ANTUN GIACOBI, PREDSJEDNIK LD “PSUNJ” Lovstvo je društveno korisno, ali pojedincu jako skupo

ANTUN GIACOBI, PREDSJEDNIK LD “PSUNJ” Lovstvo je društveno korisno, ali pojedincu jako skupo

U ovo doba godine provode se intenzivne lovačke aktivnosti, kako u lovu tako i u prihrani divljači. Posljednjih godina naših pet lovačkih društava u mnogome je unaprijedilo svoje objekte, bilo da se radi o lovačkim domovima, bilo gospodarskim objektima, poput čeka, hranilišta i slično. O stanju lovstva, nemaloj cijeni tog hobija, zakonskoj regulativi koja je vrlo živa, razgovarali smo s Antunom Giacobijem, predsjednikom jednog od najvećih naših lovačkih društava, Lovačke udruge „Psunj“.

Koliko članova ima udruga?

Sada imamo 72 člana i svi s položenim lovačkim ispitom. Od toga je 63 matična člana i devet pridruženih, što znači da je ta osoba matični član u još nekom lovačkom društvu. Nisu svi s područja Pakraca i Lipika. Među članstvom imamo osobe i iz Zagreba, Požege, Bjelovarske županije, Rijeke, Pule, Sl. Broda, ali i iz Švicarske. Po brojnosti članstva među pet naših lokalnih udruga mi smo drugi po veličini, kao i po veličini lovišta koje imamo u lovozakupnini s tim da je naše lovište veće jer na njemu ima manje naseljenih područja i prometnica. Lovište nam se proteže na istočnom, sjevernom i zapadnom dijelu Psunja, od Požeške ceste do Mijača desno, do Javorice, repetitora, kamenoloma u Rogoljici i do Omanovca. To je s divljači jedno od bogatijih lovišta.

Je li taj broj članova konstantan, u rastu ili u opadanju?

Broj je zadnjih pet godina konstantan. Godišnje odu dvije ili tri osobe, ali toliko dođe i novih. Značajno povećanje smo zabilježili 2013. i 2014. godine kada smo narasli s 57 na ovaj broj.  Do tada je to bilo premalo članova za ono što mi zovemo hladan pogon, a odnosi se na razne obveze i troškove koje imamo u tako velikom lovištu.

Je li skupo biti lovac?

Je, i jako je teško mladom čovjeku uz ovakva primanja i financijske obveze postati lovac, tj. položiti lovački ispit, a tada tek počinju financijske obveze i razni prateći troškovi.

Koliko košta ispit, upisnina, članarina?

U startu 15.000 kuna

Polaganje ispita je oko 2500 kuna. Upisnine u društva na području Pakraca i Lipika su od 10.000 kuna na više s tim da određenim kategorijama, posebno mlađim ljudima,  omogućujemo, ovisno o godinama, popuste. Godišnja članarina je kod nas 1500 kuna, a slično je i u ostalim društvima što znači da je za start, uz liječnički pregled i još ponešto potrebno oko 15.000 kuna.

To je papirnati dio, no što je s opremom od čizama do šešira i, onim najvažnijim, puškama?

To je poprilično proizvoljno, zavisi što sve lovac želi imati i koje kvalitete i brojnosti, ali za opremu je potrebno minimalno oko 8000 kuna, a krajnje granice ne postoje, posebno kada su u pitanju puške. Moguće je nabaviti polovnu za 2000 kuna kakva nova košta oko 5000 kuna, a cijene vrhunskih se penju do 50 pa i do 70 tisuća kuna. Naravno, ozbiljan lovac će imati bar tri puške.

Ima li onda interesa među mlađim ljudima za lov ili je članstvo ipak svake godine starije?

Svake godine je starije. Ne radi se o tome da mlade osobe nemaju interesa za lov, nego im je problem podnijeti taj startni financijski teret.

Kad dođe lovac iz Austrije ili Italije raspoznaje li se on po kvaliteti opreme među našim lovcima?

Definitivno da. Opremljeni su puno bolje, od odijela, čizama, šešira, ali i dodatne opreme poput dvogleda, uređaja za noćno posmatranje. O puškama i autima da i ne pričamo.

Osim financijskih izdataka lovac tijekom godine u društvu ima i mnogih radnih obveza. Što je sve obvezno u društvu i koliko je i to razlog za odvraćanje od lovstva?

Velike radne obveze

Kod nas u udruzi je godišnje potrebno odraditi 4 radna dana, od 7 do 15 sati i odraditi ono što je tog dana predviđeno radnim planom. Jedan radni dan se dodatno mora odraditi na lovačkoj kući i dvorištu, jedan radni dan na sakupljanju sjena, jedan radni dan na izvozu kukuruza, jedan radni dan u lovu na štetočine. Dva radna dana u lovu s gostima. Obvezne su u dvije godišnje skupštine, ali i u lovište unijeti jedan kubik (oko 450 kilograma) svog kukuruza u klipu na hranilicu za koju ste zaduženi. Mora se tijekom godine održavati i čeka za koju ste zaduženi, što podrazumijeva da je dobar prilaz, ispravno krovište i ljestve, dobru preglednost. Sveukupno je to najmanje 12 do 13 dana, u što ne ulazi samo vikend te se polovina toga mora odraditi do početka lova što je početkom svibnja.

Zašto bi mladi ljudi izdvojili toliko novaca i toliko besplatnog rada kada se meso divljači može jeftinije kupiti? U čemu je tu zadovoljstvo?

Svaka osoba ima svoje zadovoljstvo u lovu. Nekima je to meso divljači, nekima boravak u prirodi, mir koji to omogućuje, ali svakako i druženje u društvu kojemu ne postoje među članovima nikakvih socijalnih razlika, ni prema dobi, obrazovanju, zaposlenosti. U lovu smo svi isti. Naravno, kod mnogih je motiv kombinacija svih tih i vjerojatno još nekih nespomenutih čimbenika.

Za sve to, koliko godišnje lovci imaju pravo kući iz lovišta odnijeti mesa?

Zavisi od odstrela. Meso se dijeli na način da 30 posto ostaje za udrugu, a 70 posto se dijeli među lovcima koji su toga dana sudjelovali u lovu što znači da nije bitno tko je odstrijelio vepra ili srnu nego se dijeli proporcionalno na sve sudionike.

Imate li u udruzi lovačkih pasa?

Imamo, oko 20 pogoniča. Neki lovci imaju jednog, neki i pet i nikada nam nije nedostajalo pasa.

Jeste li dobro naoružani?

To je subjektivna procjena svakog lovca. Lovac bi u pravilu trebao imati tri puške; dvije s užebljenim cijevima, jednu većeg i jednu manjeg kalibra te lovačku pušku sačmaricu.

Jesu li dozvoljeni snajperi i noćni nišani?

Jesu za osmatranje, ali ne za odstrel i toga se striktno pridržavamo. Nama lovcima je jako bitno pridržavati se bilo kojeg zakona jer nepridržavanje najčešće znači pokretanje postupka oduzimanja oružja, kod nekih slučajeva, primjerice obiteljskog nasilja, taj postupak podrazumijeva automatizam.

Je li rigorozniji liječnički pregled za lovački nego za vozački ispit?

Da, s tim da po novom zakonu liječnički pregled važi dok god obiteljski liječnik smatra da je osoba zdravstveno sposobna rukovati oružjem. Kada smatra da to više niste, šalje obavijest nadležnoj policijskoj postaji, što podrazumijeva vanredni liječnički pregled.

Može li osoba oboljela od PTSP dobiti dozvolu za lovačko oružje?

Dijagnoza PTSP nepoželjna u lovu

Može, što je za mene neprihvatljivo. Ako osoba zbog psihičkih smetnji nije sposobna raditi, funkcionirati u nekim društvenim segmentima bez skrbništva ne bi smjela imati niti pristup oružju. Možda radi relaksacije bi to moglo biti na streljanama uz nadzor instruktora ili za to predviđene osobe. Ali sudjelovati u lovu s dijagnozom PTSP mi je neprihvatljivo.

Imate li u lovištu još minsko-sumnjivih područja?

Da, poprilično. U početku 1996. godine je bilo više od 75 posto sada je ostalo 38 do 40 posto, najviše oko naselja Kričke, Cicvare i Šumetlica.

Je li to problem?

Je, mada su obilježena tablama kao minsko-sumnjiva područja svejedno zahtijeva oprez.

Predsjednik ste ove lovačke udruge šest godina, a bili ste i ranije član izvršnog odbora. Kakva je suradnja među naših pet lovačkih društava?

Dobra suradnja rezultira lovačkim balom

Dobra, nemamo uopće spornih dijelova oko razgraničenja, nemamo zabilježenih pojava ulaska u tuđa lovišta. Postoji učestala suradnja među društvima, kako među predsjednicima i izvršnim odborima tako i među samim lovcima. Redovito razmjenjujemo informacije posebno sa susjednim lovištima. Jedna od primjera dobre suradnje je i naš godišnji lovački bal na koji je uvijek dobar odaziv, odnosno sala je maksimalno popunjena. Pripreme za taj bal su upravo u tijeku s tim da će ove godine, radi organizacijskih promjena u „Slogi“, umjesto u Hrvatskom domu biti održan 1. ožujka na Ergeli u Lipiku. Uglavnom tradiciju nastavljamo.

Vaš središnji  objekt je na izlazu iz Španovice prema Šumetlici. U kakvom je sada stanju?

Riječ je o starom mlinu koji smo kupili 1999. godine od jedne osječke banke. U međuvremenu je on preuređen u lovačku kuću koja je na ovom prostoru trenutno jedan od najvećih lovačkih objekata. Zbog te veličine i ambicioznosti gradnja i dalje traje, evo sada već skoro dvadeset godina, ali smo napokon u završnoj fazi. Sređujemo unutrašnji dio prostora namijenjenog za spavanje lovaca, oko 22 ležaja. Nakon toga ostat će nam fasada i uređenje dvorišta koje planiramo u potpunosti ograditi jer unutar njega imamo niz pomoćnih prostorija kao što je klaonica s hladnjačom, drvarnica, nadstrešnica s pecarom, garaža, spremište. Među prvim objektima koje smo dovršili još 2010. godine bila je hladnjača, ali nismo registrirani, kao niti jedno naše društvo, za prodaju mesa, već samo za internu upotrebu.

Osim vlastitog članstva, imate li u lovu i gostujućih lovaca?

Naravno, imamo svoja društva prijatelje kod Splita, Virovitice i svake godine imamo tradicionalni lov za goste prijatelje i on je održan upravo u vikendu polovinom siječnja gdje su u lov pozvani prijatelji društva, šumari, policija, osobe koje su tijekom godine na bilo koji način pomogli rad udruge. Jedanput godišnje imamo također lov koji je namijenjen gostima koje pozove bilo koji član naše udruge tako da godišnje programom rada imamo predviđena dva gostujuća lova.

Spomenuli ste smještaje kapacitete. Znači li to da se možete baviti i lovnim turizmom?

Možemo, ali trenutno to ne radimo jer čekamo da u potpunosti dovršimo objekt, ali i da se promjeni zakonska nomenklatura koja sada nije dobra. Interes stranih lovaca za lov na našem području ima, ali usudio bih se reći da je sada nešto manji. Dijelom zbog još uvijek prisutnog minsko sumnjivog područja, ali i dijelom jer je smanjen broj divljači, ne samo u našem lovištu nego na širem području Hrvatske. No upita i dalje ima puno, ali realiziramo jako malo toga.

Po pitanju dolaska u lov stranih lovaca je li se što promijenilo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju?

Promijenilo se jer sada s europskom oružanom propusnicom mogu ući u Hrvatsku bez ikakvih poteškoća, bez dodatne papirologije ili procedure. Takav lovac može u Hrvatsku doći samo s pozivnicom lovačkog društva ili udruge koja će mu biti domaćin što je vrlo jednostavna procedura. Jednako je tako lakše i nama jer sada bez poteškoća možemo oružje kupljeno u drugim državama EU dopremiti u Hrvatsku.

Posvetimo se malo i divljači. Rekli ste da je lani godinu obilježilo smanjenje divljači, konkretno veprova. Zašto?

Divljači ipak manje

U biti je manjak divljih svinja, i veprova i krmača. Vjerojatno su na tu pojavu utjecale vremenske prilike jer je lani u vrijeme prasenja krmača bilo hladno i snježno pa je dio mladih prasaca uginuo. Drugi dio manjka je nastao neobjašnjivim migracijama. S određenih dijelova lovišta unutar Hrvatske su preselili u druga lovišta. Tako imamo informaciju da je lani na dijelu Brodsko-posavske županije, gdje je inače malo divljih svinja, ove godine bilo jako puno.

Jesu li to cikličke pojave koje se ponavljaju pa će ove godine divljih svinja biti više?

Ne, nisu, zavisi o događajima u prirodi kao što su vremenski uvjeti, poplava nestašice vode ili hrane. Lani je godina bila jako rodna po pitanju bukvica i žira, a divljač, naročito crna, je neobjašnjivo otišla, dok se jelenska divljač povećala. Divljači ima, ali ne onoliko koliko je bilo.

Ministarstvo je upozorilo na pojavu svinjske afričke kuge u susjednim zemljama i zahtjeva dodatni odstrel divljih svinja na biološki minimum. Što to za vas znači?

Takva naredba je došla 20. prosinca. Zahtijevaju da sve lovačke udruge svedu brojno stanje divljih svinja na biološki minimum što znači na polovinu one brojnosti koja je predviđena gospodarskom osnovom. No mi imamo problem s već objašnjenim biološkim manjkom divljih svinja i nemamo potrebu za dodatni odstrel.

Koliko ste odstrijelili prijašnjih godina?

Uvijek se odstreljuje broj koji je predviđen gospodarskom osnovom. Kod nas je to godišnje 125 divljih svinja, 36 komada srneće divljači.

Kako stojite s fazanima, zečevima?

Povećan je broj. No nama to nije divljač koja je kroz lovno-gospodarsku osnovu provedena kao matična, nego kao ostala ili sporedna pa nemamo točno broj koji smijemo odstrijeliti nego je vodimo kao ostala.

Jeste li lani imali ulova koje ste nosili na ocjenjivanje?

Jesmo, i imamo svake godine. Redovito osvajamo i zlatne medalje za kvalitetu veprova, tako da možemo reći da imamo kvalitetnu divljač.

Kada dođu u lov stranci, smiju li oni meso odnijeti kući u svoje zemlje?

Smiju uz potvrdu o porijeklu mesu i uz plaćanje prema unaprijed napravljenom dogovoru. U pravilu je to nešto više nego domaćem lovcu.

A što ako ima i trofeja poput kljova ili rogova?

Opet sve ovisi o unaprijed postignutom dogovoru.

Jeste li imali lani problema s bolestima poput trihineloze, kuge, bjesnila?

U šest godina smo imali pojavu trihinelozu u tri slučaja i u tim slučajevima se postupilo kako to nalaže zakonodavac. Drugih nekih registriranih pojava bolesti nismo imali kao niti drugih pojava promjena zdravstvenog stanja kod životinja. Nismo registrirali niti pojavu bjesnoće kod lisica. Obvezu odrađivanja odstrela lisica i njihovu predaju na analizu na bjesnoću na Veterinarski fakultet redovito odrađujemo i nikada nismo dobili povratnu informaciju da su registrirali bjesnoću.

Imate li problema s predatorima?

Do sada ne. Lisica čak možda i nemamo koliko bi ih trebali imati. Nedavno samo imali prijavu jednog lovca koji je po prvi put vidio čaglja. Razlog tako malog broja predatora vjerojatno leži i u činjenici da je u našem lovištu vrlo malo naseljenih mjesta, a oni, osim što su mesožderi su i biljožderi, a kada nema ljudi nema niti biljnih proizvoda za njih.

Više imamo problema s psima lutalicama koji se samoprehranjuju i postaju udruženi u čopore opasne za mladunčad divljači.

Idealno lovište bez stanovnika i prometnica

Više puta ste ponovili da imate u svom lovištu jako malo stanovnika. Znači li to da imate i znatno manje problema sa štetama na poljoprivrednim površinama, kao što je to slučaj kod LD „Jelena“ ili na okućnicama kao što je to kod LD „Fazan“?

Može se to reći. Imamo samo nekoliko naseljena mjesta. Međutim, i kod njih je stanovništvo sve starije i sve se manje bave poljoprivredom. Uglavnom je to nešto ovčara oko Bučja.  Stoga su i naše štete znatno manje od susjednih društava. Slično je i sa štetama u prometu. Mi imamo u svom lovištu samo jednu državnu cestu Pakrac-Požega dok na ostalim sporednim cestama uopće nemamo zabilježenu pojavu naleta na divljač. Stoga imamo znatno manje problema s naknadama štete koju uzrokuje divljač.

Imate li problema s krivolovom?

Bilo je slučajeva protuzakonitog lova, dio smo utvrdili imenom i prezimenom, jednu osobu čak u dva navrata i oni su procesuirani, ali nažalost osoba nije doživjela kraj sudskog postupka. Mislim da iz godinu u godinu je takvih pojava sve manje. Razlog je što su u lovištu lovci sve češće i svakodnevno, unaprijed radimo planski raspored prisutnosti pa je područje dobro prikriveno.

Ima li krivolova među lovcima?

Ne bih to nazvao krivolovom već odstupanje od dogovorenog. No i to je sve manje prisutno. Za to nema potrebe jer ima dovoljan broj dana u godini kada se može ići u lov. Mislim da je situacija identična i u drugim društvima i nema potrebe ići u protuzakonit lov.

Par dana prije Božića čitatelj nam je poslao fotografiju ostataka srne (iznutrice i kožu) koju je snimio u Pakri kod petlje. Odakle ona tamo? Je li moguće da je to učinio lovac?

Sve je moguće, ali mislim da je ta vjerojatnost vrlo mala. Lako je moguće da je ona u Pakri završila nakon naleta automobila, prvenstveno kamiona noću kada vozač možda i ne osjeti da je došlo do naleta. Takva divljač, ako nije uginula na mjestu, obično se zavlači u blizini vode i moguće je da je tako završila u Pakri.

Kada dođe do prometne nesreće naleta na divljač, koga treba vozač zvati?

Prvenstveno policiju, bilo izravno, bilo preko broja 112. To je vozačeva dužnost, a policija će poduzeti sljedeće korake, konkretno kontaktirati nadležnog lovočuvara, evidentirati slučaj i sve ostalo.

Iz medija smo čuli da je nedavno na susjednom području bio slučaj ranjavanja lovca u lovu. Jeste li  vi imali takvih problema?

Ne, od osnutka, od 1996. godine kada smo nakon rata obnovili rad udruge nemamo niti jedan slučaj ranjavanja i mislim da smo po tome jedina udruga na ovom području. Sigurno je da je to povezano s disciplinom u lovu i pripremom lova, rukovanjem oružja i načinom postupanja.

Taj nesretan događaj je bio dodatno interesantan javnosti jer je u njemu sudjelovalo visoko crkveno lice. Imate li vi situacija da svećenstvo dolazi u lov?

Ne, kod nas takvih situacija nije bilo bez obzira radilo se o lokalnom svećenstvu ili nekima gostujućim crkvenim licima.

Kakva je suradnja s Gradom Pakracem i Županijom?

Preko Županije dobivamo koncesiju na lovište, znači suradnja je nužna i ona se odvija jako dobro. Iz sredstava koje kao koncesionari uplaćujemo u županijski proračun smo prošle jeseni dobili 11.500 kuna kao pomoć za plaćanje franšize kod osiguravajućih društava u slučajevima štete koju divljač radi na usjevima ili u prometu. Surađujemo i s gradovima kroz razmjenu raznih donacija i održavanju nerazvrstanih cesta, mada ima prostora i za efikasniju i bolju suradnju s gradovima. Bar kada je u pitanju naša udruga.

U šumi sve veća gužva

Šuma je ljudima sve interesantnija. Osim lovaca i šumara, u nju sve češće idu razni rekreativci poput planinara, biciklista, sakupljača kestenja, jagoda, vozači quad-ova, roštiljanje. Može li to biti problem jer nije baš zgodno da se netko ideći sakupljati kestene nađe u području vašeg lova?

Međusobno se dogovaramo, posebice kada su u pitanju organizirane aktivnosti koje provode društva, klubovi, udruge i slično. Kada su u pitanju različite manifestacije koje su nama prijavljene, u to vrijeme ne idemo u lov. Kada su u pitanju pojedinačne aktivnosti, mi kada krećemo u lov na početku i na kraju područja lova stavljamo vidljive oznake na kojima piše da je na tom području lov u tijeku. Do sada nismo imali problema, mada je gužva u šumi sve prisutnija.

 

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook0Tweet about this on TwitterShare on Google+0Pin on Pinterest0Share on LinkedIn0Print this pageEmail this to someone