DAMIR HASL, UPRAVITELJ ŠUMARIJE PAKRAC: Šume su za građane sve otvorenije

DAMIR HASL, UPRAVITELJ ŠUMARIJE PAKRAC:  Šume su za građane sve otvorenije

Diplomirani inženjer šumarstva Damir Hasl je upravitelj pakračke šumarije od lanjske veljače. Ovaj Daruvarčanin je  na to radno mjesto  došao s istog mjesta iz Šumarije Đulovac.  S obzirom na brojne i značajne promjene u ponašanju ljudi, gdje je boravak i aktivnosti i prirodi postao izražen trend, šuma je sve interesantnije područlju za najrazličitije aktivnosti brojnih naših građana. Stoga su se nametnula brojna pitanja oko načina zalaska i korištenja šumskih blagodati, raspolaganja šumskim gospodarstvom i prostorom  i slično na koje smo odgovore potražili na najmjerodavnijem mjestu za to.  

Šumu više ne koriste samo šumari. U šumama oko Pakraca postoje tri lovačka društva, kilometri brdsko-biciklističkih staza, planinarske staze, poligon za streličare, kod planinarskog doma Omanovac i skijaška staza te uzletište za paraglajdere. Šumu koriste vozača quada, ali i šetači i izletnici. Dio tih aktivnost s obzirom na opasnost koju nose su nespojive.  Imate li vi informacije tko je kada u šumi i tko pravi reda da se međusobno u isto vrijeme i na istom mjestu ne događaju nespojive aktivnosti poput rušenja stabala,  vožnja biciklom i quadom  ili pucanje iz lovačkog oružja?

Na prostoru kojim gospodari Šumarija Pakrac djeluju tri lovačka društva, a to su „Psunj“, „Košuta“ i „Fazan“. Sva tri društva imaju koncesije nad županijskim lovištima i Šumarija Pakrac sa svima njima ima preko Uprave šuma Podružnice Bjelovar potpisane ugovore o međusobnim pravima i obvezama. U skladu s tim ugovorima organiziraju se i sastanci između ovlaštenika prava lova i domicilne šumarije, a također su definirani i prolasci lovaca kroz rampe u šumi, odvijanje samog lova te aktivnosti kako lovačkih društava tako i šumarije Pakrac.

Brojni šumski korisnici
Biciklistička staza postoji u odjelu  Gospodarske jedinice Sjeverni Psunj – Javorovica za koju su izdani i uvjeti korištenja od Uprave Društva Hrvatskih šuma d.o.o. te način i rok javljanja šumariji prije organizacije natjecanja i sličnih događanja. Međutim događa se da se predstavnici biciklističkog kluba ne jave šumariji nego idu u šumu samoinicijativno.

Planinarskih staza ima puno i njihovi predstavnici povremeno informiraju šumariju o svojim aktivnostima.

Poligon za streličare, skijaška staza te uzletište za paraglajdere kod planinarskog doma Omanovac nalaze se na području Šumarije Lipik.

Vozači quada, šetači i izletnici ako i odlaze u šumu idu pojedinačno i za njihovo kretanje po šumi nemamo saznanja, niti za njih snosimo odgovornost.

Nastojimo raditi na osvještavanju da je koordinacija događanja kao i informiranost svih sudionika nužna. Svi korisnici šumskog prostora trebaju o svojim aktivnostima i namjerama obavijestiti šumariju kako bi se sve aktivnosti mogle koordinirati bez neželjenih situacija i eventualnih neprilika.

Da li je toliki broj korisnika šume problem i da li ste do sada imali loših iskustava?

Za sada nismo imali loših iskustava s korisnicima šume, no moramo  raditi na tome da svi navedeni korisnici šumskog zemljišta ishode potrebne dozvole za svoje aktivnosti  u šumi i da o svakoj svojoj aktivnosti obavještavaju šumariju na vrijeme. Ako šumarija nema saznanja o nekima od ovih aktivnosti, može doći do neželjenih situacija i problema budući da mi moramo svakodnevno biti u šumi i obavljati svoje poslove, odnosno gospodarsku djelatnost šumarstva.

U tijeku je sezona gljiva čime započinje i sakupljačka aktivnost naših građana u šumi. Bilo je govora da će se zakonski ograničiti pristup u sakupljanju šumskih plodova. Moraju li berači se nekome javiti, tražiti dozvolu? Kome i plaća li se to i koliko? Na koje šumske plodove se sve to odnosi?

Za branje gljiva u šumi građanstvo se obraća šumariji gdje se može dobiti dozvola za sakupljanje gljiva na određenom području. Za sakupljanje gljiva (vrganj, rujnica, mrka trubača, lisičica, puze, prosenjaci i sl.) mogu se izdati dozvole uz sljedeći iznos naknade:

Dozvola za jednu sezonu skupljanja gljiva iznosi 200 kuna po sezoni, dozvola za jedan mjesec sakupljanja gljiva iznosi 100 kuna, tjedan dozvola košta  50 kuna, a za vikend  20 kuna dok jednodnevnna 10 kuna. Za osobne potrebe može se sakupiti do 2 kg  gljiva dnevno.

Za šumske plodove (kesten, orah, lješnjak, drijenak, borovnica, kupina, malina, bukvica, žir) također se mogu dobiti dozvole (mjesečna 200 kn, tjedna 100 kn, vikend 30 kn, dnevna 10kn).

Dnevno se može ubrati za osobne potrebe do 10 kg plodova.

Kontrolira li netko te aktivnosti i kakva su dosadašnja iskustva?

Djelatnik šumarije u slučaju kad zatekne berača bez dozvole zove šumarsku inspekciju koja može naplatiti do 7.000 kuna kazne.

U svemu ovome, želimo naglasiti sljedeće: cilj Hrvatskih šuma nije zaraditi od gljivarenja, nego sustavno i prikladno zaštititi šumska staništa i prilikom ishođenja dozvola upoznati berače s važnim uputama za zaštitu šumskog tla i šumskog podmlatka.

Branje gljiva može se vršiti pod sljedećim uvjetima: da se prilikom branja gljiva ne oštećuju i ne odnose miceliji. Radi toga gljive je potrebno brati oprezno odsjeći je nožem, neposredno iznad zemlje; da se ne beru i ne oštećuju stari, crvljivi primjerci gljiva, kako bi oni na istom mjesu otrusili svoje spore; da se ne beru nedorasli primjerci gljiva; da se prilikom branja gljiva koje rastu u skupinama obavlja  odabir, tj. da se ostavlja nekoliko primjeraka gljiva radi rasipanja spora i održavanja vrste; da se ne beru gljive u blizini prometnica i onečišćenih mjesta; gljive koje se ne beru ne smiju se oštećivati.

Mogu li građani i pod kojim okolnostima, dakle ne obrti ili trgovačka društva, zakupiti u šumariju liniju bilo da je riječ o ogrijevnom drvetu bilo o tehnici? Prodaje li šumarija cjepanice i višemetrice? Gdje se obavljaju uplate i gdje su trenutno aktualni lageri za taj asortiman?

Građanstvo može dobiti liniju u šumi za izradu ogrjevnog drveta nakon što je u šumi obavljeno obaranje stabala i izvučena tehnika koja je na raspolaganju šumariji. Da bi građanin mogao izrađivati drvo u šumi potrebno je da posjeduje uvjerenje o stručnoj osposobljenosti za rukovanje motornom pilom. Šumarija nema cjepanice no za prodaju imamo uvijek višemetricu (hrast, bukva). Uplate se obavljaju svakoga dana na blagajni šumarije.

Otkada je šume otada je i šumokradica. Da li je još uvijek prisutan problem šumskih krađa  i kako se s tim borite?

Dok postoje šume biti će i šumokradica

Dok postoje šume biti će i šumokradica. Šumske krađe postoje no stanje nije alarmantno niti se ono u našoj znatno razlikuje od drugih okolnih šumarija. Svaku nastalu šumsku štetu šumarija prijavljuje policijskoj postaji Pakrac s kojom imamo dobre odnose.

S obzirom na prisutnost tradicionalnih energenata, ali i novijih poput solara čiju ugradnju država stimulira, pada li na pakračkom području ili raste interes za ogrijevno drvo?

Drvo je u ovome kraju glavni izvor energije za grijanje kućanstava, a stanovništvo se drvima  opskrbljuje preko šumarije, putem vlastitih privatnih šuma ili privatnih poduzetnika. Interes za ogrijevnim  drvom u ovoj godini sličan je kao i prethodne godine.

Ima li na području pakračke šumarije još radilišta s konjima i samaricama. Spavaju li još uvijek radnici u šumskim barakama?

Konji i samarica uglavnom se više ne koriste budući da se prostorno drvo u šumariji izrađuje kao višemetrica, no postoji kao mogućnost rada na terenima koji su nedostupni šumskoj mehanizaciji.  Radnici više ne spavaju u šumskim barakama iako je to nekada bio običaj kod ovakvog načina rada s konjima.

Mogu li građani sada kao nekada bilo što (suvarci, panjevi, korovne vrste poput breze i slično) izvesti iz šume badave i mogu li se legalno obratiti šumariji sa zahtjevom  za takvu dozvolu?

Za odvozom bilo čega iz šume građanstvo se mora obratiti šumariji gdje će dobiti informaciju o tome da li se i što se može kupiti u šumi i po kojoj cijeni  pri čemu postoji cjenik glavnih i sporednih šumskih proizvoda. Odvoz bilo čega iz šume bez naknade nije moguć i osoba u šumu odlazi na vlastitu odgovornost.

Stariji naši sugrađani koji su nekada radili u šumi, ili ju poznaju iz drugih razloga, kažu da u odnosu na nekadašnja vremena je strašno kako šuma sada izgleda nakon sječe i u kakvom su stanju šumske prometnice. Dio problema jer u tome što u šumi sve više ruše kooperanti i zakupci, a sve manje šumarija. Isto tako sve više je u šumi kamiona privatnih prijevoznika. No, kako sve njih natjerati da održavaju šumski red kao nekada šumarija i da na isti način koriste prometnice?

Stanje u šumama nakon sječe kao i šumskih puteva je zadovoljavajuće s obzirom na uvjete rada, a radovi privatnih poduzetnika u šumi ne razlikuju se znatno od radova koje izvode radnici šumarije. Na šumskim prometnicama ima dosta  kamiona privatnih poduzetnika prema kojima nastojimo da se pridržavaju propisa koji vrijede i za  kamione Hrvatskih šuma (nosivost kamiona s teretom 40 tona).

Stanovnici koji žive u naseljima blizu šume i oni koji češće zalaze u šumu kažu da je znatno opala aktivnost šumarije na izgradnji i održavanju šumskih putova. Zašto i da li je to stalni trend?

Izgradnja šumskih prometnica vezana je za planove sječa u tekućoj ili narednoj godini, a izvodi se prema potrebi određenog šumskog područja za novom cestom. Održavanje postojećih cesta obavljamo planski svake godine, no zbog čestih vremenskih nepogoda (jake kiše, pljuskovi, bujice i sl.) ponekad to stvara dodatne probleme pri održavanju kako našoj šumariji tako i drugim šumarijama. Činjenica je da su nevremena sve ekstremnija. Izgradnja cesta opada zbog sve veće otvorenosti šuma prometnicama (izgrađene su u prijašnjim razdobljima) i to nema veze s nekakvim trendom, dapače, šume su sve otvorenije.

Po Pakracu se priča da će se uskoro rušiti park šuma Kalvarija iznad grada. Da li je to točno?

U Kalvarija samo sanitarna sječa

Kalvarija je šuma posebne namjene kojom gospodari Šumarija Pakrac, a namjena joj je za sport i   rekreaciju građana Pakraca. U navedenoj šumi šumarija planira sanitarnu sječu sušaca hrasta kitnjaka, što znači da će se sjeći isključivo stabla koja odumiru i predstavljaju opasnost za posjetitelje, te izvaljenih stabala kako bi spriječili njihovo daljnje propadanje. Radove planiramo vrlo skoro, a o početku radova obavijestit ćemo kako vas tako i građanstvo.

Također se priča o bolesti među smrekom radi čega će ona u potpunosti biti iskrčena iz pakračke šumarije. Da li je to točno?

Kulture obične smreke zahvaćene su sušenjem na većim područjima Uprava šuma Bjelovar pa tako i  Šumarije Pakrac. Šumarija Pakrac suha stabla smreke mora doznačiti za sječu kako bi spriječila  širenje daljnje zaraze na ostala zdrava stabla. Naime, fizički oslabljena stabla smreke (sušce) napadaju  sekundarni šumski štetnici (potkornjaci) te dolazi do propadanja drvne mase na širem području.

Općenito u kakvom su  zdravstvenom stanju naše šume?

Zdravstveno stanje šuma na području Šumarije Pakrac je dosta dobro budući da je zastupljenost  obične bukve, koja je jedna od najotpornijih vrsta, u ukupnoj drvnoj zalihi svih vrsta drveća iznad 70 posto.  Najviše problema što se tiče zdravstvenog stanja zabilježeno je kod hrasta kitnjaka te četinjača (smreka, jela, ariš). Budući da je učešće tih vrsta u ukupnoj drvnoj zalihi oko 15 posto,  postotak zaraženih stabala u odnosu na ukupan broj stabala je neznatan.

Koji dio šume radi sumnje na miniranost još ne koristite i da li su sva ta šumska područja dobro obilježena kako svi oni koje smo spominjali kao korisnici šuma ne bi zašli u minsko polje?

Na području kojim  gospodari šumarija oko 30 posto terena je onečišćeno minama. U tijeku su radovi  razminiranja u Gospodarskoj jedinici  Sjeverni Psunj-Javorovica kod sela Rogulje i Cikote.  Minski nedostupni tereni su na terenu uglavnom obilježeni i djelatnici šumarije se ne upućuju na navedena područja. Što se tiče građanstva imamo dosta slučajeva gdje uočavamo tragove kretanja ljudi po minjski sumnjivom prostoru, a čak primjećujemo i poneku šumsku štetu za koju ne možemo izvršiti očevid.

Što bi još istakli za kraj ovog razgovora, a da vas nisam pitao?

Nas šumare često boli kad nas javnost naziva Mlečanima i uništavačima šuma, a zapravo je stvarnost sasvim suprotna. Dokaz za to dolazi izvana, priznanje je međunarodno – posljednjih 14 godina svih 2 milijuna hektara šuma u vlasništvu RH, a kojima gospodare Hrvatske šume, nose međunarodni FSC certifikat koji potvrđuje da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. Osim toga, prošle je godine hrvatsko šumarstvo proslavilo 250 godina od početka organiziranog i potrajnog gospodarenja šumskim područjima, s obzirom da se službenim početkom organiziranog šumarstva smatra  godina osnutka prvih triju šumarija na ovim područjima, a to je bila 1765. g. Koja se još struka može pohvaliti tako dugom tradicijom? Nema ih mnogo. A sve to stoga što se šumama u RH gospodari održivo, u skladu sa šumskogospodarskim planovima koji se odobravaju na razdoblja od 10 godina. Osnovni je postulat da se drvni resursi koriste u mjeri koja neće ugroziti njihov opstanak, odnosno, da se uvijek sječe manje nego što prirasta.

 

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone