kvadratura čekoanice.
Kako dolaziš do klijenata? Reklamiraš se samo putem Facebooka i web stranice?
Da, dok ne dođu neka veća sredstva za jaču reklamu. Uz spomenute Facebook i web-stranicu, najviše kontakta uspostavim preko poslovne mreže Linkedin. Proširio sam popis na više od četiri tisuće subjekata, uglavnom tvrki ili vodećih ljudi istih, kojima ciljano plasiram i prezentiram svoje poslovne usluge.
Ne sjedimo niti kod kuće prekriženih ruku. Generalni sam za zastupnik za dansku tvrtku Securines koja se bavi prodajom sredstvima tehničke zaštite visoke razine kao što su rendgenski skeneri za prtljagu, ljude i slično. Zastupam tvrtku za Hrvatsku, jugoistočnu Europu te Irak, Iran, Afganistan i neke afričke zemlje. Trenutno smo na jednom javnom natječaju u Gibraltaru, gdje konkuriramo za plasman stupova za antiterorističku zaštitu. To bi bio fin poslić.
Od noviteta u poslovanju trenutno pokrećemo uslugu praćenja GPS-om u medicinske svrhe kojom bi bile obuhvaćene osobe oboljele od Alzhaimera. Princip rada bi bio da se na oboljelu osoba koja je pod rizikom da odluta, stavi GPS- tracker koji je povezan s mobilnom aplikacijom i to u realnom vremenu. Tu uslugu pokušavam plasirati u domove za stare i nemoćne osobe, bolnice, ali i u obitelji koji imaju oboljelog člana.
Upravo time pokazujemo da sustav praćenja nije uvijek blizak isključivo sudskim procesima i kriminalnom miljeu nego da ima i svoju humanu notu…Često ispravljam ljude koji imaju pogrešan privid mog posla… ima tu koje idu redovnim, transparentnim putem poput istraga nepoznatih vlasnika određene nekretnine zanimljive nekomu. Ne može ga se pronaći jednostavnim putem, a javne službe nemaju vremena ili su preskupe da bi se bavile izdvojenim slučajem duže vrijeme, pa se onda angažiraju privatni detektivi. Isto je i s vozilima…Provjere bolovanja također su dosta popularne, a angažirani smo da poslikamo potencijalne „bolesnike“ u uobičajenim aktivnostima na javnim površinama, ne bi li dokazali njihovu sposobnost za rad ili nepotrebno bolovanje ako hoćete. Dostave sudskih pismena, isto tako. ..Zakon kaže da postoji dostava poštom. Subjekt neće potpisati. Znamo svi da ima slučajeva kad netko odbija primiti, primjerice, sudski nalog. Onda nastupamo mi, jer postoje razne zakonske „finte“ koje dozvoljavaju da osoba ne potpiše primitak poziva, ali se pravno gleda kao da jeste. Sve to ima i svoju cijenu.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook66Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone